Mislim kako tu nije riječ o nekim kardinalnim greškama Donalda Trumpa o kojima su pisali brojni svjetski mediji, pa i ovaj naš, poglavito po pitanju Indije – već da je to samo logični i nezaustavljivi proces koji je počeo puno prije Trumpovog novog mandata. Trump ga je samo, pokušavajući ga spriječiti ultimatumima nakon neuspjelih taktičkih ponuda – dodatno ubrzao
Isporuka plina Kini putem budućeg plinovoda Snaga Sibira 2 odvijat će se po tržišnim uvjetima, izjavio je ruski predsjednik Vladimir Putin tijekom današnje plenarne sjednice na Istočnom gospodarskom forumu – WEF, u ruskom gradu Vladivostoku, smještenom na krajnjem istoku te zemlje.
„Ovo je obostrano koristan projekt. Što se tiče cijena, one su tržišno utemeljene i izračunavaju se u biti po istom receptu kao i za isporuke u Europu.“— rekao je Vladimir Putin.
Prema njegovim riječima, rezultat je postignut tijekom dugogodišnjeg zajedničkog rada Gazproma i njegovih kineskih partnera. “Mogu samo još jednom svima čestitati. Ovo je uistinu jedan od najvećih energetskih projekata na svijetu,” — dodao je ruski vođa.
Kada je riječ o spomenutom „receptu“ za cijene, ovdje bih podsjetio kako su isporuke ruskog plina za Europu bile vezane uz kotacije na burzama EU-a, a na tome su dugo inzistirale upravo europske tvrtke.
Što se pak tiče spomenutog budućeg plinovoda, ranije je izvršni direktor ruskog plinskog diva Gazproma Aleksej Miller objavio o potpisivanju obvezujućeg memoranduma s kineskim CNPC-om za izgradnju projekta Snaga Sibira 2, kojim će se opskrba Kini povećati za 50 milijardi kubičnih metara godišnje. Dogovor je postignut tijekom bilateralnog summita dviju zemalja odmah nakon summita Šangajske organizacije za suradnju – SCO, u kineskom gradu Tianjinu koji je održan 1. I 2. rujna.
Ključna razlika između već operativnog plinovoda Snaga Sibira (1) i budućeg – Snaga Sibira 2, je u geografskoj lokaciji samih nalazišta iz kojih se plin crpi. Dakle, budući plinovod neće isporučivati količine iz istočnog Sibira kao što to čini Snaga Sibira (1), već će to činiti iz plinskih polja u Zapadnom Sibiru iz kojih je prethodno plin išao u Europu. Podsjećam da su te isporuke nakon ruske invazije na Ukrajinu i posljedičnih zapadnih sankcija uvelike bile smanjene, a naglo su pale i u kontekstu lipanjske odluke EU-a tj. objave konačnog plana za potpuno odbacivanje ruskog plina od 2028. godine.
Ovdje bih, također, iako je nevezano uz glavnu temu, naglasio kako je Putin istom prigodom izjavio da je naredio svojoj vladi da najkasnije do studenog predstavi program za razvoj rijetkih zemnih metala. O tome je izvijestio Reuters i pritom podsjetio kako Rusija ima pete najveće svjetske rezerve rijetkih zemnih metala, koji se koriste u laserima i vojnoj opremi, te je najavila planove za povećanje proizvodnje kako bi smanjila ovisnost o kineskom uvozu.
Kako god bilo, vratimo se mi spomenutom golemom plinskom projektu između dvaju azijskih susjeda – divova, i pogledajmo što o njemu jučer piše ugledni britanski medij Financial Times.
Projekt koji mijenja globalnu ravnotežu snaga
U autorskom tekstu Tatjane Mitrove objavljenog u navedenom mediju navodi se kako će navedeni plan izgradnje plinovoda Snaga Sibira 2 (PoS2) imati globalne implikacije i da su dvije zemlje upravo promijenile ravnotežu snaga na globalnom plinskom tržištu. Podsjeća kako će ovaj plinovod prolaziti i kroz teritorij Mongolije i da sporazum označava geopolitički zaokret. Signal koji on odašilje Washingtonu i tržištima LNG-a već daleko odjekuje.
Autorica tekst pritom daje zanimljivu komparaciju navodeći kako je Vladimir Putin prosudio između taktičke ponude američkog predsjednika Donalda Trumpa odnosno Zapada na summitu na Aljasci o ukidanju sankcija, priznanju Krima i zamrzavanju stanja na bojišnicama, i strateške suradnje s Kinom. Odlučio se, kako kaže autorica, za ovo drugo. Pritom je i Kina odustala od svoje igre dvosmislenosti, te je potpisivanjem PoS2 signalizirala spremnost za eskalaciju sukoba sa SAD-om uslijed jačanja trgovinskog rata.
Ovdje bih dodao da je tu spremnost Kina definitivno potvrdila grandioznom vojnom paradom već idući dan na najvećem svjetskom trgu Tiananmenu, u prijestolnici Pekingu, i koja nikog u svijetu nije ostavila ravnodušnim kada je u pitanju prezentacija najsuvremenijeg oružja kojom njene oružane snage raspolažu.
