Na današnji dan, 24. listopada 1937. godine, u Ogulinu je rođen Petar Stipetić, stožerni general Hrvatske vojske i jedan od istaknutih vojnih zapovjednika iz Domovinskog rata. Kao profesionalni časnik koji se 1991. godine pridružio Hrvatskoj vojsci, obnašao je niz visokih zapovjednih dužnosti, a od 2000. do 2002. godine bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Njegov životni i vojni put obilježili su ratne godine, složene zapovjedne zadaće i sudjelovanje u stvaranju moderne Hrvatske vojske. Preminuo je 14. ožujka 2018. godine u Zagrebu, a njegovo ime ostalo je povezano s ključnim razdobljem hrvatske vojne povijesti.
Od Ogulina do vrha Hrvatske vojske
Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. u Ogulinu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon toga školovao se na Vojnoj akademiji Kopnene vojske JNA te je izgradio dugogodišnju vojnu karijeru.
U rujnu 1991., na poziv prvog hrvatskog predsjednika Franja Tuđmana, priključio se Hrvatskoj vojsci. Tijekom Domovinskog rata obnašao je više odgovornih dužnosti, među kojima su bile zapovjedne funkcije na slavonskom bojištu i u Zbornom području Zagreb.
Vrhunac njegove karijere bilo je imenovanje na dužnost načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, koju je obnašao od 2000. do 2002. godine. U mirovinu je otišao u činu stožernog generala.
Prelazak iz JNA
“Osjećao sam da sam diskriminiran, da me se izbjegava i da mi tu nije mjesto. Zato sam se skupio na godišnji, a 21. 9. 1991. dobio sam poziv da dođem Tuđmanu na razgovor. Na Tuškancu, gdje je bilo zapovjedništvo ZNG-a, dočekao me general Agotić i zajedno smo otišli kod Tuđmana. Nakon kratkog razgovora, pozvao me da odmah prijeđem u HV. Upozorio sam ga da sam podnio zahtjev za umirovljenjem u JNA i da bi bilo dobro sačekati nekoliko dana rješenje iz Beograda. No Tuđman je rekao da im trebam odmah. Otišao sam kući po pribor za brijanje i higijenu i došao na Tuškanac”, kazao je za Express o svom prelasku iz JNA, a onda otkrio i kuriozitet o neobičnom Tuđmanovom zahtjevu.
“Prije formalnog susreta bilo je nekih naznaka da želi sa mnom razgovarati, ali da je opasno da se pojavljujem u uniformi JNA. Predložio je da se preodjenem u žensku odjeću. To je za mene bilo neprihvatljivo i odbio sam. Poručio sam mu da, ako me zove predsjednik moje države, doći ću mu na razgovor u generalskoj uniformi, a ne preodjeven u neku ženskicu”, izjavio je.
Oluja
Za Oluju je, kaže, doznao večer prije.
“Bio sam član državne delegacije koja je vodila razgovore sa srpskom stranom u Ženevi. Trebali smo dogovoriti da Srbi prihvate neke uvjete za koje sam znao da ih neće prihvatiti. Njihov je stav uvijek bio da će oni biti jedinstvena Srbija, da će to biti država u kojoj će živjeti srpski narodi, i uz takva stajališta nisu mogli prihvatiti naše uvjete. A mi smo željeli da se u krajini otvore sve komunikacije, da se uvede kuna kao platežno sredstvo, da se benzinske crpke opreme gorivom… No nisu mogli prihvatiti ideju da budu sastavni dio Hrvatske i nakon propalih pregovora vratio sam se u Zagreb i referirao predsjedniku što je bilo”, izjavio je.
Predaja srpskog korpusa
Pojasnio je i kako je izgledala predaja srpskog korpusa.
“Susret je bio kod motela Brijuni kod Topuskog. Sam taj susret i kontakt i mene je umnogome iznenadio, jer se pojavio moj prijatelj Čedo Bulat. On mi je bio podčinjen u V. vojnoj oblasti. Kako ga od tada nisam vidio, nisam ni znao da je zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Mi smo stigli iz UNPROFORove baze ukrajinskog bataljona u Glini, a on je došao iz pravca Topuskog. Naš susret bio je na cesti. Zaustavili smo vozila na 50-ak metara. Izašao sam iz vozila i gledam, s druge strane iz vozila izlazi Čedo. Kad me ugledao, počeo je gaziti strojevim korakom. Krenuo sam prema njemu i stali smo na šest koraka jedan od drugog. Propisno je pozdravio, ja odzdravio i on je podnio prijavak ovim riječima: Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi. Čedo pozdravlja, ja odzdravljam, a onda sam mu prišao. Pružio sam mu ruku i pitao ga kako je. A on je rekao: A što da ti kažem? Nikako!”
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
