Na današnji dan, prije 35 godina, crnogorski admiral JNA Vladimir Barović počinio je samoubojstvo jer je odbio izvršiti napad na hrvatske gradove, među kojima i Dubrovnik.
Admiral Vladimir Barović bio je crnogorski časnik Jugoslavenske ratne mornarice koji je ostao zapamćen po tome što se 1991. godine usprotivio uporabi JNA protiv hrvatskih gradova. Rođen je 7. studenoga 1939. u Banjoj Luci, u obitelji crnogorskog oca i slovenske majke. Njegov otac Petar Barović također je bio general JNA, a Vladimir je vojnu karijeru započeo 1960. godine. Postupno je napredovao kroz mornaričke činove, a u prosincu 1990. promaknut je u čin kontraadmirala.
Veći dio karijere proveo je u različitim postrojbama i ustanovama JNA na prostoru tadašnje Jugoslavije. Služio je u Boki kotorskoj, Splitu i drugim mjestima, a 1991. godine postao je zapovjednik Vojno-pomorskog sektora u Puli. Upravo je tamo, u vrijeme kada se politička i vojna situacija u Jugoslaviji ubrzano pogoršavala, sudjelovao u pregovorima o mirnom povlačenju JNA iz Pule. Barović je prema svjedočenjima iz tog vremena inzistirao na tome da se grad ne uništava i ostao je poznat po izjavi da u Puli neće biti razaranja dok je on zapovjednik.
Njegov odnos prema ratu u Hrvatskoj posebno je došao do izražaja nakon premještaja iz Pule na Vis, gdje je preuzeo dužnost zamjenika zapovjednika Vojno-pomorske oblasti Split. Tamo se našao u trenutku kada je JNA sve više bila uključena u ratna djelovanja protiv Hrvatske. Prema dostupnim izvorima, Barović se protivio naredbama koje su podrazumijevale napade na hrvatske obalne gradove i nije želio sudjelovati u njihovom razaranju.
Dana 29. rujna 1991. godine Barović je na Visu počinio samoubojstvo. U javnosti se taj čin desetljećima povezuje s njegovim odbijanjem da izvrši naredbe povezane s napadima na hrvatske gradove.
Barovićeva odluka postala je jedan od poznatijih primjera pojedinca iz tadašnje JNA koji je odbio postupiti u skladu s ratnim djelovanjem kojem se protivio. Njegova priča posebno je povezana s Pulom, jer je tamo sudjelovao u pregovorima koji su pridonijeli mirnom povlačenju JNA iz grada. Zbog toga je u Hrvatskoj ostao zapamćen kao osoba koja je u ratnom vremenu pokušavala spriječiti razaranje, dok je u Crnoj Gori njegova sudbina također dobila posebno mjesto u javnom sjećanju.
Barović je pokopan u Herceg Novom. Njegova životna priča danas se često promatra u širem kontekstu raspada Jugoslavije i početka rata u Hrvatskoj, ali i kao priča o sukobu između vojne poslušnosti i osobnog shvaćanja časti i odgovornosti.
Opisujući čin ovog admirala, crnogorski književnik Momir M. Marković je kazao: „Jedini metak u ovom ratu ispaljen na koji Crna Gora može biti ponosna jest onaj admirala Vladimira Barovića.“
