• About
  • Advertise
Vijesti Hrvatska
  • Home
  • Hrvatska
    • Geopolitika
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Slavonija
    • Morski
    • Nacional
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Poslovni
  • Tehnologija
    • Video Igre
  • Auto Klub
  • Vjera
  • Svijet
    • Showbiz (žutilo)
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Sport Strani
    • Košarka
    • Strani Sport
No Result
View All Result
  • Home
  • Hrvatska
    • Geopolitika
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Slavonija
    • Morski
    • Nacional
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Poslovni
  • Tehnologija
    • Video Igre
  • Auto Klub
  • Vjera
  • Svijet
    • Showbiz (žutilo)
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Sport Strani
    • Košarka
    • Strani Sport
No Result
View All Result
Vijesti Hrvatska
No Result
View All Result
Home Dubrovnik

INTERVJU Sven Klobučar: Moj smišljeni svijet prepun smrti zapravo je jeka života

CV by CV
November 22, 2026
in Dubrovnik
0
INTERVJU Sven Klobučar: Moj smišljeni svijet prepun smrti zapravo je jeka života
13
SHARES
30
VIEWS
Share on FacebookShare on Twitter


Sven Klobučar je pojedinačno izlagao širom Hrvatske, a u Dubrovniku u Lazaretima, Flori i galeriji Let 777. O njemu mnogo govore i originalni nazivi njegovih izložbi: Niskobudžetni horor, Razglednica iz ludnice, Razgovor s duhom, Homage to Bela Lugosi, Petak trinaesti, Svenova noćna mora, Živio tamničar, Suživot sa životom…Bez zadrške se može reći i kako je svaki njegov rad doista originalan i jedinstven: ne samo idejno nego i stvarno jer ne radi grafike koje se mogu otisnuti u bezbroj primjeraka.

Kako biste opisali vaš art izričaj?

Užasno mi je bitan prostor i ne biram ciklus nego biram temu. U Školi primijenjene umjetnosti završio sam kiparstvo, a diplomirao sam ga na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. u klasi prof. Slavomira Drinkovića. No, crtež je uvijek bio moj glavni medij, a to je bio i zbog nedostatka prostora. Najčešće crtam tušem i tankim pigmentiranim flomasterima koji praktički kao i tuš, traju vječno. Od kad znam za sebe ne prestajem crtati. Najbitniji je sadržaj, odnosno priča: koncept izložbe i ono čemu se radi, a crtež je alat. Spadam među umjetnike koji za sebe kažu da cijeli život rade jednu te istu izložbu. Mogu reći da imam temu i cijeli svoj mikrosvijet.

Imate i svoje junake kojima ste vjerni?

Imam i crtam brojne junake… Iako mi je crtež glavni medij izražavanja, uvijek ističem da su mi najvažniji sadržaj, odnosno priča o svijetu i emocije o “mračnoj strani“ smrti, ludilu i hororu, a ne znanstvenoj fantastici koje crtež iznosi. Faktički sam cijeli život u tome i to je tema kojom se bavim. Uloga crteža nije da ga stavim na zid, jer njegova uloga ovisi o sredini gdje se izlaže. Iste crteže ponavljam na dijelu izložbi, ali u drugom kontekstu. Kombiniram ih u prostoru koji mi je užasno bitan i tu moje kiparstvo dolazi do izražaja.

Želite reći da u izložbenom prostoru “pravite“ kipove uz pomoć crteža?

Crtežima reagiram na prostor! Zvuči prepotentno, ali mi je radeći kipove na Akademiji bilo važnije gdje će taj kip biti na štafelaju i gdje ću ga ostaviti, nego da kip dobro zamotam da se glina do sutra ne osuši. Više sam razmišljao o tome nego kako će uho ispasti! Iako se tim ne bavim, niti sam imao priliku, jako sam osjetljiv na javnu skulpturu i sigurno mi je bitnije kako je ona ukomponirana u kiparsko-urbanistički aspekt nego sami kip koji je, naravno, jako bitan. Stvarno sam “osjetljiv“ na to gdje je skulptura postavljena u galeriji. To možda ne vidi većina ljudi i ne zamjeram im jer nije im to u interesu, ali je meni vrlo bitno.

