Na jednoj fotografiji more toliko prozirno da se dno vidi gotovo kao kroz staklo, nekoliko brodica miruje u uvali okruženoj zelenilom, a na drugoj se usred brda i guste vegetacije pojavljuje neobična močvarna površina koja više podsjeća na kakvo skriveno planinsko jezero nego na prizor s dalmatinskog otoka.
Ipak, oba prizora nalaze se u Dalmaciji. Štoviše, nalaze se na istom otoku. Riječ je o Mljetu, jednom od najzelenijih hrvatskih otoka, ali ovoga puta ne gledamo njegove najpoznatije razglednice iz Nacionalnog parka. Fotografije Pixsella snimljene 25. kolovoza otkrivaju nešto mirniju i mnogima puno manje poznatu stranu otoka – uvalu Sutmiholjsku te mjesto Blato i blatinu na kraju njegova polja.
Uvala skrivena na otvorenoj strani Mljeta
Prvi kadar prikazuje Sutmiholjsku, malu uvalu na otvorenoj, južnoj strani otoka. More je ondje poprimilo gotovo nestvarne nijanse – od tamnoplave na izlazu iz uvale do intenzivno tirkizne neposredno uz obalu.
Nekoliko brodica usidrenih u mirnoj vodi, šljunčana plaža i šuma koja se spušta gotovo do mora čine prizor zbog kojeg bi mnogi teško pogodili gdje je fotografija nastala. Turistička zajednica Općine Mljet Sutmiholjsku ubraja među skrovite uvale na otvorenoj strani otoka, poznate po šljunčanim plažama, kristalno čistom moru, miru i očuvanoj prirodi. Uvala je povezana s područjem Babinog Polja, najvećeg i administrativnog središta otoka. U turističkim materijalima Mljeta upravo se Sutmiholjska navodi kao jedno od mjesta u blizini Babinog Polja, zajedno s još jednom daleko poznatijom mljetskom atrakcijom – Odisejevom špiljom. Zanimljivo, postoji čak i turistička ruta koja kreće upravo sa Sutmiholjske plaže prema Odisejevoj špilji, morskim putem uz niz manjih uvala.
A samo nekoliko kilometara dalje – sasvim drugi svijet
Druga fotografija teško da bi se na prvi pogled povezala s klasičnom slikom dalmatinskog otoka. Umjesto stijena i plavog mora, pred objektivom se prostire močvarno područje okruženo visokim, zelenim brdima. Riječ je o blatini kod mjesta Blato, u središnjem dijelu Mljeta. I upravo je ona jedan od razloga zbog kojih mjesto nosi svoje ime. Blato se nalazi uz prostrano polje, a prizor na njegovu kraju tijekom godine može se dramatično mijenjati. Zimi blatina može izgledati poput manjeg jezera, dok se tijekom toplijih mjeseci razina vode spušta i otkriva muljevito dno. Turistička zajednica navodi da je blatina kod Blata najveća među trima mljetskim blatina te da je tradicionalno predstavljala vrijedan izvor vode za navodnjavanje okolnog plodnog polja. Mljet, naime, osim svojih svjetski poznatih jezera krije i tri blatine – kod Blata, Sobre i Prožure, dok se kod Kozarice nalazi slatina koja je meliorirana. Riječ je o krškim depresijama čija se vodena slika mijenja ovisno o godišnjem dobu.
Močvara usred mediteranskog otoka
Blatina kod Blata nije tek neobičan fotografski motiv. Stručna studija o močvarnim staništima opisuje je kao vrlo specifično stanište smješteno usred pošumljenih i strmih mljetskih padina, s trskom koja raste uz rub vode, ali i formira male zelene “otočiće” unutar same vodene površine. Područje je dio ekološke mreže povezane s Nacionalnim parkom Mljet. Upravo se takvi zeleni otočići mogu primijetiti i na najnovijoj fotografiji. Okolno Blatsko polje stoljećima je bilo povezano s poljoprivredom, posebno vinogradarstvom. Blato je i danas poznato po toj tradiciji, a u samom naselju nalazi se i kamena crkva svetih Petra i Pavla iz 14. stoljeća.
Mljet koji se rijetko nalazi na razglednicama
Kada se spomene Mljet, većina će prvo pomisliti na Veliko i Malo jezero, otočić svete Marije ili guste šume Nacionalnog parka. No svega nekoliko fotografija dovoljno je da pokaže koliko je ovaj otok raznolik. Na jednoj njegovoj strani krije se tiha šljunčana uvala okupana tirkiznim morem, dok nekoliko kilometara dalje, iza zelenih brda, leži močvara koja se s promjenom godišnjih doba pretvara iz vodene površine u blatnjavi krajolik.
Moja reakcija na članak je…
