“Djeca su mala samo jednom,” kaže Gavin Arm, suosnivač amsterdamske male tvrtke Positivity Branding i rekao: “Većina ljudi, ako vode tvrtku, potpuno se posvećuje poslu, radi i radi kako bi uspjeli. I vjerojatno to čine zbog svoje djece. Ali onda, kad se osvrnu unatrag, shvate: ‘Propustio sam taj dio njihovog života,’ i to je grozno. Mi ne želimo biti takvi.”
Arm govori u ugodnom uredu svoje tvrtke u živahnoj amsterdamskoj četvrti De Pijp. Smještena južno od centra grada, četvrt je poznata po živopisnim tržnicama, boemskom naslijeđu i snažnoj gentrifikaciji. Njegova tvrtka, koju je suosnovao s kolegom Bertom de Witom, savjetuje kompanije o njihovom brend identitetu i pakiranju.
Arm i de Wit prešli su na četverodnevni tjedan prije sedam godina, i to sami i sa svojim zaposlenicima. Radnici nisu morali smanjiti plaću, niti raditi duže sati tijekom tih četiri dana. Umjesto toga, njihov tjedni rad ostao je na 32 sata, odnosno osam sati dnevno.
“Ravnoteža između posla i privatnog života bila je ključna,” dodaje de Wit, koji ne prihvaća sugestiju da njihovi zaposlenici sada rade manje za isti novac. Umjesto toga, ističe da je riječ o “pametnijem, a ne težem radu”.
“U drugim zemljama ljudi mogu provoditi puno vremena na poslu, ali to ne znači da stvarno puno rade. Najveći izazov je promijeniti kulturu i način razmišljanja”, rekao je sugovornik.
Četverodnevni radni tjedan već je nekoliko godina uobičajen u Nizozemskoj, a uključile su se i najveće kompanije. U međuvremenu, najveći nizozemski sindikat FNV i dalje lobira kod vlade da to postane službena preporuka. Ionako, nizozemski zaposlenici već imaju zakonsko pravo tražiti smanjeni broj radnih sati.
“Volimo imati vremena za razbistriti um. Najbolje ideje dobijem dok šetam psa,” kaže Marieke Pepers, direktorica ljudskih resursa nizozemske softverske tvrtke Nmbrs.
Svaki petak uzima slobodan dan, a direktorica kaže: “Nitko me ne očekuje, dobivam inspiraciju, bolje se osjećam, a i tvrtka također.”
Pepers ističe da od prelaska na četverodnevni tjedan “izostanci zbog bolesti zaposlenika padaju, a zadržavanje radnika raste.” No priznaje da je inicijalno ideja bila teško prihvatljiva.
“Morali smo uvjeriti investitore. Naši zaposlenici su u početku bili skeptični: ‘Već ne mogu završiti svoj posao u pet dana,’ bila je česta reakcija. Neki su se osjećali pod pritiskom. Ali morali smo biti iznimno kritični pri određivanju prioriteta, smanjili smo broj sastanaka.”, kaže Pepers.
Nizozemski diskretni pristup četverodnevnom tjednu privukao je međunarodnu pozornost. Nizozemski zaposlenici rade prosječno 32,1 sat tjedno, najkraće u EU, i znatno ispod prosjeka Unije od 36 sati. U isto vrijeme, nizozemski bruto domaći proizvod po stanovniku i dalje je među najvišima u Europi i blizu vrha među članicama OECD-a razvijenih ekonomija.
To izaziva pretpostavku da bogate zemlje moraju raditi duge sate da bi ostale konkurentne. No je li četverodnevni radni tjedan u Nizozemskoj zaista tako uspješan za gospodarstvo kao što naslovnice sugeriraju?
“Istina je da Nizozemska ima visoku produktivnost i radi manje sati,” kaže Daniela Glocker, ekonomistica zadužena za Nizozemsku pri OECD-u, “ali ono što smo vidjeli u posljednjih 15 godina je da produktivnost nije rasla. Dakle, ako Nizozemci žele održati kvalitetu života, moraju povećati produktivnost ili povećati broj radnika.”
Time misli na to da postojeći radnici moraju proizvoditi više dobara i usluga po radnom danu, ili će država trebati dodatnu radnu snagu, primjerice kroz veću imigraciju. Nizozemska ima najveći udio zaposlenih na nepuno radno vrijeme u OECD-u, gotovo polovica zaposlenika radi manje od punog radnog vremena. Veće plaće i način na koji porezi “udare” srednji sloj čine dodatne sate manje privlačnima, potičući obitelji da mijenjaju prihod za slobodno vrijeme.
Vladina analiza navodi da tri od četiri žene i jedna od četiri muškarca rade manje od 35 sati tjedno. Sindikati tvrde da “jedan dan manje” može biti dobar za energiju, produktivnost i društvo, te da normaliziranje četverodnevnog rasporeda može zadržati ljude na tržištu rada koji bi inače odustali.
No OECD upozorava da takva snaga dolazi s rastućim pritiscima. Kao i većina zemalja, Nizozemska se suočava sa starenjem stanovništva, pa kako više ljudi odlazi u mirovinu, manje ih ostaje u radnoj snazi.
“Nizozemci su bogati i rade manje – ali pitanje je koliko je to održivo,” kaže Nicolas Gonne, ekonomist pri OECD-u i dodaje: “Postoji granica što se može postići s malo radnika. Ono što vidimo je da Nizozemska nailazi na ograničenja sa svih strana; način da se to ublaži je povećanje radne snage.”