Ističete tanatos u središtu pozornosti svoje umjetnosti, ali je dojam da crteži ne propagiraju tamnu stranu nego da crni humor pršti od života. No, zašto smrt?

Raduje me da moji crteži ne asociraju na nešto loše. Smrt me oduvijek zanimala, ali je ne želim prikazati na loš način! Crteži nikome ne poručuju kako da se odnosi prema smrti, ali mi je smrt nevjerojatno zanimljiva tema. Najviše se radujem kad uočim da posjetitelji mojih izložbi u crtežima ne vide ništa morbidno. Istina je da bi rijetko tko imao moje crteže doma iznad klavira, ali sam karakterno veseo i pozitivan. Kao umjetnik zastupam stav da nitko ne bi trebao podilaziti publici ili nekom, nego da treba iskreno raditi. A kad se počneš time baviti, sve više i više uđeš u to i dosta je teško izaći. To je tema koju sam oduvijek crtao, dosta je proučavam i čitam filozofske radove. Godinama je kultna knjiga “Čovjek i smrt“ Edgara Morinapored mojeg kreveta; svaku večer pročitam barem  stranicu, a kad dovršim, iznova je čitam! Opterećenost nekom temom donosi i neku vrstu patnje, pa i kad vas publika i struka potvrde, to nije samo užitak nego i veliki stres zbog kojeg čak i ne spavam dobro!

Noćne more i jeka života

Sliče li te noćne more na fantazmagorije?

-Ne! Vjerojatno se moje noćne more ne razlikuju od mora drugih ljudi, samo su moje češće! Bavljenje smrću me učinilo suosjećajnijom osobom  od one kakva bih bio da se time ne bavim. Moj smišljeni svijet prepun smrti je zapravo jeka života. Inače sam u radu potpuno opušten i radim po svojim emocijama, ali kad me inspirira stvarni događaj te zaključim da bi se netko mogao prepoznati, to izbjegavam u najširem luku! Imam duboko poštovanje prema smrti, preminulima i ljudima koji pate za njima. S tim moram biti skroz na čisto, da bih se tom temom uopće mogao baviti. To je moja jedina umjetnička autocenzura, ali se ne moram truditi jer se svi manje-više smiju!

Raduje me da ih tema smrti ne ožalosti, ali kako se smiju?!

Prije par godina na rezidencijalnom programu u Dűsseldorfu imao sam izložbu i popeo sam se na galeriju te okupljenima pričao o svom svijetu smrti. Bilo mi je pomalo neugodno jer uz ljude svih generacija bilo je dosta starije gospode, a ja im pričam o tužnim i “crnim“ temama. Ali, vidim da se svi smiju i pitam se zašto, jer tema nije lijepa, ali mi je to bila nova potvrda da to što radim nije tmurno, nego interesantno. Kasnije me jedna starija gospođa pitala imam li u sebi njemačke krvi. Zanimljivo, imam, ali sam rekao ne, a ona je uzvratila: Pišeš kao Nijemac, kao bajke braće Grimm koje su zaista okrutne i stoput veći horor, nego moj rad! Tad su mi rekli i svoju izreku: kad je nekome loše, ali zapravo po tuđim kriterijima dobro, da ga utješe kažu mu “što si tužan kad živiš kao u bajci“, ali on odgovara: Da, ali u bajci koju je napisao Nijemac! Hoću reći, na kontinentu naginju tom germanskom mentalitetu i imaju mračnije bajke, tako da me uopće ne čudi što je to i mene “uhvatilo“.

Ahmet Kalajdžić/DD

Ta gospođa je “sjeverni feedback“. No, kakva je povratna veza publike na jugu?

