Iako se 10.000 koraka dnevno često navodi kao cilj za očuvanje zdravlja, ta brojka nema čvrsto znanstveno uporište, a stručnjaci upozoravaju da su najveće koristi od hodanja vidljive kada se ljudi s vrlo malo kretanja počnu više gibati.
Ideja o 10.000 koraka dnevno nije potekla iz medicinskih istraživanja, nego iz marketinške kampanje za pedometar, odnosno uređaj za brojanje koraka, koja se pojavila 1960-ih godina. Objašnjava to za Guardian Jack McNamara, viši predavač kliničke fiziologije vježbanja na Sveučilištu u istočnom Londonu.
Okrugla brojka bila je jednostavna za pamćenje pa se preporuka brzo proširila, iako ne postoje znanstveni dokazi da je upravo 10.000 koraka dnevno određena granica potrebna za očuvanje zdravlja.
“Kad je istraživačka zajednica to proučila, otkrila je da hodanje donosi zdravstvene koristi, pa ta ideja nije jednostavno odbačena kao pseudoznanost”, kaže McNamara.
Istraživanja su pokazala da hodanje povoljno utječe na zdravlje srca i krvožilnog sustava te na rad srca i pluća. Povezuje se i sa smanjenim rizikom od nekih vrsta raka. Osim toga, hodanje prekida dugotrajno sjedenje, koje može ozbiljno štetiti zdravlju.
“Ipak, kad pogledamo sustavne preglede i velika istraživanja, vidimo da se dodatne koristi postupno smanjuju što više koraka napravimo”, ističe stručnjak.
Prema McNamari, najveći napredak ostvaruje se kada osoba koja vodi sjedilački način života poveća broj koraka s 2000 na 4000 dnevno. S druge strane, povećanje s 8000 na 10.000 ili s 10.000 na 12.000 koraka donosi znatno manju dodatnu korist.
“Koristi i dalje postoje, samo ih nema toliko koliko bi ljudi mogli očekivati”, kaže.
To, naravno, ne znači da bismo trebali više vremena provoditi sjedeći. Ako netko voli hodati, nema razloga da prestane nakon što dosegne određeni broj koraka. Problem nastaje kada brojanje koraka postane samo sebi svrha, a osoba se počne kažnjavati ili osjećati krivom jer nije ostvarila dnevni cilj, donosi N1.
Onima koji već svakodnevno mnogo hodaju McNamara savjetuje da dio hodanja, ako su u mogućnosti, zamijene aktivnostima većeg intenziteta. Na taj način mogu ostvariti dodatne zdravstvene koristi.
To može biti trčanje, brže plivanje, hodanje uzbrdo ili brzo hodanje – odnosno aktivnosti koje ubrzavaju disanje.
“Mnogo bi vam više koristilo da se bavite nečim malo intenzivnijim”, zaključuje stručnjak.