Ali vratimo se mi tekstu britanskog medija. U njemu se dalje navodi kako bi plinski sporazum između Rusije i Kine mogao promijeniti prognoze potražnje, investicijske odluke i strategije ugovaranja na globalnim tržištima plina.
„Očekivanja rastuće kineske potražnje temelj su trenutnog investicijskog ciklusa u LNG. Prelazak na plinovodni prijevoz iz Rusije – čak i postupan i uvjetovan – potkopava pretpostavke o nestašici na tržištu u 2030-ima. Poruka izvoznicima LNG-a – posebno onima u SAD-u koji Kinu vide kao tržište u rastu u 2030-ima – jasna je: Kini će trebati manje plina i to pod boljim uvjetima.“
Xi Jinping: Čovječanstvo mora birati “između mira i rata”; medijske reakcije na kinesku paradu
Kina jača svoj geoenergetski i geopolitički položaj
Teško se ne složiti s ovom konstatacijom autorice teksta. Osim što ona predviđa povoljne cijene plina iz PoS2 za Kinu, dodao bih kako će Peking sada moći kalkulirati i utjecati na cijene drugih proizvođača kada je riječ o njihovim nastojanjima za plasman plina na golemo kinesko tržište – uključujući (zapravo i prije svega) ukapljeni plin – LNG. Osim što Kina time definitivno jača svoj geoenergetski položaj, ona višestruko osnažuje i onaj geopolitički, poglavito u kontekstu poznatih američkih planova o brzom zatvaranju svih ključnih pomorskih tjesnaca u slučaju rata s Kinom za prolaz njenih trgovačkih brodova i tankera.
Britanski medij dalje ukazuje na promjenu financiranja samog projekta, te podsjeća kako je do sada ruske plinovode financirao obično sam Gazprom (ne bih se s tom konstatacijom složio baš u potpunosti s obzirom da je ruski baltički plinovod Sjeverni tok 2 osim Gazproma financirao i konzorcij njegovih europskih partnera u omjeru, ako se dobro sjećam, 51:49 posto). Sada bi pak projekt PoS2 vrijedan 14 milijardi dolara osim Gazproma mogli financirati i kineski zajmovi ili kapital, što će promijeniti ekonomiju projekta „ublažavajući financijski teret Gazproma i čineći plinovod održivijim“.
Strateške implikacije protežu se daleko izvan Kine i Rusije. Za SAD i industriju ukapljenog prirodnog plina (LNG) utjecaj bi bio trenutan. Iako plin PoS2 neće početi teći do 2030-ih, to već mijenja očekivanja. Kupci, programeri projekata i banke pozorno prate što se događa.
Zoran Meter: Uskoro počinje summit koji će mijenjati svijet, a da SAD nije u glavnoj ulozi
Prosudba
Preusmjeravanje Kine prema Rusiji – s fleksibilnim količinama i nižim cijenama – moglo bi poremetiti neke projekte prije donošenja konačnih investicijskih odluka. Dugotrajni višak LNG-a mogao bi sniziti cijene tijekom sljedećeg desetljeća i odgoditi nove kapacitete. U međuvremenu, nova uloga Kine kao “neizvjesnog igrača” daje joj neviđeni tržišni utjecaj i signalizira novu fazu u energetskom trokutu Kina-Rusija-SAD – zaključuje britanski medij.
Kako god na kraju bilo čini se da su Kina i Rusija upravo objavile svoj izbor. Zapravo, taj izbor uopće i ne čudi. On je i produkt i sukus i spomenutog summita Šangajske organizacije koji je prethodio navedenom plinskom sporazumu. U zaključcima i usvojenim deklaracijama summita SCO-a otvoreno govori o potrebi uspostave novog globalnog vodstva koji bi se temeljio na ravnopravnom položaju svih zemalja, slobodnoj trgovini izvan dosega jednostranih sankcija i sekundarnih carina koje smatraju protivnim međunarodnom pravu – i konačno, demonstriraju kako zemlje članice SCO-a mogu surađivati i bez sudjelovanja SAD-a ako ovaj to ne želi ili ne želi na ravnopravnim osnovama.
I mislim kako tu nije isključivo riječ o nekim kardinalnim greškama američkog predsjednika Donalda Trumpa o kojima su pisali brojni svjetski mediji, pa i ovaj naš, poglavito po pitanju Indije, već da je to samo logični i nezaustavljivi proces koji je počeo puno prije Trumpovog novog mandata. Trump ga je samo, pokušavajući ga spriječiti ultimatumima nakon neuspjelih taktičkih ponuda dodatno ubrzao – i ništa više od toga.
Zoran Meter: Konačni razlaz s EU: Rusija, Kina i Mongolija gradit će dva nova golema plinovoda
Naravno, sve ovo ne znači kako nema ništa od mogućeg Trumpovog i Putinovog dogovora oko Ukrajine. To je ipak jedna specifična tema, preopasna za obje nuklearne velesile da bi je njihove vođe tek tako prepustili “zaboravu” ili predali u rješavanje nekim drugim igračima koji to više i nisu.
