Prošlo je gotovo godinu dana otkako su predstavnici vlasti i institucija Hrvatske održali sastanak s predstavnicima BiH u općini Ravno na temu kamenoloma koji se nalaze u susjednoj državi, u mjestu Začula, u samoj zoni sanitarne zaštite rijeke Omble. Na sastanku je utvrđeno kako kamenolomi Začula i Repinac ‘nemaju sve potrebne dozvole za rad, no kako se na njima ne provode aktivnosti’. Dalje je utvrđeno kako ‘kamenolom Srnjak ima dozvole i kako su u tijeku pripremni radovi’. Dubrovački dnevnik nedugo nakon sastanka objavio je dokumente koji potvrđuju kako ni ‘Srnjak’ zapravo nema sve dozvole koje su potrebne za rad.
No, na sastanku je zajednički dogovoreno da će se provesti mikrozoniranje. Također je dogovoreno da će se provoditi bolje kontrole i nadzor područja te da će Općina Ravno reagirati i svojim prostorno-planskim dokumentacijama. Gotovo godinu dana nakon održanog sastanka, Dubrovački dnevnik je provjerio što je od toga i učinjeno.
MIKROZONIRANJE NIJE PROVEDENO
Kako bismo provjerili je li nakon gotovo godinu dana od održanog sastanka provedeno mikrozoniranje, Dubrovački dnevnik je poslao novinarske upite na više adresa, na koje su nam odgovorili jedino iz Agencije za vodno područje Jadranskog mora Mostar. U njihovom odgovoru stoji kako je Agencija sredinom prosinca prošle godine zaprimila akt kojim su obaviješteni kako, temeljem održanog sastanka u listopadu 2025. godine, Hrvatske vode u suradnji s Vodovodom Dubrovnik d.o.o. provode pripremne radnje za provedbu mikrozoniranja na području kamenoloma. Dodali su i kako će ih o daljnjim aktivnostima pravovremeno izvijestiti. Međutim, do kraja kolovoza, kad smo uputili novinarski upit, Agencija za vodno područje Jadranskog mora Mostar nije imala novih informacija. Slijedom tih informacija, poslali smo upit i prema Hrvatskim vodama, odakle samo dobili odgovor, ali nakon objave ovog teksta u tiskanom izdanju, pa odgovor objavljujemo sada:
“Nakon održanog sastanka stručne osobe Hrvatskih voda, Općine Ravno i Vodovoda Dubrovnik obišle su predmetno područje. U tijeku je priprema projektnog zadatka i natječajne dokumentacije za provedbu vodoistražnih radova, odnosno trasiranja.
Provedba trasiranja planira se po osiguranju odgovarajućih vremenskih uvjeta, koji su nužni za kvalitetnu i učinkovitu provedbu predmetnih vodoistražnih radova. Rezultati vodoistražnih radova omogućit će dobivanje dodatnih hidrogeoloških podataka o predmetnom području i njegovoj mogućoj povezanosti s izvorištem Ombla te će poslužiti kao stručna podloga za daljnje postupanje”, odgovorili su iz Hrvatskih voda.
Mikrozoniranje, koje je dogovoreno na sastanku, do danas nije provedeno. Inače, radi se o detaljnom istraživanju kojim se utvrđuje može li planirani zahvat, bilo da je riječ o gradnji, iskopu, kamenolomu, bušotini i sl., utjecati na podzemne vode i izvore pitke vode. U tom se procesu prikupljaju podaci, izrađuje detaljna karta pukotina, rasjeda, ponora, izvora i ostalih elemenata, provode terenska istraživanja, a potom i ispituje postoji li veza između prostora na kojem se planiraju radovi i izvora pitke vode; u ovom slučaju između kamenoloma ‘Srnjak’ i izvorišta Omble.
Kako se provodi ispitivanje, ovisi o tipu terena. U ovom slučaju riječ je o krškom terenu pa se u pravilu u ponor, pukotinu ili bušotinu ubacuje traser, bezopasna fluorescentna boja, i potom se danima ili tjednima prati hoće li se pojaviti na izvoru. Ako se traser pojavi na izvoru, tada se zna da postoji veza između kamenoloma i izvora vode, ali i kojom brzinom voda putuje, u kojem smjeru teče… Ako se traser ne pojavi na izvoru, obično se zaključuje kako nema veze između prostora na kojem se planira zahvat i izvora pitke vode. Ako se pojavi nakon 12 sati, zaključuje se da postoji vrlo brza veza i da su radovi rizični po pitku vodu. Ako se traser pojavi nakon pet dana, tumači se da veza postoji, ali je nešto sporija.
OPĆINA RAVNO ŠUTI
Predstavnici nadležnih tijela na sastanku su dogovorili i da će se provoditi bolje kontrole i nadzor područja te da će Općina Ravno reagirati i svojim prostorno-planskim dokumentacijama.
Jedna od adresa na koje je Dubrovački dnevnik poslao novinarski upit je i Općina Ravno, na koji nismo dobili odgovor. Inače, Dubrovački dnevnik o ovoj temi piše još od prošlog ljeta, a od Općine Ravno u cijelom tom procesu nismo dobili niti jedan odgovor na novinarski upit. Stoga, javnost nije upoznata je li i na koji je način Općina Ravno provela kontrole i nadzor te reagirala prostorno-planskim dokumentacijama. Takav se pristup ne uklapa u narativ sastanka na kojem je u više navrata naglašena važnost koordiniranog djelovanja svih uključenih strana, kako bi se očuvala vodoopskrba u Dubrovniku koja u cijelosti ovisi o izvoru Omble.
