Dok se u Karlovcu njegovo ime izgovara s dozom strahopoštovanja, Nikola Hanžel, vlasnik Lana grupe, godinama figurira kao jedan od najmoćnijih aktera hrvatske poduzetničko-političke scene. Njegov uspon nije obilježen samo uspjehom u industriji ambalaže nego i neraskidivom vezom s vladajućim strukturama, kontroverznim pomilovanjima i betonskim zidovima koji prkose javnosti.Hanželova privrženost HDZ-u nadrasta običnu poduzetničku pragmatiku. “HDZ je moja ljubav”, izjavio je svojedobno, a tu je ljubav i konkretno iskazao. Njegova tvrtka, Lana Karlovačka tiskara, godinama se nalazi na vrhu popisa donatora stranke, nerijetko uplaćujući maksimalne zakonske iznose.
Vrhunac te simbioze dogodio se tijekom mandata bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Hanžel je bio njezin najveći pojedinačni donator, a kontroverzija se pokazala kada je predsjednica pomilovala njegova bliskog suradnika Danka Seitera u aferi “Karlovačka banka”. I Hanžel se našao pod teškim optužbama za gospodarski kriminal. Vrhovni sud je 2017. potvrdio presudu kojom je proglašen krivim za pomaganje u zloporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju. Izrečena mu je kazna od šest mjeseci zatvora uvjetno i obveza vraćanja 1,1 milijun ondašnjih kuna državi. On je taj iznos i uplatio, rok kušnje je prošao, a nastupila je i zakonska rehabilitacija. Time je on formalnopravno ponovno postao neosuđivana osoba, što mu je omogućilo nesmetan nastavak širenja poslovnog carstva i društvenog utjecaja.
A nigdje njegova moć nije toliko vidljiva kao na obali rijeke Korane. Projekt “Lana Korana” te izgradnja golemog armiranobetonskog zida izazvali su neviđen revolt građana i struke. Dok aktivisti tvrde da zid uništava vizuru grada i privatizira javno dobro, Hanžel ga naziva zaštitom od poplava. Unatoč prosvjedima i peticijama, lokalna vlast predvođena HDZ-om stala je uz Hanžela. Pravni manevri i potvrđene dozvole omogućili su da zid ostane stajati kao trajni fizički dokaz moći jednog poduzetnika nad javnim interesom i voljom građana.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Odbijena tužba
I dok se s jedne strane čini da ljubav između ovog poduzetnika i politike cvate, on zbog višegodišnje blokade realizacije projekta “Lana Korana”, točnije podizanja zida protiv poplava, teško optužuje tu istu vlast s kojom je godinama zapravo u simbiozi. Optužbe ni sada ne prestaju. Hanžel u tužbi protiv Hrvatske, koju mu je sud već jednom odbio, no nakon žalbe proces je vođen iznova, ne bira riječi protiv službi u Gradu Karlovcu i Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja. I na čelu grada i na čelu ministarstva već su godinama HDZ-ovi ljudi. Damir Mandić vodi grad i danas, a na čelu ministarstva koje Hanžel proziva za nezakoniti rad jest Branko Bačić.
“Zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela Grada Karlovca i Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja nastala mi je šteta koju je dužna nadoknaditi Republika Hrvatska”, stoji u tužbi Hanželove tvrtke Lana commerce kojom traži gotovo 26,2 milijuna eura odštete. Država bi mu, smatra, trebala to nadoknaditi prema Zakonu o sustavu državne uprave. Prije nego što je krenuo u sudski spor koji traje već godinama, Hanžel se pokušao mirno dogovoriti s državnim odvjetništvom, no odbijen je.
“Nezakonitost i nepravilnost rada nadležnih tijela sastoji se u činjenici da su, proizvoljno i samovoljno, pod političkim pritiskom pojedinaca, pogrešno primijenili materijalno pravo prilikom odlučivanja o zahtjevu Lana commercea kao investitora za izdavanje građevinske dozvole za gradnju nasipa – zaštitnog zida uz rijeku Koranu. To je i utvrđeno presudom Upravnog suda u Rijeci od 21. listopada 2020., kojom su nezakonita rješenja upravnih tijela prvog i drugog stupnja poništena i predmet vraćen na ponovno odlučivanje”, navedeno je u tužbi Hanželove firme. Iako ga je Trgovački sud u Zagrebu već jednom odbio, Hanžel nije odustao od svog zahtjeva, kao ni od optužbi za politiziranje u ovom slučaju. Sada mu je stigla nova odbijenica.
