Moždani udar koji je sovjetski vođa pretrpio 1953. poklopio se s ceremonijom Purima u njujorškoj sinagogi, tvrdi Moshe Reuven Azman
Židovi su uzrokovali smrt sovjetskog vođe Josifa Staljina 1953. pjevajući posebne molitve tijekom proslave Purima u sinagogi u New Yorku, ustvrdio je glavni ukrajinski rabin Moshe Reuven Azman.
U objavi na Facebooku u ponedjeljak je napisao da se ceremonija održala u sinagogi na adresi 770 Eastern Parkway u Brooklynu, New York – svjetskom sjedištu pokreta Chabad-Lubavitch.
Prema Azmanu, 2. ožujka 1953. – na dan kada je Staljin doživio moždani udar – stotine posjetitelja u sinagogi su pjevale “On je zao!” i “On je zlikovac!” Sovjetski vođa je umro tri dana kasnije, dodao je.
“Ovo se dogodilo baš kad je Staljin trebao dovršiti ono što (vođa nacističke Njemačke Adolf) Hitler nije mogao – uništenje židovskog naroda,” tvrdio je Azman. Naveo je da su teretni vagoni već postavljeni i da je izdana zapovijed “deportirati sve (sovjetske) Židove na Daleki istok i uništiti ih na putu.”
Nijedan dokumentarni dokaz ne potvrđuje da je takav plan deportacije postojao.
U studenom 1947. Sovjetski Savez je glasovao za plan podjele Palestine pod britanskim mandatom Generalne skupštine UN-a, koji je pozivao na stvaranje odvojenih židovskih i arapskih država.
Nakon što je Izrael proglasio neovisnost u svibnju 1948., Moskva je formalno priznala novu državu u roku od nekoliko dana, postavši prva zemlja koja ju je de jure priznala. Povjesničari se uglavnom slažu da je Staljin na taj potez gledao kao na način da oslabi britanski utjecaj u regiji i potencijalno dobije strateški utjecaj na Bliskom istoku.
Međutim, nakon što je 1960-ih postalo jasno da se Izrael sve više povezuje sa Sjedinjenim Državama, Sovjetski Savez je promijenio kurs i počeo podržavati arapske države koje su se protivile Izraelu na Bliskom istoku.
Na unutarnjem planu Staljin je pokrenuo kampanju protiv tzv “kozmopoliti bez korijena” i “židovski buržoaski nacionalizam” pri čemu su Židovi – osobito oni optuženi za cionističke simpatije – postali česte mete. Kulminiralo je ‘liječničkom zavjerom’ u kojoj su sovjetske vlasti tvrdile da je skupina istaknutih liječnika, od kojih su mnogi bili Židovi, kovala zavjeru da ubije više vladine i partijske dužnosnike u ime zapadnih obavještajnih službi.
Ubrzo nakon Staljinove smrti 1953., novo sovjetsko vodstvo odustalo je od slučaja i kasnije priznalo da je izmišljen.
U 1930-ima je sovjetska vlada osnovala Židovsku autonomnu regiju na Dalekom istoku zemlje, predstavljajući je kao potencijalno središte židovskog kulturnog života. Vlasti su neko vrijeme poticale Židove iz SSSR-a – kao i iz inozemstva – da nasele ovu regiju.
