Tragična pomorska nesreća u Splitskim vratima u lipnju 2026. godine ponovno je otvorila pitanje sigurnosti na Jadranu i pokrenula raspravu o reformi sustava nautičkih dozvola. Ova stručna analiza donosi detaljan uvid u regulatorni okvir Europske unije i položaj Republike Hrvatske kroz prizmu najnovijeg izvješća Europske komisije iz 2025. godine. Istražujemo opravdava li službena statistika uvođenje strožih pravila, s kakvim se metodološkim manjkavostima suočavamo pri evidentiranju nesreća te zašto je nužna hitna standardizacija domaćeg sustava prijavljivanja pomorskih nezgoda.
Uvod i predmet analize
Sigurnost rekreacijske plovidbe u Europskoj uniji predmet je rastuće regulatorne pažnje, posebno u kontekstu rasprave o mogućem usklađivanju ili uzajamnom priznavanju dozvola za upravljanje plovilima („skiperskih“ „voditeljskih“ dozvola). Polazna pretpostavka te rasprave glasi da bi usklađeni sustav osposobljavanja i licenciranja trebao smanjiti broj nesreća.
Ova analiza ispituje tu pretpostavku na temelju raspoloživih statističkih podataka iz službenog izvješća Europske komisije, s posebnim naglaskom na položaj Republike Hrvatske, te ih dovodi u vezu s hrvatskim pravnim i institucionalnim okvirom sigurnosti plovidbe.
Analiza se strogo oslanja na provjerljive izvore: izvješće Europske komisije o mogućem uzajamnom priznavanju dozvola za rekreacijsko upravljanje plovilima, važeće propise Europske unije i Republike Hrvatske te javno dostupne podatke nadležnih tijela. Tvrdnje koje nije bilo moguće potkrijepiti provjerljivim izvorom u ovoj verziji teksta nisu uključene (vidjeti napomenu u poglavlju 6).
Regulatorni okvir Europske unije
Direktiva 2009/18/EZ — izuzeće rekreacijskih plovila iz obveznog izvještavanja
Direktiva 2009/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kojom se utvrđuju temeljna načela koja reguliraju istraživanje nesreća u sektoru pomorskog prometa, ne obvezuje nacionalna tijela na izvještavanje o nesrećama koje uključuju rekreacijska plovila korištena za nekomercijalne svrhe s manje od dvanaest osoba na brodu. Budući da goleme većine rekreacijskih plovila u Europi prevoze manje od dvanaest osoba, ova iznimka u praksi isključuje najveći dio rekreacijskog nautičkog sektora iz sustavnog, usklađenog EU izvještavanja o nesrećama. Direktiva pri tome ne sadrži ni usklađenu definiciju toga što čini “nesreću” niti ljestvicu njezine ozbiljnosti, što državama članicama ostavlja širok prostor za vlastito tumačenje pri klasifikaciji i evidentiranju.
Direktiva o rekreacijskim plovilima 2013/53/EU
Direktiva 2013/53/EU o rekreacijskim plovilima i osobnim plovilima na vodomlazni pogon (koja je zamijenila Direktivu 94/25/EZ) uređuje tehničke, sigurnosne i okolišne zahtjeve za proizvodnju i stavljanje na tržište takvih plovila, ali se ne bavi licenciranjem voditelja plovila niti sustavnim prikupljanjem podataka o nesrećama. Njezin članak 52. predviđa periodičnu reviziju direktive, u okviru koje je Europska komisija naručila stručne studije (konzorcij Panteia, TNO i Emisia, završno izvješće od 15. rujna 2021.) usmjerene prvenstveno na emisije i kategorije projektiranja plovila.
