(Foto: Vladimir Dugandzic / CROPIX)
Ono što se nekim ljudima odvija prirodno, bez da o tome puno razmišljaju, drugima može predstavljati veliki problem, stvoriti nesigurnost i utjecati na samopouzdanje i mnoge životne odluke, a riječ je o mucanju. Nažalost, ljudi često znaju s porugom reagirati na osobe koje mucaju pa im to zna stvarati dodatno opterećenje.
Mucanje ili disfemija je zapravo poremećaj tečnosti govora zbog kojeg osoba nije u mogućnosti pravilno započeti izgovor nekih riječi, mogu iskrivljavati izgovor ili pak neke od glasova produljivati. Mucanje se najčešće javlja u dječjoj dobi i to u periodu od druge do šeste godine života, a prema statistikama, od mucanja češće pate dječaci.
Prema stručnjacima još uvijek nije potpuno jasno zašto dolazi do mucanja. Neka istraživanja ukazuju na genetiku, točnije, dvoje od troje djece koje mucaju, imaju u obitelji nekoga tko muca. Uz to, pojedini traumatski događaji i negativne emocije mogu biti okidači za razvoj mucanja. Vrlo je važno već kod prvih sumnji na mucanje potražiti mišljenje logopeda, kako bi se što prije moglo krenuti s terapijom. Da bi se što više društvo involviralo u problem mucanja, 22. listopada svake godine obilježava se Međunarodni dan svjesnosti o mucanju.
Trudna Zagrepčanka otkrila što joj rade u gradskoj ustanovi: ‘Nisam mislila da toga ima kod nas’
Darko se počeo mucati s 4 godine
O tome koliko mucanje može ostaviti posljedice na psihu osoba koje se s tim poremećajem bore, otkrio nam je i 45-godišnji Darko iz Zagreba koji je mucati počeo negdje oko četvrte godine života. Kako ističe, on se ne sjeća nikakvog traumatskog događaja, ali roditelji su mu otkrili kako je imao blažu prometnu nesreću za koju vjeruju da mu je bila okidač.
“Kao manje dijete nisam pretjerano imao neugodnosti. Vrtić je prošao manje više bezbolno što se tiče zadirkivanja, ali sam zato u osnovnoj i srednjoj školi proživljavao horor. Zvali su me Darko muc pa bi rado na moj račun zbijali šale, mucali. Njima je to bilo urnebesno smiješno, a ja sam u tim trenucima htio da me nema. Nisam puno ni doma govorio o tome, nekako sam kao klinac mislio da bi mami bilo još gore da zna da me zadirkuju”, prisjetio se Zagrepčanin.
Osim što su ga zadirkivali vršnjaci, nisu ni svi nastavnici i profesori imali razumijevanja za njegov problem pa je doživio i ismijavanje profesora.
“Bilo je to u drugom razredu srednje škole. Novi predmet i profesor koji baš i nije imao razumijevanja za moje stanje. Prozvao me na usmeni, a meni su stresne situacije bile posebno problematične. Počeo sam prvo zamuckivati, a potom sam jedva izgovorio riječ. Mahnuo sam rukom i sjeo misleći kako će profesor shvatiti koliko mi je teško, no on se nasprdao i rekao e-e-e-e evo te-te-tebi je-je-jedan pa budi spreman drugi put.
Cijeli razred je urlao od smijeha, a ja iskreno ne znam jesam li se ikada osjećao gore u životu. Zato je bitno da se osvijesti društvo, za nekoga to mogu biti teške posljedice. Uglavnom sam se držao po strani, umjesto izlazaka birao sam sobu. S jedne strane mi to i nije ispalo toliko loše jer sam to vrijeme provodio čitajući, bio je to nekakav moj bunt prema svim tim ljudima, kao dokazat ću se ja njima, a evo danas mi to znači puno jer sam tada predano učio i daleko dogurao”, tvrdi Darko.
Osjećaj da ti se smiju iza leđa
Iako je imao prijatelje, uvijek je imao osjećaj kako mu se i oni smiju iza leđa te kako nikome ne može vjerovati.
Dodatni problemi uslijedili su i kada je došlo do prvih zaljubljivanja jer se nikada ne bi usudio prići curi.
“Trebale su mi godine vježbi, rada i truda da dosegnem nivo u kojem sam koliko toliko stvari mogao imati pod kontrolom pa sam tek u vrijeme studiranja gdje je i okruženje bilo daleko obazrivije, uspio izgraditi samopouzdanje i prihvatiti sebe takvog kakav jesam”, ponosan je na sebe Darko koji se ostvario i kao obiteljski čovjek, ali i na poslovnom planu.
Tata dječaka o novom trendu u školama jasno poručio: ‘Zato jer sam ja tako rekao’
Poznati u borbi s mucanjem
Da mucanje ne mora nužno biti nepremostiv problem u životu, svojim primjerom dokazuju i neke poznate osobe kao primjerice hrvatski fizičar i političar Tonči Tadić koji je bio zastupnik u Hrvatskom saboru, prije nekoliko godina je za HRT otkrio kako je s četiri godine sjeo za šivaću mašinu te mu se igla zabila u prst probivši kompletan prst kroz nokat.
Njegovi su ga roditelji odveli kod liječnika koji je tada smatrao kako je za njegovu dob riskantno da mu da anesteziju pa mu je iglu vadio na živo. Istaknuo je kako je od tada počeo mucati i taj događaj smatra ključnim za početak mucanja. Tvrdi kako nije imao problema s ruganjem jer je nailazio na razumijevanje okoline, ali kao saborski zastupnik našao se u nimalo ugodnoj situaciji kada bi ga stres spriječio da verbalizira ono što zaista i želi.
S mucanjem se bori i bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić koji je također mucati počeo s četiri godine. Okidač mu je kako vjeruje, bio san u kojem je sve izgledalo kao teški horor nakon kojeg se on probudio bez mogućnosti govora. Prošao je mnoštvo liječnika, ali napredak je bio vrlo spor. Hrvatski pjevač Zlatan Stipišić Gibonni kao dijete je također patio zbog mucanja, no kad se otkrio u glazbi, uspio se izboriti s ovim poremećajem, kao i košarkaš Dino Rađa.
