Evo i prijevoda:
Slano, 15. studenog 1829..
“Primio sam Vaše pismo u kojemu pišete da Vam se brat ovdje raspituje za vino, ali preko svega [uopće] zaista nema nijednog stranog trgovca, ni ovdje niti igdje ima ikakva posla (žurbe/vatre). Primio sam pismo po Pavi Jušiću. Ali s Barachem ne razmišljajte, riješeno je…
Sastali smo se 14. studenog oko toga da mora predati masline onako kako ih je davao i prije i donosio na Vašu stranu [Vaš dio uroda], ali spomenuti Barach je otišao na Pretur [kod načelnika/sudca]… Traži da mu date pomoć [olakšicu] kakvu ste dali i Peri Vukoviću. Ja sam mu ljutito odgovorio da to nije moj posao.
Istoga tog dana bili su upisani Vaši kmetovi koji moraju mljeti masline. Počeli smo mljeti spomenute masline 15. studenog, ali čine nam svakakve dišpete [namjerne probleme]. Drugih godina dolazili bi navečer i mljeli bi po pet mlinova dnevno, a sada neće, nego dođu ujutro i neće izmljeti ni tri mlina na dan.
Čak se našao jedan od tih Vaših kmetova, po imenu Stipan Stipičević, koji je odnio načelniku [na Pretur] jednu vreću kruha i mjeru boba, pa su rekli načelniku: “Bi li ovakvu hranu i konji jeli?”. Istog trenutka sudac/načelnik mi piše da dođem k njemu, ali ja nisam mogao napustiti mlin, nego sam poslao Ivana Panga. Načelnik mu je rekao da ubuduće moram davati bolji kruh i čisti bob…
Ali kako oni sada malo melju na dan, odredio sam da sipaju po 12 četvrti. Izvadio sam kopiju do tri pisma koja su od važnosti… [na kraju spominje i privođenje ili predaju knjiga te računicu oko četvrti maslina].”