UNECE Rezolucija br. 40 i Međunarodna potvrda o osposobljenosti (ICC)
Rezolucija br. 40 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) uređuje izdavanje Međunarodne potvrde o osposobljenosti za voditelje plovila za razonodu (International Certificate of Competence, ICC). ICC je dokument kojim jedna država svojim državljanima i rezidentima izdaje potvrdu osposobljenosti koju druga država, ako je usvojila Rezoluciju br. 40, prihvaća kao dokaz kompetencije. Hrvatska se ubraja među države koje su Rezoluciju br. 40 usvojile, zajedno s, primjerice, Austrijom, Belgijom, Češkom, Mađarskom, Latvijom, Litvom i Slovačkom;
Francuska i Italija priznaju ICC na temelju starije Rezolucije br. 14, dok Grčka, Portugal i Španjolska Rezoluciju nisu usvojile.
Na razini Europske unije ne postoji jedinstvena “EU dozvola” za rekreacijsko upravljanje plovilima. Europska komisija (Glavna uprava za mobilnost i transport, DG MOVE) naručila je 2025. godine, putem konzultantske kuće Panteia, studiju koja razmatra prednosti i nedostatke mogućeg uzajamnog priznavanja dozvola, pri čemu se kao najizvedivije rješenje ističe obvezno uzajamno priznavanje ICC-a, a ne uvođenje posve novog jedinstvenog certifikata.
Izvor podataka i metodološka ograničenja
Podaci o nesrećama korišteni u ovoj analizi potječu iz izvješća “Study to determine the advantages and drawbacks of a possible mutual recognition of boating licences for recreational boat operators” (autorice I. Kourounioti i A. Burgess, konzultantska kuća Panteia, za Glavnu upravu za mobilnost i transport Europske komisije; Ured za publikacije EU, 2025., DOI 10.2832/7562423). Izvješće je izrađeno na temelju godišnjih izvještaja nacionalnih sigurnosnih tijela deset država članica koje su svoje podatke izričito potvrdile (Njemačka, Švedska, Italija, Španjolska, Litva, Nizozemska, Grčka, Irska, Finska i Latvija), dok su podaci za ostale države preuzeti iz dostupnih nacionalnih izvora i Eurostata, za razdoblje 2018.–2022.
Izvješće samo navodi sljedeća metodološka ograničenja, koja je potrebno imati na umu pri svakom tumačenju brojeva:
- Izuzeće prema Direktivi 2009/18/EZ isključuje veći dio rekreacijskog sektora iz obvezne EU statistike nesreća.
- Ne postoji usklađena definicija “nesreće” niti njezine ozbiljnosti, što metodologije prijavljivanja činit različitima među državama članicama.
- Brojne države ne vode rekreacijska plovila kao posebnu kategoriju, nego ih agregiraju zajedno s profesionalnim ili ribarskim plovilima (u tablici označeno jednom ili dvije zvjezdice), čime se stopa nesreća za rekreacijski segment sustavno precjenjuje.
- Statistike nesreća ne obuhvaćaju izbjegnute sudare i druge “bliske situacije” (near-misses), koje bi mogle pružiti dodatni uvid u razinu sigurnosnih kompetencija voditelje plovila, ali se nigdje sustavno ne evidentiraju.
Iz navedenog slijedi temeljni zaključak koji izvješće samo ističe: izravna međudržavna usporedba stope nesreća nije statistički pouzdana mjera relativne sigurnosti, nego prije svega odraz različitih nacionalnih metodologija prikupljanja podataka.
Pregled podataka — položaj Hrvatske u EU usporedbi
U tablici 1 prikazan je odabrani presjek podataka iz izvješća za petogodišnji prosjek (2018.–2022.), s naglaskom na zemlje s najvišim i najnižim stopama te na Hrvatsku.
Prema ovim podacima Hrvatska se, s indeksom 7,88 nesreća na 10.000 plovila, nalazi u skupini država s relativno visokim brojem prijavljenih nesreća, uz Maltu, Norvešku, Portugal, Luksemburg i Italiju. Hrvatski podatak, kao i podaci za Maltu, Norvešku i Nizozemsku, obilježen je zvjezdicom, što znači da službena statistika ne razlikuje rekreacijska od profesionalnih (i, ovisno o tijelu, ribarskih) plovila. Talijanski podatak je, prema napomeni u izvješću, jedini među visoko rangiranim državama eksplicitno provjeren i razdvojen po vrsti plovila.
