Već godinu i pol Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) nema ravnatelja. Vodi je doduše bez ijedne zamjerke zamjenik koji je tada imenovan. No, sve ovo vrijeme nitko od nadležnih – a to su predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, koji supotpisuju imenovanje ravnatelja SOA-e – nije pokrenuo pitanje postavljanja šefa tajne službe. Do kada će takva situacija trajati? Kako se u sigurnosnom sektoru koji je na međunarodnoj razini pod velikim pritiskom zbog bujajućih nestabilnosti gleda na Hrvatsku koja nema šefa tajne službe, već samo zamjenika koji je trenutačno vodi.
Kako je moguće da su se oko ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije Plenković i Milanović usuglasili, a o ravnatelju SOA-e se očito ni ne razmišlja? Bez ravnatelja SOA je ostala još sredinom 2024. kada je s njezina čela nakon dva mandata otišao Daniel Markić. On od tada vodi EU INTCEN-a (Obavještajni i situacijski centar Europske unije) u Bruxellesu, a SOA-om upravlja zamjenik ravnatelja Hrvoje Omrčanin. Riječ je o iskusnom obavještajcu koji se u medijima gotovo i ne oglašava. Potpisao je tek SOA-ino godišnje izvješće objavljeno lani.
Ono je uslijedilo nakon što par godina tajna služba nije javno obznanjivala što su ključne ugroze koje nam prijete, te kako se protiv njih planira boriti. Kada su se konačno oglasili, Omrčanin je uvodno citirao stihove jedne pjesme hrvatskog punk-blues benda “Svijet se sužava, sve teže pratim što se događa iza brda”, te ocijenio kako baš te riječi dobro oslikavaju način na koji javnost danas doživljava sigurnosne prilike.
Iza brda
Globalizacija je, tvrdi, uvelike “smanjila svijet”: svaki veći sigurnosni poremećaj, bez obzira na to gdje se dogodi, vrlo brzo se osjeti i daleko izvan mjesta na kojem je nastao. Istodobno, velik broj aktera i isprepletenih procesa u tako povezanom svijetu čini sigurnosno okruženje sve složenijim i dinamičnijim, pa postaje sve teže jasno sagledati sve čimbenike koji utječu na razvoj događaja, smatra Omrčanin.
“U takvim okolnostima, zadaća Sigurnosno-obavještajne agencije jest pravodobno uočavati, pratiti i tumačiti procese koji utječu na nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, osobito one koji se odvijaju izvan dosega javnosti, ‘iza brda’”, poručio je Omrčanin, no nakon toga se služba koju vodi nije oglašavala. Je li moguće da razlog leži u ovom dijelu izvješća? “Kada je riječ o području nacionalne sigurnosti kojim se bavi SOA, u ovom trenutku ne postoje ozbiljne izravne prijetnje nacionalnoj sigurnosti ni demokratskom ustavnom poretku Republike Hrvatske. No sigurnosno stanje u Europi posljednjih se godina znatno pogoršalo, a brojni sigurnosni izazovi, prijetnje i rizici mogu imati i posredan učinak na sigurnost Hrvatske”, naveo je Omrčanin.
Globalno sigurnosno okruženje obilježeno je brzim i često nepredvidivim promjenama, velikim brojem paralelnih procesa i povećanom razinom neizvjesnosti. U takvom okruženju raste važnost uloge sigurnosno-obavještajnih službi, priznaje zamjenik ravnatelja SOA-e i ističe kako tajne službe moraju razumjeti složenost suvremenih sigurnosnih procesa i omogućiti državnom vrhu donošenje informiranih odluka ključnih za zaštitu nacionalnih interesa. SOA pritom ne “predviđa budućnost”, nego djeluje kao sustav ranog upozoravanja, prepoznaje trendove i procjenjuje moguće smjerove razvoja događaja. Za to je nužno pravodobno prikupljanje pouzdanih i relevantnih podataka, objašnjava zamjenik ravnatelja SOA-e.
Ubrzani razvoj
“Rat u Ukrajini ima globalne posljedice, a geopolitičke promjene koje je potaknuo najveće su od završetka Hladnog rata. Dosadašnji multilateralni sigurnosni mehanizmi, razvijani nakon Drugog svjetskog rata, u velikoj su mjeri izgubili svoju učinkovitost. U tom se kontekstu mijenja i europska sigurnosna arhitektura. Države članice Europske unije razvijaju ambiciozne planove jačanja obrambene suradnje i vlastitih vojnih kapaciteta, dok su Švedska i Finska napustile dugogodišnju politiku neutralnosti i sigurnost potražile unutar NATO-a. Pritom je postalo jasno koliko je Europa desetljećima ovisila o sigurnosnim i obrambenim kapacitetima Sjedinjenih Američkih Država. Istodobno, EU nastoji ojačati gospodarsku i energetsku neovisnost te zadržati kontrolu nad ključnim industrijama i tehnologijama.
Na globalnoj razini odvija se dinamična preraspodjela političkog, vojnog i gospodarskog utjecaja, osobito u europskom, bliskoistočnom i indo-pacifičkom prostoru. Paralelno s time, politički, gospodarski i tehnološki procesi dodatno oblikuju novu sigurnosnu arhitekturu i utječu na europsku i nacionalnu sigurnost. Tehnološki razvoj mijenja gotovo sve aspekte društva, otvara nove gospodarske mogućnosti, ali i pojačava natjecanje među vodećim svjetskim gospodarstvima. Sve češće se poseže za zaštitnim mjerama, carinama i ograničenjima, dok je tehnološka utrka posebno izražena u područjima umjetne inteligencije i autonomnih sustava. Kao i u prijašnjim povijesnim razdobljima, nove tehnologije snažno utječu i na sigurnosni i vojni sektor, što je vidljivo kroz ubrzani razvoj besposadnih i daljinski upravljanih sustava, sve veću automatizaciju i rastuću ulogu umjetne inteligencije. Istodobno, prijetnje poput terorizma i ekstremizma dodatno se šire zahvaljujući internetu, a organizirani kriminal koristi globalne trgovinske tokove i nove tehnologije za skrivanje tragova, pranje nezakonito stečenog novca i provođenje nezakonitih transakcija.
