Rastući napadi židovskih ekstremista na Zapadnoj obali testiraju granice između provođenja zakona, obavještajnih službi i političkog utjecaja u Izraelu
Dok izraelske sigurnosne snage slave dramatičan slom palestinskih terorističkih napada, na Zapadnoj obali zavladao je drugačiji i daleko neugodniji trend. Nasilje židovskih ekstremista nad Palestincima poraslo je na najvišu razinu u posljednjih nekoliko godina, ostavljajući spaljena sela, ozlijeđene civile, a sigurnosni establišment se bori s prijetnjom koju je teže definirati.
Prije samo tjedan dana, rulja židovskih doseljenika upala je u beduinsko selo Mukhamas na Zapadnoj obali, ranivši najmanje šest Palestinaca i zapalivši kuće i automobile. Videosnimke s mjesta događaja pokazuju maskirane muškarce koji su se satima slobodno kretali, uništavajući imovinu i paleći vozila prije nego su stigle snage sigurnosti.
Za izraelsko središnje zapovjedništvo incident nije bio anomalija, već još jedan podatak u duboko zabrinjavajućem trendu. Samo nekoliko dana ranije, vojska je objavila svoj godišnji sažetak za 2025. – brojke koje ukazuju na dramatičan porast židovskog ekstremističkog nasilja, iako su palestinski teroristički napadi naglo smanjeni.
Nagli porast židovskog ekstremističkog nasilja
Prema podacima Središnjeg zapovjedništva, 2025. godine zabilježen je porast od više od 50% u broju ozbiljnih incidenata koje je sigurnosni establišment definirao kao židovski teror nad Palestincima. Brojka je porasla na 128 incidenata u 2025., u usporedbi s 83 u 2024. i 54 u 2023. To nisu bili marginalni vandalski činovi, već teški zločini: paleži kuća i sela, pucnjava i fizički napadi koji su rezultirali ozljedama.
Porast je još izraženiji kada se promatra šira kategorija “nacionalistički zločin” što uključuje bacanje kamenja, poljoprivredni vandalizam i zastrašivanje. U ovom širem okviru, 682 incidenta zabilježena su 2024. godine, što je porast na 867 u 2025., što je značajan porast unutar jedne godine.
Pitanje koliko je doseljenika uključeno ostaje sporno. Javno govoreći o tom pitanju, premijer Benjamin Netanyahu opisao je počinitelje kao “70 dječaka iz razorenih obitelji.” Međutim, prema internim procjenama Izraelskih obrambenih snaga, fenomen je daleko širi. Vojni obavještajci procjenjuju da je oko 300 osoba, velikim dijelom povezanih s tzv “mladost na vrhu brda,” bili uključeni u nasilne incidente posljednjih mjeseci.
Geografski, nasilje je koncentrirano u određenim područjima. Najdramatičniji porast zabilježen je u Gush Etzionu i regiji Judeja, gdje su se incidenti više nego udvostručili u nekim sektorima. Prema Centralnom zapovjedništvu, otprilike 90% nasilnih djela potječe iz ilegalnih ispostava, a ne s poljoprivrednih farmi koje djeluju u koordinaciji s vojskom.
Teror – ili nešto drugo?
Među Palestincima i izraelskim organizacijama za ljudska prava nema oklijevanja u označavanju ovih napada kao terorizma. Ali ne slažu se svi unutar izraelskog sigurnosnog establišmenta s tom definicijom.
Amit Assa, bivši operativac izraelske agencije za unutarnju sigurnost, Shin Bet, kaže da se muči s terminologijom.
“Ja to nazivam samoobranom do točke ekstremne aktivnosti koja može prekršiti zakon,” Assa objašnjava.
“Moramo imati na umu da je 2025. tek druga godina od (7. listopada 2023.) rata, a židovski stanovnici Judeje i Samarije mnogo su ranjiviji na rastuće (palestinske) napade.”
Njegovo stajalište odražava širu raspravu unutar Izraela: treba li nasilje židovskih ekstremista tretirati kao terorizam ili kao radikalizirani, nezakoniti odgovor na dugotrajnu nesigurnost.
Palestinski teror: više pokušaja, manje napada
Na prvi pogled čini se da statistika podržava Assin argument, ali samo djelomično.
Prema podacima Shin Beta, pokušaji Palestinaca da izvrše napade na Izraelce zapravo su se povećali. Agencija je 2025. godine zabilježila 1374 pokušaja napada, u odnosu na 1040 u 2024. i 1032 u 2023. godini.
Ipak, broj uspješno izvedenih napada – koji su rezultirali smrtnim slučajevima, ozljedama ili štetom – dramatično je pao. U 2025. bila su 54 takva incidenta, u usporedbi s 231 u 2024. i 414 u 2023.
Ovaj jaz između namjere i izvršenja naglašava učinkovitost izraelskog protuterorističkog aparata kada je u pitanju palestinska militantnost. Također naglašava upečatljivu asimetriju u tome kako se postupa s različitim prijetnjama.