Usporedba s Danskom (0,01 nesreće na 10.000 plovila, najniža stopa u EU, samo jedna prijavljena nesreća u pet godina) ili Švedskom (0,27, gdje se nesreće razvrstavaju po vrsti plovila) zato nije izravno mjerodavna za zaključke o relativnoj sigurnosti hrvatske rekreacijske plovidbe — razlika može biti posljedica metodologije, a ne stvarne razine rizika.
Republika Hrvatska — pravni i institucionalni okvir
Hrvatska ima uspostavljen obvezni sustav licenciranja za upravljanje rekreacijskim plovilima, a istodobno se ubraja među države koje su usvojile UNECE Rezoluciju br. 40 (ICC se priznaje kao dokaz osposobljenosti). Sljedeća tablica sažima relevantne propise i sustave.
Statistička “vidljivost” bez metodološke pouzdanosti
Ključno obilježje hrvatskog podatka u izvješću jest da nosi zvjezdicu (*), odnosno da nadležno tijelo za izvještavanje ne razlikuje vrstu plovila uključenog u nesreću. To znači da broj od 81 nesreće (petogodišnji prosjek) može uključivati i profesionalna plovila, čime se stopa za rekreacijski segment ne može sa sigurnošću izolirati niti potvrditi kao precizna. Ovo je strukturna, a ne specifično hrvatska anomalija — istom se problemu, prema istom izvješću, susreću i Cipar, Nizozemska, Malta i Norveška.
Aktualni kontekst — pomorska nesreća u Splitskim vratima (lipanj 2026.)
Dana 14. lipnja 2026. dogodila se teška pomorska nesreća u akvatoriju Splitskih vrata (između Milne na Braču i otoka Šolte), u sudaru brzog putničkog broda “Krilo Eclipse” (118 putnika, 7 članova posade) i jedrilice francuske zastave na kojoj su se nalazili državljani Republike Češke. Prema priopćenjima Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (AIN) i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u sudaru su smrtno stradale četri osobe, AIN je o nesreći obavijestila istražna tijela Francuske i Češke te otvorila sigurnosnu istragu. U vrijeme pisanja ove analize uzrok sudara još nije utvrđen, a okolnosti su predmet službene istrage; navedeni podaci stoga predstavljaju stanje poznato u danima neposredno nakon nesreće, a ne konačne nalaze istrage.
Važno je metodološki naglasiti da se ova nesreća ne uklapa izravno u kategoriju koju obrađuje izvješće prikazano u poglavljima 3. i 4.: jedan od sudionika sudara bio je komercijalni brzi putnički brod, a ne rekreacijsko plovilo. Nesreća je, međutim, izravno aktivirala javnu i institucionalnu raspravu o sustavu dozvola za upravljanje plovilima u Hrvatskoj. Ravnatelj Ureda za sigurnost plovidbe Siniša Orlić javno je u danima nakon nesreće izjavio da su izmjene Pravilnika o brodicama, čamcima i jahtama u pripremi te da je, prema dostupnoj statistici, više od 80 % nesreća uzrokovano ljudskim faktorom.
Sustav kategorija dozvola u Hrvatskoj
Hrvatski sustav predviđa nekoliko kategorija dozvola za upravljanje plovilom (kategorije A, B i C za voditelja brodice te kategorije A i B za voditelja jahte), pri čemu se obvezna praktična nastava i osposobljavanje u ovlaštenom učilištu predviđaju za sve kategorije osim za voditelja brodice kategorije A i B.
