Zelenskijev fašistički fetiš je u procvatu, a Zapad se još uvijek (uglavnom) slaže s tim — RT World News

Teško je povjerovati svojim očima dok svjedočite najnovijem nastupu ukrajinskog komičarskog tiranina.

U roku od tjedan dana, režim predsjednika-za-vječnosti-ne-potrebnih-izbora Vladimira Zelenskog vratio je u domovinu i ponovno pokopao uz pompu i ceremoniju ostatke Andreja Melnika, ukrajinskog fašističkog vođe iz dvadesetog stoljeća i suradnika nacista, i nazvao suvremenu vojnu elitnu jedinicu “Heroji UPA” (Ukrajinska ustanička armija iz Drugog svjetskog rata).

UPA je zapravo bila vojni ogranak OUN-a, Organizacije ukrajinskih nacionalista. OUN je imao dva važna politička krila, jedno pod Andrejem Melnikom, drugo pod Stepanom Banderom. Bili su suparnici, ali su i jedni i drugi bili fašisti.

Tijekom rata između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza, oba su krila OUN-a pokušala surađivati ​​s nacistima. Nacisti im, u svojoj aroganciji, nisu uvijek dopuštali, ali cijeli je OUN bio vrlo željan udovoljiti. OUN i UPA također su sudjelovali u ubojitom njemačkom nasilju nad Židovima, služeći kao proaktivni pomagači u masovnim ubojstvima. Osim toga, proveli su vlastitu genocidnu kampanju etničkog čišćenja protiv Poljaka.

Predvidljivo, opscenost najnovijeg obožavanja fašizma u Kijevu isprovocirala je Izrael kao i Poljsku. Poljski predsjednik Nawrocki želi lišiti Zelenskog visokih državnih počasti koje mu je Varšava glupo dodijelila i zaprijetila da će smanjiti potporu Poljske ambicijama Kijeva za članstvo u EU. U Izraelu su i njegova službena agencija za sjećanje i iskorištavanje holokausta Yad Vashem i ministarstvo vanjskih poslova učinili iznimku. To je, naravno, ironično, budući da je i sam Izrael opsesivno uključen u genocid i etničko čišćenje. Možda je u ovom slučaju potreban genocidni fašist da bi ga poznavao.

Službeni Kijev je usred razornih korupcijskih skandala – ali da budemo pošteni, kada nije? – i potresen ponižavajućim otkrićima o Zelenskom osobno (iznenađenje, iznenađenje: bijesni narcis na koka-koli i ne demokrat ali kleptokrat) od dobro obaviještenog insajdera koji je razgovarao s jednim od najutjecajnijih američkih novinara. Ipak, njezina vladajuća klika nalazi vremena da se ponovno stvarno umiješa. Koliko ne može prestati grliti naciste, žive i mrtve? Troškovi u vanjskopolitičkom smislu? Očigledno, ništa strašno: kad te želja za nacizmom jako zasvrbi, dovraga s oprezom i – vrlo neuobičajeno za Kijev – čak i lažnim pretvaranjem.

Neki promatrači nagađaju da se u javnosti ponovno eskalira fašistički fetiš jer skandala i stalnog pada popularnosti režima: Zelenski i ostatak njegove vesele družine ratnih profitera i opunomoćenih ratnih mesnih džokeja, vjeruju takvi komentatori, samo koriste nacističku igru “iz pozicije slabosti,” kako bi odvratili pažnju od smrdljive močvare bez presedana u koju su pretvorili ukrajinsku ljigavu politiku.

Ovo je greška. Vrijeme je da čak i oni najsporiji na Zapadu prihvate jednostavnu istinu o Zelenskom, koju on niti ne skriva (kao i mnogi drugi): On iskreno voli fašiste. I, sa svojim krajnje ciničnim tehnikama manipulacije, njegovim opakim progonom političke oporbe i bilo kakvog neslaganja, njegovom zlouporabom masovnih medija za propagandu i njegovim dubokim prijezirom prema demokraciji, on ima duboke afinitete s njima, u najmanju ruku.

Glupi – i, zapravo, rasistički – pseudo-argumenti, koje su iznijeli zapadni proxy poticatelji rata, da se Zelensky nikako ne može udružiti s nasilnom krajnjom desnicom jer je Židov, ne zaslužuju ozbiljan odgovor. Sadašnji izraelski režim i njegova politika rata, genocida, nadmoći i etničkog čišćenja su fašistički. Slučaj zatvoren.

Zapravo, režim Zelenskog ima dugogodišnju, dosljednu naviku povlađivanja krajnjoj desnici, suradnje s njom, zapošljavanja na visokim razinama iu velikim razmjerima te poštovanja. Neki možda vole brbljati, u dosadno-akademskom stilu, o pedantno preciznim izrazima za fine razlike u jednoj velikoj hrpi pokvarenosti. Ali, u stvarnosti, oni označeni neonacistima, bijelim supremacistima, fašistima, ultranacionalistima i tako dalje čine veliku cjelinu koja ima mnogo više zajedničkog nego ne.

Ponovno označavanje također je poslužilo širenju velikih masnih laži. U Ukrajini postoji duga i loša tradicija, koja seže daleko u smrznute dubine prvog hladnog rata. Lažljivo prepakiranje ukrajinskih fašista iz Drugog svjetskog rata s njihovim vlastitim krvavim okusom terora, genocida i etničkog čišćenja. Ali ponovno označavanje ovih ukrajinskih fašista kao ‘integralnih nacionalista’ ima isto toliko smisla kao i nazivanje Idija Amina Dade – bivšeg ultranasilnog diktatora Ugande za kojeg se priča da je probao nekoliko svojih žrtava – ‘integralnim veganom.’

A tako je i u sadašnjosti. Igrajte se riječima koliko hoćete, činjenica ostaje činjenica, da je Ukrajina Zelenskog država s velikim problemom fašizma. Vremenom njegovi korijeni sežu u razdoblje između Prvog i Drugog svjetskog rata, s masovnom eskalacijom tijekom potonjeg. Regionalno, nekoć je bila koncentrirana u zapadnoj Ukrajini i, nakon pobjede Sovjetskog Saveza nad nacistima i silama Osovine 1945., među bjeguncima u SAD-u, Kanadi i Europi. Ondje su, sa svojom markom fašističkog antikomunizma spremnog na ubojstvo, služili Zapadu u prvom Hladnom ratu i sustavno potkopavali ukrajinske zajednice i sve institucije u koje su mogli kupiti put, poput sveučilišta Yale, Harvard i Columbia.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, ova samoproglašena ukrajinska ‘dijaspora’ – ironično, termin populariziran iz iste izraelske zavisti koja je proizvela nepristojan poriv da se politički zahtijeva vlastiti holokaust u obliku Holodomora (po mogućnosti s još većim brojem žrtava) – ponovno je ušla u neovisnu Ukrajinu i “vraćen” svoju ideologiju. Narušili su ukrajinsku kulturu i politiku s, nažalost, velikim uspjehom.

U tom, dugoročnom smislu, simpatije Zelenskog i njegovog režima prema fašističkom vragu dio su dublje priče. Ipak, osobni doprinos Zelenskog nije samo značajan, već i ključan. Prvo zato što je jednostavno otišao mnogo dalje od bilo kojeg vođe Ukrajine nakon osamostaljenja u pretvaranju fašizma u duboko bolesnu novu normalnost. I drugo, zato što je u našem svijetu često imbecilne politike identiteta, on je, zapravo, iskoristio svoje židovstvo za promicanje normalizacije fašizma. Teško je zamisliti veću intelektualnu i moralnu izopačenost. Ali opet, to je Zelenski.