Nejednak fokus Shin Beta
Od svog osnivanja 1949. godine, Shin Bet je veliku većinu svojih resursa posvetio borbi protiv palestinskog terora. To uključuje značajan udio proračuna agencije, tisuće operativaca, ispitivača, obavještajnih analitičara, cyber jedinica i gustu mrežu doušnika. Svakodnevna koordinacija s IDF-om, policijom i stranim obavještajnim službama dodatno povećava njegov doseg.
Logika je jasna: palestinske terorističke organizacije su hijerarhijske, financirane izvana, ideološki motivirane i sposobne izvršiti napade s velikim brojem žrtava. Oni predstavljaju ono što sigurnosni establišment definira kao stratešku prijetnju.
Nasuprot tome, nasiljem židovskih ekstremista bavi se jedna, relativno mala jedinica unutar Shin Beta, koja se obično naziva Židovski odjel. Njegovo ljudstvo i proračun su minimalni u usporedbi s divizijama usredotočenim na palestinske militante.
Obrazloženje je, opet, strateško. Židovskim ekstremističkim skupinama nedostaju formalne organizacijske strukture, strano sponzorstvo ili sposobnost da vojno destabiliziraju državu. Ali tu također počinje napetost. Iako prijetnja može biti manjeg opsega, daleko je politički i društveno eksplozivnija.
Čini li Shin Bet dovoljno?
Assa se slaže da se samo jedan odjel bavi židovskim ekstremizmom, ali odbacuje ideju da Shin Bet zanemaruje to pitanje.
“Tijekom proteklih nekoliko godina, Shin Bet se uvelike usredotočio na ilegalne radikalne desničarske židovske aktivnosti,” kaže on.
“Mogu vas uvjeriti da sva različita tijela – policija, obavještajne agencije, političari i čelnici zajednica – surađuju i nastoje se nositi s radikalnim aktivistima.”
Prema Assi, val nasilja proizlazi manje iz institucionalnog neuspjeha, a više iz emocionalne dinamike. “Mlađa generacija osjeća osvetu prema rastućim terorističkim napadima općenito, a posebno 7. listopada”, kaže on. Za njega to nije strateški teror. To je reakcija.
Politički vjetar u leđa – ili politički pritisak?
Ne dijele svi ovu ocjenu. Godine 2024. Arik Barbing, bivši časnik Shin Beta, objavio je članak u kojem tvrdi da židovske ekstremističke skupine cvjetaju jer uživaju implicitnu političku podršku, posebno izraelskog ministra nacionalne sigurnosti, Itamara Ben Gvira.
Sam Ben Gvir ima dugu povijest sa Shin Betom, jer je više puta u prošlosti uhićen i ispitivan zbog ekstremističkih aktivnosti na Zapadnoj obali. Kao političar, više puta je izrazio podršku doseljenicima uključenim u sukobe s Palestincima. Uhićenja su rijetka, optužnice još rjeđe, a osude gotovo nepostojeće.
U isto vrijeme, izraelski aktivisti, židovski i međunarodni, koji dokumentiraju nasilje doseljenika izvijestili su o sve većem uznemiravanju, pritvaranjima i pravnom pritisku, često prema direktivama koje je izdalo ministarstvo koje nadzire Ben Gvir.
Assa odlučno odbacuje tvrdnje da Shin Bet djeluje pod političkim pritiskom.
“Prema mom profesionalnom mišljenju, Shin Bet nije pod kontrolom niti diktiranjem bilo kojeg ministarskog tijela ili političara kada se radi o ekstremističkim aktivnostima, bilo lijevo ili desno orijentiranim židovskim ekstremizmom,” kaže on.
Bitka koju Izrael gubi u inozemstvu
Ono gdje Assa vidi jasan neuspjeh nije u inteligenciji ili provođenju, već u percepciji.
“Mislim da međunarodna zajednica ima vrlo malo razumijevanja protiv čega se Izrael suočava”, tvrdi on. “Rasprava mora započeti s činjenicom da smo kontinuirano napadnuti od strane radikalnog islamskog terora. Prisiljeni smo fokusirati se na samoobranu.”
Najveći izazov Izraela, kaže on, je narativ, a ne sigurnost.
“Ne možemo se natjecati s dobro podmazanim, državno sponzoriranim propagandnim strojem financiranim od strane zemalja poput Katara i pojačanim medijima kao što je Al Jazeera.”
Ipak, dok selo Mukhamas tinja, a statistike nastavljaju rasti, Izrael se suočava s dilemom koja se ne može riješiti samo slanjem poruka. Dok je palestinski teror potisnut s nevjerojatnom učinkovitošću, nasilje židovskih ekstremista raste – nekontrolirano, politički nabijeno i sve vidljivije.
Za izraelski sigurnosni establišment opasnost možda više ne leži samo preko linija, već i unutar njih.