Crna ruka
I ovaj put je u središtu postupka bila tvrdnja investitora da su gradska i državna tijela, pod pritiskom politike, javnosti i građanske inicijative “Spasimo Koranu”, proizvoljno mijenjala odluke i time uzrokovala višegodišnje kašnjenje projekta i golemu financijsku štetu. Sud je tu tezu nakon opsežnog dokaznog postupka odbacio. “Ne proizlazi da su nadležna tijela postupala pod pritiskom, javnosti odnosno politike”, stoji u presudi. No, istodobno, presuda vrlo detaljno prenosi iskaze svjedoka, među kojima su i oni koji su tvrdili upravo suprotno – da je političkog pritiska bilo. O svemu je dobio priliku govoriti i Hanžel. On je opisao kako je u početku odnos investitora i politike bio pozitivan, ali da se to promijenilo nakon što je projekt postao predmet javnih polemika. Prema njegovu iskazu, “postupanje upravnih tijela bilo je takvo jer se politika prepala pritiska Zelenih i izvršila nedopušten pritisak na nadležna upravna tijela”.
Hanžel je tvrdio da je investitor u početku imao podršku, ali da su nakon pojave građanske inicijative i reakcija javnosti nadležna tijela počela donositi odluke na njegovu štetu. “Grad Karlovac nam najprije nije osporavao gradnju zaštitnog zida. Moja tvrtka se, tek nakon što nam je gradnju započetu bez građevinske dozvole zabranila nadležna inspekcija, obratila nadležnim gradskim upravnim tijelima ne bismo li građevinsku dozvolu ipak dobili. No kada se pojavila udruga ‘Spasimo Koranu’, Grad nas je odbio kako bi se na izborima osigurao uspjeh HDZ-a. Politika se prepala pritiska Zelenih i izvršila nedopušten pritisak na nadležna upravna tijela. Neka crna ruka, dok je HDZ bio na vlasti u gradu i u državi, dovela je do toga da su odluke ukidane i gradnja nam je onemogućena“, ustvrdio je na sudu Hanžel, a to je u svom svjedočenju potvrdila i njegova supruga Nada, koja je formalno direktorica Lana commercea. Ona je svjedočila o mogućim političkim pritiscima na gradonačelnika Damira Mandića, kao i bivšeg HDZ-ova župana Damira Jelića. Sud, međutim, te tvrdnje nije prihvatio i njihove iskaze ocijenio je subjektivnima.
Sličan narativ iznio je i projektant Mario Furač. “U početku mog rada na projektu Hotela Korana sve je izgledalo kao romansa između investitora i politike, odnosno nadležnih tijela”, izjavio je na sudu. Naveo je i da je investitor imao podršku, ali da su “nakon plavljenja i početka gradnje zaštitnog zida počele značajne pomutnje u javnosti, prije svega arhitektonske struke”. Opisao je i sukob zbog koncepta projekta, odnosno pitanje treba li hotel rekonstruirati unutar postojećih gabarita ili po novom rješenju koje bi zahtijevalo urbanističko-arhitektonski natječaj, što investitoru nije odgovaralo. U iskazu je sugerirao i moguće političke utjecaje, uključujući tvrdnje da su pojedini službenici drugačije govorili u neformalnim razgovorima nego što su odlučivali službeno.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Gradnja zida
Sud ni njegove navode nije prihvatio. U presudi se izričito kaže da takve tvrdnje “nisu životno uvjerljive” te da su u suprotnosti s iskazima službenika i dokumentacijom.
Karlovački gradonačelnik Damir Mandić u svom je iskazu potvrdio da je projekt izazvao snažne političke i javne reakcije.