Kategorija B, koja prema javnim izjavama nadležnih tijela obuhvaća najveći broj izdanih dozvola, odnosi se na upravljanje plovilima za osobne potrebe do 18 metara duljine i do 12 milja od obale, a za njezino stjecanje praktična nastava trenutno nije propisana kao uvjet.
Odnos licenciranja i učestalosti nesreća – kritička evaluacija
Izvješće Europske komisije iz 2025. godine navodi da dostupni podaci ne pokazuju jasnu i statistički pouzdanu povezanost između obveznog sustava licenciranja ili primjene ICC Rezolucije br. 40 i učestalosti nesreća s rekreacijskim plovilima. Usporedba država članica pokazuje znatne razlike koje ne podupiru jednostavne uzročno-posljedične zaključke. Primjerice, Danska ima obvezno licenciranje, ali nije usvojila ICC Rezoluciju te bilježi jednu od najnižih stopa nesreća. S druge strane, Italija ima manje restriktivan sustav licenciranja, a bilježi relativno visok broj nesreća. Hrvatska istodobno ima obvezno licenciranje i primjenjuje ICC Rezoluciju, no podaci pokazuju relativno visoku stopu nesreća, pri čemu postoje metodološka ograničenja u njihovoj usporedivosti s podacima drugih država.
Zbog razlika u načinu prikupljanja i evidentiranja podataka nije moguće pouzdano zaključiti da stroži sustavi licenciranja nužno dovode do manjeg broja nesreća. Jednako tako, dostupni podaci nisu dostatni ni za tvrdnju da licenciranje nema nikakav učinak na sigurnost plovidbe. Stoga se iz postojećih podataka ne mogu izvesti jednoznačni uzročni zaključci.
Ono što je moguće utvrditi iz javno dostupne dokumentacije jest da je nacionalni integrirani pomorski informacijski sustav (nIS) prvenstveno razvijen kao operativni alat za zaprimanje poziva u pomoć, koordinaciju traganja i spašavanja te nadzor pomorskog prometa, a ne kao statistički sustav namijenjen analizi uzroka pomorskih nesreća. Ta činjenica proizlazi iz same svrhe i funkcije sustava, neovisno o rezultatima pojedinih znanstvenih istraživanja.
Zaključak
Statistički položaj Hrvatske u europskoj usporedbi nesreća s rekreacijskim plovilima (7,88 nesreća na 10.000 plovila, petogodišnji prosjek 2018.–2022.) svrstava je u skupinu država s višim brojem prijavljenih nesreća, ali taj se podatak — prema izričitoj napomeni iz izvornog izvješća Europske komisije — ne može tumačiti kao pouzdana mjera stvarne razine sigurnosti, jer hrvatska statistika ne razlikuje rekreacijska od profesionalnih plovila. Isti metodološki problem dijele Cipar, Malta, Nizozemska i Norveška, što ukazuje na sustavni, a ne isključivo nacionalni nedostatak u prikupljanju podataka na razini EU.
Raspoloživi podaci ne potvrđuju jasnu vezu između postojanja obveznog sustava licenciranja ili usvajanja ICC Rezolucije br. 40 i učestalosti nesreća. To ne znači da osposobljenost voditelja plovila nije relevantan sigurnosni čimbenik — naprotiv, javne izjave nadležnih hrvatskih tijela nakon nesreće u Splitskim vratima (lipanj 2026.) upućuju na to da se velik udio nesreća pripisuje ljudskom faktoru — nego da postojeća statistika o nesrećama, zbog necjelovitosti i nedostatka usklađene definicije, nije adekvatan instrument za znanstveno utvrđivanje učinkovitosti pojedinog regulatornog rješenja.
Eventualna izmjena Direktive 2009/18/EZ (ukidanje izuzeća za plovila s manje od 12 osoba) i uvođenje usklađene EU definicije nesreće predstavljali bi preduvjet za pouzdaniju buduću analizu, dok bi na nacionalnoj razini standardizacija obrasca prijave nesreća s obveznim razdvajanjem po vrsti plovila bila izravno provediva mjera unutar postojećeg institucionalnog okvira (MRCC Rijeka, lučke kapetanije, Nacionalni centar sigurnosti plovidbe).
