Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Solana Ston je bila dubrovačko zlato kroz stoljeća, kako za Grad Dubrovnik, tako i za Dubrovačku Republiku.
Zbg solane nastao je grad Ston, njegove zidine, biskupija.
Ston i solana su istoznačnica kao dubrovačke zidine i grad Dubrovnik. Neodvojivi dio jedinstvene cjeline.
Privatizacija stonske Solane bila je jedna od brojnih nepromišljenih odluka, devedesetih godina u procesu privatizacije. Stonska solana je javno dobro, nulte nacionalne i svjetske vrijednosti, te nikada nije trebala biti prodana, kao što se ne prodaju muzeji ni nacionalna kazališta.
Tu smo gdje smo. Za prolivenim mlijekom ne treba plakati. Nego djelovati.
DPDS je novcem od dubrovačke gradske imovine obnovio i obnavlja stonske zidine, kupio dio Kaštio od vlasnika stonske Solane. I taj posao radi jako dobro. Sporo, kvalitetno i temeljito.
Sada je vrijeme za drugi korak. Uz suglasnost grada Dubrovnika i Gradskoga vijeća kupiti udjele koje prodaje država. Postati drugi dioničar po vrijednosti.
Nakon financijske analize poslovanja solane, koja ima samo deset zaposlenih i pravi gubitke, Grad Dubrovnik, općina Ston i DPDS trebaju biti stopostotni vlasnici stonske solane.
Koju treba proglasiti kulturnim dobrom i zaštiti od bilo kakvih ideja privatizacije.
Za koju onda treba napraviti i uz pomoć UNESCO-a plan obnove, po modelu Kneževa dvora, crkve svetoga Vlaha ili Lazareta.
Novce na računu DPDS- a Grad Dubrovnik može pomoći Općini Ston u kupovini preostalih udjela od privatnoga vlasnika.
Ovo pišem i osobno. Četiri godine proveo sam u Stonu kao liječnik obiteljske medicine. Upoznao svakoga čovjeka i svaki kamen. Pomogao i nakon toga neovisno što sam radio u životu.
I znam da Ston i solana zaslužuju znatno bolje i više. Znam da je Stonska općina mala i da ne može sama. Grad i DPDS mogu i trebaju napraviti nužan korak.
Zbog sadašnjih ljudi, naše djece i poštivanja predaka.”