Super! Zapravo svi  moji crteži imaju ispod neki mali tekst te je svima jasno o čemu se radi i nisu toliko začuđeni, a tako je i kad me kroz priču upoznaju i vide da nisam čudak. Možda se začude, ali ne želim zvučati neskromno i reći da su oduševljeni. No, nisu zgroženi! Mislim da to nije stvar mog talenta, nego općenita reakcija kad je čovjek iskren, ne podilazi i ne glumata. Ipak, publika i izložbe sigurno nisu festival iskrenosti i to što govore autoru je različito od onog što doma govore o slikama. Jedini loš komentar sam dobio na izloženu sliku prazne “Čekaonice za kremiranje“ s praznim stolom i stolicama kad je moja kolegica rekla “Uh, to me baš malo bacilo u  bed“. Ali, naglašavam kako nikog ne tjeram da gleda moje radove!

Mikrokosmos Jagorove šume

Kako neka sredina kao Dubrovnik djeluje na tvoj umjetnički svjetonazor: je li vam kolorit postao tamniji ili svjetliji, kakva je sad gradacija boja tvojih slika?

Moj rad nije ni pesimističan niti optimističan. Nema tamnije strane jer je smrt nešto što svakog čeka te je ne možemo proglasiti tamnom ili svijetlom. Pokušaj mirenja s tim je nešto čime se bavim. Mnogi to izbjegavaju i time se ne žele baviti. Mislim da je Platon rekao kako strah od smrti nema veze s raciom jer ne znamo apsolutno ništa o njoj i samim time nema razloga za strah. A opet, Dubrovnik je na mene sigurno ogromno utjecao. Ali nije što se tiče priče jer se i dalje isključivo bavim istom temom. Najviše je to Jagorova šuma u koju je smješten cijeli moj svijet i nalazi se zapravo pored moje kuće u Zagrebu, kod Britanskog trga. Kao djeca, tamo smo se igrali moj prijatelj Jagor i ja i mnogi drugi, ali sam jer nazvao po Jagoru jer mi je to ime nekako privlačnije. Na mene je utjecala kao horor: tu su bili ogromni zarasli vrtovi Konzulata SSSR u kojeg se nije moglo, kao ni u vrtove susjeda, posebno u taj mračni vrt. To je bio povod za dodatni strah, ali smo još kao predškolci hrabrost mjerili ulaskom u taj vrt. Normalno da smo mi djeca ulazili i nikad nas nitko nije tjerao, iako su u Konzulatu sigurno znali da se tamo igramo. Tu smo si stvorili naš svijet koji je utjecao i na mene. Danas su druga vremena i sigurno je drugačije, u šumu neću ulaziti i sigurno je manja, nego je bila u našoj dječjoj mašti, ali ne želim kvariti to svoje sjećanje…

Vaši crteži često imaju iste likove?

Imam brojne likove i bezbroj varijanti Jagorove šume. Svaki lik ima svoju priču, jedan od glavnih i stariji od 400 godina je Wolfgang Gring. Svega se nagledao, nema sućuti, zapalo ga je da kopa grobove, nije ni živ niti mrtav, ni dobar niti loš i katkad mijenja oblike. Inače sam navijač Dinama i ne volim riječ grobar, uvijek kažem rakar. Lik s cilindrom je Liam, lutkar u Jagorovoj kući u kojoj je se nalazi i umobolnica. Moramo imati veliki respekt prema psihički bolesnima, da se može malo i s njima poigrati. Bitno je da niti jedan lik nije površan, svi su nastali iz potrebe, a prije nego sam ih stvorio, o njima sam znao apsolutno sve! Svaka priča je plod životnog iskustva i mukotrpnog rada. Crtam prilično dugo i precizno i ne dopuštam si da mi bude dosadno te svaki lik stavljam u određeni kontekst koji mora biti uz malo humora. Moj crtež “Srpanj u mrtvačnici“ prikazuje dva mrtvaca koji su izašli iz frižidera da se osunčaju i dobiju malo boje. Katkad crteže kombiniram s kadrovima nekih filmova. U bolnici je zli dr. Kleo Schubert, ovo na stolici je klesar koji ima problem s alkoholom: dok je klesao nadgrobne ploče, čuo je gasiranje motocikla, ali mu psihijatar i nitko to nije vjerovao da je čuo. Likovima inače uvijek dajem germanska imena jer mi ljepše zvuče, nego talijanska.

