Ovogodišnji Advent u Splitu donosi niz novih sadržaja, među kojima su panoramski kotač i karusel, no već sama najava njihova postavljanja otvorila je pitanje financiranja i opravdanosti odabranog modela. Naime, za paket koji uključuje panoramski kotač, karusel i ostalu infrastrukturu predviđeno je čak 175.000 eura bez PDV-a, odnosno 218.750 eura s PDV-om. Istodobno, izvođač će imati pravo naplaćivati ulaznice građanima i zadržati ostvareni prihod.
Drugim riječima, za osiguravanje tih atrakcija i pripadajuće infrastrukture predviđena su javna sredstva, a oni koji se žele provozati kotačem ili karuselom morat će izdvojiti dodatni novac. Ipak, odmah treba naglasiti važnu razliku: gotovo 219 tisuća eura nije cijena samog panoramskog kotača i karusela, nego procijenjena vrijednost znatno šireg infrastrukturnog paketa. Upravo zato Dalmacija Danas krenula je istraživati koliko zapravo stoje dvije atrakcije, zbog čega je odabran ovakav način financiranja i kako su slična pitanja riješili drugi hrvatski gradovi. Već neko vrijeme pokušavamo doći do konkretnog objašnjenja zašto je odabran model prema kojem organizator plaća najam opreme i zabavnih naprava, a izvođaču istodobno ostaje mogućnost dodatne zarade od prodaje ulaznica. Prvi novinarski upit poslali smo Turističkoj zajednici grada Splita, od koje smo očekivali pojašnjenje financijskog modela ovogodišnjeg Adventa.
Međutim, iz Turističke zajednice odmah su nas uputili na Grad Split. Obratili smo se potom Gradu, no ni ondje u početku nije bilo posve jasno odnosi li se naš upit na njihovu nadležnost. U svakom slučaju, nakon poslanih pitanja, iz Grada Splita stigao je opširan odgovor u kojem su pojasnili strukturu predviđenih troškova, postupak odabira modela i razloge zbog kojih su panoramski kotač i karusel objedinjeni s ostalom infrastrukturom. Njihovi odgovori donose nekoliko novih i važnih informacija.
Grad otkriva: “Samo 15 posto predviđenog iznosa odnosi se na kotač i karusel”
Jedno od najvažnijih pitanja odnosilo se na raspodjelu ukupno predviđenih 175.000 eura bez PDV-a. Zanimalo nas je koliki dio tog iznosa otpada na panoramski kotač i karusel, a koliki na ostale infrastrukturne sadržaje. Iz Grada Splita odgovorili su da se približno 85 posto procijenjene vrijednosti odnosi na privremenu infrastrukturu za Rivu i Prokurative, dok preostalih 15 posto otpada na dvije zabavne atrakcije. Prema toj okvirnoj raspodjeli, na panoramski kotač i karusel odnosilo bi se približno 26.250 eura bez PDV-a, odnosno 32.812,50 eura s PDV-om.
Preostalih približno 148.750 eura bez PDV-a, odnosno 185.937,50 eura s PDV-om, odnosi se na infrastrukturu.
Riječ je o okvirnim iznosima izračunatima na temelju procijenjenih udjela, a ne o konačnim ugovorenim cijenama.
Grad je dostavio i detaljan popis opreme koja je obuhvaćena natječajem: 1.900 metara električnih kabela različitih presjeka, 29 razvodnih električnih ormara, 200 metara zaštitnih kabelskih prijelaza, 60 vanjskih rasvjetnih tijela, 100 strujnih letvi i 120 produžnih priključnih kabela, najmanje 1.200 četvornih metara drvenih kasetnih podova, 50 elemenata Heras građevinske ograde, 100 metara protunavalne ograde i 100 metara policijske ograde.
Uz samu opremu, predmet nabave uključuje njezinu dopremu, montažu, održavanje i demontažu. Iz Grada naglašavaju da infrastruktura nije namijenjena isključivo panoramskom kotaču i karuselu, nego cjelokupnom adventskom sadržaju na Rivi i Prokurativama. To je važna informacija jer pokazuje da bi bilo pogrešno cjelokupnih 218.750 eura predstavljati kao trošak samo dviju zabavnih naprava.
Zašto onda građani dodatno plaćaju ulaznice? Evo kako to objašnjava Grad
Zanimalo nas je zbog čega je odabran model u kojem se najam atrakcija uključuje u plaćeni paket, dok izvođač istodobno zadržava prihod od prodaje ulaznica. Grad Split odgovorio je da takvim modelom pokriva osnovne troškove opreme i infrastrukture, dok organizaciju rada atrakcija i poslovni rizik preuzima izvršitelj. “Grad Split ovim modelom pokriva osnovne troškove opreme i infrastrukture koja se daje u nastavku teksta. Organizaciju rada atrakcija, poslovni rizik posjećenosti i eventualni prihod snosi izvršitelj”, navode iz Grada.