“Kao gradonačelnik, dužan sam voditi računa da se poštuje propisani postupak i da se nastoji uskladiti privatni i javni interes. Gradnja zida kada ju je Lana commerce započeo bez građevinske dozvole izazvala je puno prijepora u karlovačkoj javnosti koja je bila zainteresirana za tu temu. No ti prijepori o kojima se javno komuniciralo nisu utjecali na donošenje odluka nadležnih tijela. Naime, u javnosti je svatko temu komentirao polazeći od svog interesa pa su tako meni jedni predbacivali da pogodujem Lana commerceu kao investitoru, dok je sam investitor smatrao da ga se opstruira. Smatrao sam da Mario Furač kao ovlašteni projektant investitora nepravilno postupa jer je najprije počeo gradnju bez dozvole, a zatim, kada je tražio dozvolu, nije priložio sve potrebne dokumente. Istovremeno je javno tvrdio da nadležna gradska tijela ne rade svoj posao.
Na sjednici gradskog vijeća održanoj 13. lipnja 2019. iznio sam svoj stav o tome da zid nije moguće graditi onako kako je to bilo prezentirano, odnosno bez građevinske dozvole, što je i inspekcija potvrdila. Iz samog HDZ-a nije bilo pritisaka na mene vezano uz projekt hotela na Korani. Ja sam smatrao da bi provođenje urbanističko-arhitektonskog natječaja bilo najbolje rješenje jer je bila riječ o iznimno vrijednoj i za Grad Karlovac značajnoj lokaciji. Čak sam nudio investitoru da Grad snosi dio troškova tog natječaja kroz inicijativu grada za njegov 440. rođendan, no Lana commerce nije to prihvatio”, zaključio je Mandić.
Berlinski zid
I župan Damir Jelić govorio je o političkom kontekstu i javnim reakcijama. “Kao građanin Karlovca i politički aktivna osoba iznio sam svoj stav o projektu, ali nisam smatrao da moji komentari mogu utjecati na donošenje odluka nadležnih tijela i smatram da nisu utjecali”, rekao je. Opisao je i kako je projekt u početku izgledao u javnosti: “U tom početnom razdoblju riječ je bila o projektu znatno veće površine, koji je zbog svoje visine bio praktično kao Berlinski zid”, prisjetio se. Naglasio je da je kasnije izrađeno rješenje bilo znatno drugačije i prihvatljivije.
Suprotno tvrdnjama investitora, službenice koje su donosile odluke, Jadranka Kihalić i Marta Mustur, izjavile su da nisu bile ni pod kakvim pritiskom. U presudi sud navodi da su “uvjerljivo i životno logično iskazivale da prilikom donošenja odluka nisu postupale pod pritiskom ni javnosti niti politički povezanih osoba”. Istaknule su da su odluke donosile prema vlastitom stručnom tumačenju propisa i da je postojanje različitih mišljenja u javnosti uobičajeno, ali ne i presudno za njihov rad. Slične iskaze dale su i Vesna Ribar i Marina Jarnjević, koje su također odbacile postojanje političkog utjecaja.
Sud u presudi priznaje da je projekt bio politički i društveno osjetljiv te da je izazvao snažne reakcije. No jasno razlikuje javnu raspravu od nedopuštenog utjecaja. Navodi da su političke rasprave vođene na sjednicama Gradskog vijeća i Županijske skupštine bile dio demokratskog procesa te da se u tim tijelima iznose stavovi, ali se ne donose upravne odluke. Također ističe da su rasprave vođene i prije formalnog zahtjeva za dozvolu, u vrijeme kada je investitor već započeo gradnju bez dozvole. Na kraju sud zaključuje da, iako su pojedini svjedoci govorili o političkom pritisku, za to nema dokaza. “Ne proizlazi da su službenici u upravnim tijelima postupali pod pritiskom javnosti, građanske inicijative ili politički povezanih osoba”, stoji u presudi. Sud zaključuje da su tvrdnje o pritiscima rezultat percepcije i nezadovoljstva investitora, a ne stvarnog utjecaja na odluke. Zbog toga je tužbeni zahtjev odbijen, a tvrtki je naloženo da državi plati 160.000 eura troškova postupka.