Ahmet Kalajdžić/DD

Može li se živjeti od likovne umjetnosti?

Može! Najviše radim po narudžbi, pa i ilustracije za knjige. Sad mogu birati što ću crtati. Radim komercijalno, ali ne baš sve i za svakog. Knjigu s mojim ilustracijama izdala je u doba COVID-a Art radionica Lazareti.

Jeste li kao navijač Dinama ovdje imao problema s navijačima konkurentskog Hajduka?

Ne i to je prednost Dubrovnika jer nema antagonizma kao u Zagrebu i Splitu. Dinamovac sam svakim atomom, ali ljubav prema klubu ne izražavam mržnjom rivala.

Eksperimentalni film

Rekli ste da upravo radite eksperimentalni film.

Već pet godina! Sad je u postprodukciji, a dijelom je igrani i animirani. Kolega David Lušičićje i redatelj. Zajednoradimo taj eksperimentalni film inspiriran likovima iz Jagorove šume. Trajat će nekih 20 minuta, a glume Jadranka Đokić, Filip Šovagović, Ivan Ožegović, Jelena Petric, Boris Greiner i brojni statisti. Nekad sam htio upisati glumu, tako da sam glavnu ulogu “preko veze“ sebi dodijelio. Radnja se zbiva u nekom mojem svijetu i dimenziji koju nazivam “jekom života“: to je smrt, ali se svi protagonisti ponašaju kao jeka života. Premijera je već trebala biti, ali smo zaključili da treba još nešto snimiti te smo je odgodili. Postprodukcija je u tijeku, sve dok ne budemo potpuno zadovoljni. Vjerujem da smo konačno pri kraju, a premijera vjerojatno slijedi do kraja 2027. u nekoj galeriji. Dio snimki čuvamo za nove projekte.

Već ste jedanaestu godinu u Dubrovniku. Kako se ovdje osjećate?

Genijalno! Zagreb je moj rodni grad, ali je moj dom tamo i ovdje! Zaljubio sam se u Grad, more, zidine i ljude! Divno su me prihvatili i oni me ovdje drže. Freelancer sam i mogu ići gdje želim, živim od svog rada, dosta ilustracija radim komercijalno. Dosta mi je profesionalno pomogla nagrada koju mi je 2019. dodijelio Muzej suvremena umjetnosti: bila je to potvrda struke i mogu reći da od narudžbi ilustracija mogu živjeti. Priznajem kako sam se za to dosta namučio, ali stvarno radim svaki dan i to od jutra do večeri. Zbog rada pati i moj društveni život jer ne mogu kad crtam tek tako praviti pauze, stvarno radim od kad se probudim do kasno uvečer.

Zaključujem da ne želite niti bi mijenjali svoj poziv?

Ne mogu se zamisliti u drugom poslu. Ali, vjerojatno bih bio nešto drugo kad bih imao talent za nešto drugo, primjerice nogometaš ili doktor. Ali, svoj talent nisam “otkrio“, oduvijek sam crtao, valjda i prije nego sam progovorio. Kao dijete sam crtao stotinjak papira dnevno, to su klasični dječji crteži i bilo mi je nemoguće stati. Vjerujte, u 45 godina života možda imam tek dva tjedna da nisam crtao! To su moj život i moj svijet!





Izvor: Dubrovački Dnevnik

Komentiraj članak!

CV

CV

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Login
Notify of
guest

guest

0 Comments
Oldest
Newest Most Voted

POPULAR NEWS

Plugin Install : Popular Post Widget need JNews - View Counter to be installed
  • About
  • Advertise

© 2026 JNews - Premium WordPress news & magazine theme by Jegtheme.

No Result
View All Result
  • Home
  • Hrvatska
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Nacional
    • Morski
    • Slavonija
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Svijet
  • Geopolitika
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Košarka
    • Sport Strani
    • Strani Sport
  • Vjera
  • Poslovni
  • Tehnologija
  • Auto Klub

© 2026 JNews - Premium WordPress news & magazine theme by Jegtheme.

wpDiscuz
0
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x
| Reply