Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Blue nije lutao.
Blue je čekao.
Dva dana sjedio je usred ničega kod Modrog oka u Pločama. Gledao je svaki auto koji bi prošao.
Svaki zvuk. Svaki pokret.
I vjerovao da će se netko vratiti po njega.
Nije znao da neki ljudi ostavljaju zauvijek..
Nazvali smo ga Blue.
Mlad je, ima oko dvije godine. Pas u tipu cane corsa. Velik, snažan pas… a preplašen kao dijete.
Na oku ima ozljedu. Na nozi također. Odmah je odveden veterinaru i trenutno je na antibioticima. Ali ono što najviše boli nisu rane koje vidimo.
To su trzaji na svaki nagli pokret ruke.
Pogled kojim unaprijed očekuje udarac.
Tijelo koje se skupi čim mu se približiš prebrzo.
Psi ne nauče strah sami od sebe.
A unatoč svemu… nije pokazao agresiju. Samo tugu. Zbunjenost. I onu strašnu odanost zbog koje psi još danima čekaju ljude koji su ih slomili.
Pred njim je još put oporavka.
Mora odraditi karantenu, sanirati rane do kraja, upoznati nas i naučiti da više ne mora živjeti u strahu. Čeka ga i kastracija, dodatni pregledi i vrijeme koje će trebati da mu se tijelo i glava malo smire.
Ali svejedno vas molimo da ga podijelite već sada.
Jer možda baš među ljudima koji će danas vidjeti njegovu priču postoji netko tko će jednog dana postati njegov čovjek. Netko tko će mu pokazati da ruke mogu služiti za maženje, a ne samo za strah.
Broj mikročipa: 191100002343110″