Sve veći izazov predstavljaju i kibernetički napadi, u kojima državni i nedržavni akteri nastoje doći do povjerljivih sigurnosnih, gospodarskih i osobnih podataka ili se bave organiziranim kriminalom. Kibernetički prostor, zbog količine informacija i mogućnosti njegova razvoja, postaje jedno od strateški najvažnijih sigurnosnih područja. Dodatni globalni izazovi proizlaze iz migracijskih, demografskih i socijalnih trendova, kao i iz posljedica klimatskih promjena. Otvorena i demokratska društva u Europi, uključujući hrvatsko, sve su češće izložena dezinformacijskim kampanjama i širenju lažnih vijesti, osobito putem društvenih mreža. Cilj takvih aktivnosti, koje često provode autoritarni režimi i ekstremističke skupine, jest potkopavanje povjerenja građana u demokratske vrijednosti te poticanje društvenih podjela i radikalizacije. U tom kontekstu važno je da javnost ima vjerodostojan i uravnotežen uvid u sigurnosne prilike”, napisao je Omrčanin u uvodu posljednjeg Javnog izvješća SOA-e.
Glavni izvor
Prema analizi SOA-e, najznačajniji sigurnosni rizici za našu zemlju su kibernetički napadi, pojedinačne moguće terorističke prijetnje i ekstremizam, ilegalni prelasci granice te nestabilno susjedstvo Zapadnog Balkana. U Hrvatskoj ne djeluju terorističke organizacije, pa se prijetnja od napada i dalje procjenjuje niskom. Ipak, stoji u izvješću, ne može se isključiti mogućnost da (samo)radikalizirani pojedinci inspirirani terorističkom propagandom izvrše teroristički napad.
Pritom su posebno rizične mlađe osobe s psihičkim poteškoćama koje prihvaćaju ekstremna ideološka uvjerenja i imaju sklonost nasilju. Glavni izvor terorističke prijetnje za Europu predstavlja islamski ekstremizam, posebno samostalni napadači inspirirani džihadističkom propagandom, među kojima je u porastu broj mladih i maloljetnih počinitelja i imigranata u EU iz država Afrike i Azije. U Hrvatskoj postoji nekoliko desetaka sljedbenika salafizma koji ne zagovaraju nasilje, ali u državama Zapadnog Balkana postoji manji broj pristalica džihadističkog salafizma. Na području Zapadnog Balkana se proteklih godina stotine džihadista, bivših pripadnika ISIL-a i drugih terorističkih organizacija u Siriji i Iraku, vratilo u matične države.
Oni su po povratku osuđivani na kratkotrajne kazne zatvora i većina je već na slobodi, navodi SOA u Javnom izvješću. Na ekstremno desnoj sceni i dalje je izražen trend ekstremizma koji želi ukidanje postojećeg demokratskog ustavnog poretka. Pritom postoje namjere i pokušaji paravojnog organiziranja, provedbe vojne obuke i nabave naoružanja, a s krajnjim ciljem promjene ustavnog poretka Hrvatske, dijelovi su Izvješća o ekstremno desnoj sceni.
Skriveni interesi
Dio Izvješća posvećen je kibernetičkim napadima: “U 2024. bilježi se i rast kibernetičkih napada. Bilo ih je 38, odnosno sedam više nego godinu prije. Riječ je o kibernetičkim napadima kojima je primarni cilj špijunaža državnih tijela, odnosno krađa podataka od značaja za nacionalnu sigurnost. Dvije trećine značajnih napada u Hrvatskoj provele su ruske državno sponzorirane grupe. Primjer je ucjenjivački napad grupe Lockbit na informacijski sustav KBC-a. Napadači su uspjeli ukrasti i zaključati veliku količinu medicinske dokumentacije. SOA-a je spriječila eskalaciju, a ukradeni podaci su vraćeni KBC-u.”
Ovo je sve vrijedilo u 2024., a od tada je sigurnosna situacija u svijetu naglo uzavrela te se posljedice toga neminovno reflektiraju i na Hrvatsku. No, ni to nije potaknulo Plenkovića i Milanovića da dogovore ime novog čovjeka na čelu SOA-e. Naši sugovornici uvjereni su kako to dokazuje skrivene interese za prevlast nad SOA-om, ali i potvrđuje činjenicu da je bazen sigurnosnih stručnjaka iz kojeg se mogu izvući potencijalni ravnatelji, sve plići. S imenima mogućih kandidata još se nije počelo licitirati, a i to potvrđuje da nikakvih dogovora o novom ravnatelju nema.
Uostalom, Hrvoje Omrčanin godinu i pol vodi Agenciju bez ijednog skandala, a javnost ga još nije vidjela i mediji nemaju njegovu fotografiju, što bi trebala biti odlika vrhunskog obavještajca kakvog Hrvatska još nije imala. No, i ako je Omrčanin najbolje rješenje, Plenković i Milanović moraju se dogovoriti, a ne ostavljati napola riješenu situaciju u najvažnijoj Agenciji za nacionalnu sigurnost.