Dodaju da je izvođač odgovoran za osiguravanje blagajni i osoblja, prodaju ulaznica, izdavanje računa, fiskalizaciju i poslovni rizik povezan s brojem posjetitelja. Njihovo objašnjenje temelji se na pretpostavci da mogućnost zarade od ulaznica može smanjiti cijenu koju ponuditelji traže za cjelokupnu uslugu. “Ponuditelji mogu procijeniti posjećenost i očekivane prihode od ulaznica te zbog toga ponuditi nižu cijenu za cjelokupnu uslugu. Mogućnost zarade na kotaču i karuselu tako može izravno smanjiti trošak za Grad”, poručuju.
Drugim riječima, gradska je logika da izvođač, računajući na zaradu od ulaznica, može ponuditi nižu cijenu najma i ostalih usluga. Međutim, ostaje pitanje kolika je stvarna ušteda za Grad ostvarena ili će biti ostvarena takvim modelom. Naime, iz dostavljenih odgovora nije moguće utvrditi kolika bi bila cijena istog infrastrukturnog paketa kada bi Grad plaćao samo infrastrukturu, a panoramski kotač i karusel bili organizirani kroz zaseban komercijalni aranžman. Također, iz odgovora nije poznato koliko se prihoda od ulaznica očekuje niti koliko bi taj prihod mogao utjecati na konačnu ponudu izvođača.
Pula ima potpuno drukčiji model: Panoramski kotač bez plaćanja najma organizatora
Upravo zbog tih pitanja istražili smo kako se slični sadržaji organiziraju u drugim hrvatskim gradovima. Posebno je zanimljiv primjer Pule. Prema javnom pozivu za Advent u Puli 2026., panoramski kotač postavlja i njegov rad organizira odabrani operater, koji naplaćuje ulaznice. Za sam najam panoramskog kotača organizator ne predviđa plaćanje kakvo je uključeno u splitski paket. Uz to, prema podacima koje smo prikupili o pulskom lunaparku, za korištenje prostora predviđeno je 6.000 eura bez PDV-a koje plaća operater. Dakle, u Puli postoji model u kojem privatni operater plaća za mogućnost ostvarivanja prihoda od zabavnih sadržaja, dok se u Splitu dio predviđenih javnih sredstava odnosi i na najam tih atrakcija. Razlika je očita, premda se mora naglasiti da splitski paket obuhvaća znatno širu infrastrukturu i povezane usluge.
Zanimljive primjere pronašli smo i u Karlovcu te Bjelovaru. U Karlovcu je, prema dokumentaciji koju smo analizirali, početni iznos zakupa javne površine za zabavnu atrakciju iznosio 1.848,95 eura. U Bjelovaru je, prema natječajnoj dokumentaciji iz 2025. godine, za korištenje lokacije bio predviđen zakup od 2.000 eura. U oba slučaja riječ je o drukčijem pristupu od splitskog. Privatni operater dobiva mogućnost korištenja javne površine i ostvarivanja prihoda, ali zauzvrat plaća zakup.
Važno je pritom razlikovati zakup same lokacije od nabave cjelokupne infrastrukture, jer se ti troškovi ne mogu izravno uspoređivati. Ipak, primjeri pokazuju da lokalne vlasti i organizatori manifestacija imaju različite mogućnosti kada je riječ o uključivanju komercijalnih atrakcija u adventsku ponudu. U jednom od pitanja zatražili smo odgovor je li prije raspisivanja natječaja razmatran model u kojem operater plaća zakup javne površine ili postavlja atrakcije bez naknade za najam koju plaća organizator. Grad Split potvrdio je da su takve usporedbe provedene. “Prije raspisivanja poziva analizirali smo modele drugih velikih hrvatskih gradova, među ostalim Osijeka, Varaždina, Slavonskog Broda, Zaprešića i Zadra”, navode iz Grada. Dodaju kako je pri uspoređivanju potrebno uzeti u obzir sve obveze koje preuzimaju organizatori i operateri.
“U Splitu je cjelokupna privremena elektroenergetska infrastruktura, s postavljanjem i povezanim tehničkim uslugama, dio predmeta nabave. Usporedba samo jedne stavke, bez svih troškova i obveza, ne daje točnu sliku”, ističu. Ta je napomena opravdana kada je riječ o izravnoj usporedbi cijena jer nije riječ o istovjetnim ugovorima.
Međutim, ostaje činjenica da su pojedini gradovi izabrali drukčiji način uključivanja privatnih zabavnih atrakcija u svoje adventske manifestacije. Grad Split u odgovoru nije dostavio detaljnu financijsku usporedbu analiziranih modela, pa zasad nije moguće utvrditi koliko je odabrano rješenje povoljnije ili skuplje od mogućih alternativa.
Je li očekivana zarada od ulaznica utjecala na cijenu?
Jedno od naših pitanja odnosilo se i na istraživanje tržišta. Zanimalo nas je na temelju kojih je podataka utvrđena procijenjena vrijednost nabave te je li prilikom izračuna uzet u obzir očekivani prihod izvođača od ulaznica. Grad Split odgovorio je da je troškovnik izrađen na temelju analize tržišta.
