Azil Dubrovnik redovito objavljuje priče o psima koji se nalaze pod njihovom skrbi, a ovaj put su objavu posvetili novopridošlici Vandi
Prenosimo je u cijelosti:
“Na njoj se glad može prebrojati.
Rebro po rebro.
Postoje psi čije priče ne moraš čuti.
Dovoljno ih je pogledati.
Došla je pognute glave, repa podvučenog ovako pod sebe i pogleda koji bježi od čovjeka.
Život je naučio da je sigurnije ne gledati.
Ne znamo gdje je bila ni koliko je dugo ovako živjela.
Ali tijelo pamti ono o čemu pas ne može govoriti.
Pred nama sada stoji jedan izmučeni život.
Ima samo trinaest kilograma.
I paralizirajući strah koji možete osjetiti i preko fotografije.
Ona to još ne zna, ali najgore je iza nje.
Zdjelica više nikad neće ostati prazna.
Naučit će da ruka može biti nježna.
I da se glava ne mora uvijek spuštati.
Trebat će vremena.
Ali jednoga dana podignut će pogled.
A mi ćemo biti ovdje da ga dočekamo.
Nazvali smo je Vanda.
I obećali da će dani biti sve bolji i bolji.
Do onog najljepšeg.. kad ode u svoj dom.
Zahvaljujemo gospođi koja je zadržala do našeg dolaska, nije bila označena mikročipom i po nalogu komunalnog redarstva smještena je u azil.”