Sadašnja definicija:
„Pomorska nezgoda je događaj povezan s radom plovnog objekta, koji se ne razvrstava kao pomorska nesreća, a koji je ugrozio ili bi mogao ugroziti sigurnost plovnog objekta, osoba na plovnom objektu ili drugih osoba te mora i morskog okoliša.”
Prijedlog definicije Pomorske nezgode:
Pomorska nesreća podrazumijeva svaki neželjeni događaj povezan s uporabom plovila, uključujući brodice, jahte, ribarska i trgovačka plovila, neovisno o tome koriste li se u osobne ili gospodarske svrhe, koji za posljedicu ima smrt ili ozljedu osoba, gubitak ili oštećenje plovila, nasukavanje, sudar, požar, onečišćenje mora ili drugu značajnu štetu.
Na nacionalnoj razini, standardizacija obrasca za prijavu pomorskih nesreća, uz obvezno razvrstavanje prema vrsti plovila, predstavljala bi mjeru koja se može provesti unutar postojećeg institucionalnog okvira (MRCC Rijeka, lučke kapetanije i Nacionalni centar za sigurnost plovidbe). Tako prikupljeni i strukturirani podaci mogli bi se zatim dostavljati prema jedinstvenoj metodologiji EMSA-e, čime bi se povećala usporedivost nacionalnih i europskih statistika te unaprijedila kvaliteta analiza sigurnosti plovidbe.
Istodobno bi jedinstvena i vjerodostojna evidencija pomorskih nesreća osiguravajućim društvima omogućila objektivniju procjenu odštetnih zahtjeva te smanjila mogućnost isplate naknada u slučajevima kada okolnosti nastanka štete nisu odgovarajuće dokumentirane ili nisu u skladu s utvrđenim činjenicama o događaju.
Milo Miklaušić, kap.
Literatura i izvori:
Europska unija — pravni akti
- Direktiva 2009/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju temeljnih načela kojima se uređuje istraživanje nesreća u sektoru pomorskog prometa.
- Direktiva 2013/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o rekreacijskim plovilima i osobnim plovilima na vodomlazni pogon i o stavljanju izvan snage Direktive 94/25/EZ.
- UNECE Resolution No. 40 on International Certificate for Operators of Pleasure Craft (Guidelines to Resolution No. 40, rev. 1), Economic Commission for Europe, Inland Transport Committee.
Studije i izvješća
- Kourounioti, I.; Burgess, A. (Panteia), Study to determine the advantages and drawbacks of a possible mutual recognition of boating licences for recreational boat operators — Final report, Europska komisija, Glavna uprava za mobilnost i transport (DG MOVE), Ured za publikacije Europske unije, 2025. DOI: 10.2832/7562423.
- Panteia, TNO, Emisia, Review study on the Recreational Craft Directive 2013/53/EU — Final report, 15. rujna 2021., izrađeno za Europsku komisiju.
Hrvatsko zakonodavstvo i institucije
- Pomorski zakonik, Narodne novine, br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19.
- Zakon o lučkim kapetanijama, Narodne novine, br. 118/18.
- Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (važeća verzija).
- Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH — Nautički informacijski servis (nIS); Traganje i spašavanje na moru / MRCC Rijeka.
- Agencija za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (AIN) — priopćenja o pomorskoj nesreći u Splitskim vratima, lipanj 2026.
Novinski i javni izvori (aktualni događaji)
- N1 info, Index.hr, HRT Vijesti — izvještaji o pomorskoj nesreći kod Splitskih vrata, 14.–15. lipnja 2026.
- Morski.hr — izvještaji o javnoj raspravi o reformi sustava dozvola za upravljanje plovilima u Hrvatskoj, lipanj 2026.