BOMBA U TREĆOJ ZONI SANITARNE ZAŠTITE
Kamenolom ‘Srnjak’ je na oko pet kilometara zračne linije udaljen od izvorišta rijeke Omble te se nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite, u kojoj je vađenje vapnenca, po hrvatskim propisima, zabranjeno. Prema propisima BiH, koji se tumače nešto drugačije od hrvatskih, to je moguće, no uz posebne uvjete i nadzor. Međutim, još strože mjere važe za krški teren koji je izuzetno propusan i nema svoj prirodni filter, što je ovdje slučaj.
Građani su zabrinuti zbog budućnosti izvorišta te eventualnih radova koji bi ga mogli ugroziti stoga traže jasne odgovore o ovoj važnoj temi. Na problem je u više navrata upozoravao i britanski znanstvenik te direktor istraživačkog centra Devon Karst, Brian Lewarne, koji je posjetio područje. Kazao je kako je nevjerojatno da bi netko postavio kamenolom na toj lokaciji i kako sve što se slije tamo, uključujući kemikalije i ulja, preko krškog terena dolazi do Omble. „Ovo je nezakonito, ne bi smjelo biti tu“, upozorio je.
INSPEKCIJA UTVRDILA NEPRAVILNOSTI
Na sastanku je utvrđeno i kako kamenolom ‘Srnjak’ ima sve potrebne dozvole, no Dubrovački dnevnik je nedugo nakon toga objavio kako je inspekcija ipak utvrdila da nemaju ključni dokument. Naime, Vodni inspektorat Federalne Bosne i Hercegovine izašao je na teren krajem rujna prošle godine, zbog prijava građana, te utvrdio nedostatke. U nalazu su naveli da je ‘subjekt nadzora upozoren da je prije početka radova potrebno pribaviti vodnu dozvolu’.
Subjekt nadzora u ovom slučaju je koncesionar na kamenolomu, GP Pušina. Dakle, kamenolom ipak nije imao vodnu dozvolu koja je neophodna za početak radova na kamenolomu. Nadalje je inspektorat naložio uklanjanje nedostataka i izrekao upravnu mjeru za podnošenje zahtjeva za izdavanje vodne dozvole Agenciji za vodno područje Jadranskog mora – Mostar. Iz Agencije su nam nedugo nakon toga potvrdili kako za radove na kamenolomu nije bila izdana vodna dozvola.
EKSPLOZIJE BEZ POTREBNIH SUGLASNOSTI
A bez vodne dozvole nije bilo moguće provesti miniranje koje je na spornom području provedeno sredinom listopada 2025. godine. Prema Zakonu o rudarstvu, sve vrste miniranja spadaju pod rudarske radove. Prema javnosti se tada komuniciralo kako se radovi obavljaju u sklopu pripreme. I zaista, i miniranje može biti dio pripremnih radova, ali i dalje spada pod rudarske radove. A kod rudarskih radova, potrebno je ishoditi vodnu dozvolu.
Vodna dozvola se zapravo izdaje kao garancija da se neće dogoditi negativan utjecaj na pitku vodu. Naravno, moguće je izdati ako su prethodno provedene detaljne i stručne analize koje bi potvrdile kako se neće dogoditi nikakav negativan utjecaj po okoliš, a upravo to predstavlja mikrozoniranje. Koje do danas nije provedeno.
Radovi na području kamenoloma ‘Srnjak’ već mjesecima miruju i nakon radova, eksplozija i teške mehanizacije, ne događa se ništa značajno. No građani i dalje budno prate, u strahu da bi se događanja u bilo kojem trenutku mogla intenzivirati te tako dovesti u pitanje sigurnost vode. Zabrinuti su i zbog toga što već dulje vrijeme nije provedeno nikakvo ozbiljnije istraživanje koje bi dalo egzaktne odgovore na to kako bi eksploatacija vapnenca utjecala na naš okoliš. Ali ne samo kamenolomi – kako će projekti na Ivanici, najavljena gradnja aerodroma u blizini Taleže ili najavljeno širenje grada Trebinja, utjecati na pitku vodu.
VODA JE NAJVRJEDNIJE ŠTO IMAMO, OČUVAJMO JE!
Vrijednost vode je nemjerljiva. Ona predstavlja najvažniji prirodni resurs društva, ali i najvažniji strateški resurs budućnosti. Zato se o vodi danas sve češće razmišlja kroz prizmu njene sigurnosti. Štoviše, definira ju se i kroz pitanje nacionalne sigurnosti, posebno u vremenu kad je čovječanstvo iznimno pogođeno sušama, pa i požarima kojima danas svjedočimo više nego ikada prije, a sasvim sigurno će se slična situacija nastaviti u budućnosti. Predviđa se da će voda postajati ekonomski sve vrijednija, pogotovo zbog toga što potražnja za slatkom vodom već sada globalno itekako raste.
Svjesna je toga i hrvatska javnost, pa se pitanje kvalitete vode koju pijemo, kao i njezine zdravstvene sigurnosti, itekako aktualiziralo posljednjih tjedana. Građani upozoravaju, negoduju, pa i prosvjeduju. I postavljaju pitanja. A odgovori bi trebali nadilaziti interesne skupine, političke podjele i spinove, baš zbog toga što je tema suviše važna.
