Azil Dubrovnik redovito objavljuje priče o psima koji su se našli pod njihovom skrbi. Red je došao na Bugu
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Htjeli smo je nazvati Tuga.
Jer teško je bilo pronaći drugu riječ za ono što smo vidjeli kada je stigla u naš azil..
Lovačka kujica.
Četiri godine života.
I tijelo koje je izgledalo kao da je na svojim leđima nosilo svu tugu ovoga svijeta.
Lovački psi često prolaze najteže.
Za neke ljude oni su samo alat.
Poput na primjer motike.
Dok služi, dobra je.
Kad se slomi, ne popravljaš je.
Nije te briga. Nabaviš drugu.
Samo što alat ne osjeća bol, ne poznaje strah i ne voli čovjeka koji ga je odbacio.
Gledali smo Bugu i pitali se koliko dugo jedan pas mora patiti da bi završio u takvom stanju.
Ali opet nismo je mogli nazvati Tuga.
Nismo željeli da je to ime prati ostatak života.
Zato je postala Buga.
I znate što?
Buga nas je iznenadila.
Dok smo mi gledali njezino izmučeno tijelo, ona je polako počela pokazivati koliko se zapravo veseli životu.
Prima terapiju, oporavlja se i svakim je danom sve opuštenija.
Veseli se ljudima.
Veseli se pažnji.
Sa psima se divno slaže.
Kao da jedva čeka nadoknaditi sve ono lijepo što je do sada propustila.
Ne možemo izbrisati ono što je prošla.
Ali možemo učiniti sve da njezina budućnost nema nikakve veze s prošlošću.
Zato vam danas predstavljamo Bugu.
A ako njezina priča stigne dovoljno daleko, možda će je pročitati upravo netko tko će joj jednog dana otvoriti vrata svoga doma.
Htjeli smo je nazvati Tuga.
A sada se nadamo da će ostatak njezina života biti sve suprotno od toga.
Malena je srednjeg rasta (ima 17 kg), cijepljena je, čipirana (191100002390248) i čim se još malo oporavi bit će i sterilizirana.
Neka vam ne bude teško podijeliti ovu objavu, nikad se ne zna gdje se nalazi ljudi mekanog srca u kojem ima mjesta za našu Bugu.
Hvala svima koji će podijeliti.”