“Troškovnik je izrađen na temelju analize tržišta kako je i prethodno navedeno. Procijenjena vrijednost predstavlja gornju granicu, a stvarnu cijenu određuje tržište kroz ponude”, stoji u odgovoru. Time je potvrđeno da je provedena analiza tržišta, no nismo dobili konkretnu procjenu očekivanog prihoda od prodaje ulaznica. Nije navedeno ni je li takva procjena bila zasebno izrađena prilikom utvrđivanja vrijednosti nabave. To je posebno zanimljivo jer Grad istodobno navodi kako upravo mogućnost zarade od ulaznica može utjecati na niže cijene koje će ponuditelji ponuditi.
Postavili smo i pitanje zbog čega su panoramski kotač i karusel objedinjeni s ostalom infrastrukturom u jednom postupku, umjesto da se za njih provedu zasebni natječaji. Grad odgovara da je takva odluka donesena radi učinkovitijeg upravljanja projektom. “Nabava je osmišljena tako da se oprema slaže u funkcionalne cjeline, što omogućuje učinkovitije vođenje projekta: jedan izvršitelj odgovoran je za usklađenu montažu, napajanje, održavanje i demontažu na obje lokacije”, navode. Iz Grada smatraju da takav pristup ima i ekonomsku opravdanost. “Objedinjavanje ima i ekonomski smisao, jer upravo komercijalni potencijal atrakcija ponuditeljima omogućuje da ponude nižu cijenu za cijeli paket”, dodaju. Također ističu da natječaj omogućuje zajedničko nastupanje više ponuditelja, čime se otvara mogućnost sudjelovanja i gospodarskim subjektima koji samostalno ne raspolažu svom traženom opremom. Dakle, prema gradskom objašnjenju, objedinjavanje infrastrukture i zabavnih atrakcija trebalo bi omogućiti jednostavniju organizaciju i potencijalno nižu ukupnu cijenu. Hoće li se takva računica pokazati povoljnijom, moći će se kvalitetnije procijeniti tek na temelju konačne ugovorene vrijednosti i potpunog obuhvata usluge.
U cijeloj priči dodatnu pozornost privlači i model zakupa adventskih kućica. Za razliku od panoramskog kotača i karusela, ugostitelji i drugi zakupci adventskih kućica plaćaju korištenje prostora kako bi ondje mogli obavljati svoju djelatnost. Prema ranije analiziranoj dokumentaciji, početni iznosi zakupa pojedinih kućica kreću se od 800 do 6.500 eura, ovisno o lokaciji i uvjetima natječaja. Ukupan zbroj početnih zakupnina prema toj dokumentaciji iznosi 96.400 eura. Gradonačelnik Tomislav Šuta najavio je i očekivanja znatno većih ukupnih prihoda od zakupa adventskih kućica. Dakle, kod jednog dijela adventske ponude organizator naplaćuje zakup komercijalnim korisnicima, dok je kod panoramskog kotača i karusela odabran model koji uključuje i plaćanje najma iz javnih sredstava. Naravno, postoje važne razlike u potrebnoj infrastrukturi, sigurnosnim zahtjevima i operativnim troškovima, ali i dalje je legitimno postaviti pitanje zašto su odabrani različiti modeli.
Što nam zapravo govore brojke?
Na temelju prikupljene dokumentacije i odgovora Grada Splita može se izdvojiti nekoliko ključnih podataka.
Usporedba jasno pokazuje da postoje različiti modeli financiranja zabavnih sadržaja, ali sama po sebi ne dokazuje koji je najisplativiji. Za takav zaključak trebalo bi usporediti istovjetne usluge, trajanje najma, tehničke obveze, troškove infrastrukture i očekivane prihode.
Nakon naših upita, Grad Split dostavio je detaljno obrazloženje financijske konstrukcije i odabranog modela.
Posebno je važan podatak da se približno 85 posto procijenjene vrijednosti odnosi na infrastrukturu koja će služiti cijelom adventskom programu na Rivi i Prokurativama, a ne samo dvjema zabavnim atrakcijama. To bitno mijenja sliku o ukupnom trošku i pokazuje zašto 218.750 eura s PDV-om nije opravdano predstavljati kao cijenu samog kotača i karusela.
No ostaju pitanja koliko bi isti paket koštao bez zabavnih naprava, koliko bi se moglo uprihoditi njihovim zasebnim davanjem u zakup i kolika se zarada od prodaje ulaznica očekuje. Grad tvrdi da komercijalni potencijal atrakcija može smanjiti trošak za organizatora. Međutim, konkretan izračun takve uštede u dostavljenim odgovorima nije naveden. U konačnici, valja razlikovati dvije stvari: Grad ima pravo odabrati model organizacije adventskih sadržaja koji smatra najpovoljnijim, ali javnost ima jednako pravo tražiti jasno obrazloženje njegove financijske opravdanosti. Posebno kada se za adventsku infrastrukturu i atrakcije predviđaju značajna javna sredstva, a građani pojedine sadržaje moraju dodatno plaćati. Pitanje je može li Grad Split konkretnim brojkama dokazati da je upravo ovakav model, uz javno financiranje najma i privatnu zaradu od ulaznica, najpovoljniji za građane.
Moja reakcija na članak je…
