U svojoj bogatoj konavoskoj nošnji i s velikim osmijehom svake je godine tu, srasla s Festom i sa Svetim Vlahom. Procesiju nije propustila ni ove godine!
“Na festama sv. Vlaha mogu reći da sudjelujem otkad pamtim za sebe. Kad smo odrastali na lanterni, uvijek je najveće pitanje bilo hoćemo li za Festu biti doma ili na lanterni jer u slučaju gruboga vremena to bi značilo da ćemo ostati u kući. Preko mora se nije moglo po svakom vremenu”, govori Katija koja je kao dijete s obitelji odrastala na Svetom Andriji.
Sjeća se kako je dio Feste vazda bio objed u tetke iza mise i procesije. No, prije 20 godina dogodilo se nešto što je još više približilo Katiju Festi i Parcu, koje je ćutala otkako zna za sebe. Naime, naslijedila je konavosku nošnju svoje babe i otad je svake godine u procesiji!
Onako kako su na nju njeni roditelji, none i noni prenosili ljubav prema tradiciji, sada ona isto čini i sa svojim unucima. Tako posljednjih godina Katija u procesiji ima i ‘pojačanje’ u nošnji.
“Otkada su moj život uljepšala unučad, moju unučicu Emili svake godine spravim da ide sa mnom u procesiju i na misu. Ona već ima osam procesija za sobom. Samo jednu je godinu preskočila jer je bila velika kiša, pa sam išla sama”, kaže Katija koja naglašava kako Sveti Vlaho zauzima posebno mjesto u njenom srcu i životu.
“Nikada nisam kročila u Grad da mu se nisam poklonila, u mojim je molitvama često i jednostavno mislim da se svaki pravi Dubrovčanin osjeća zaštićeno pod njegovim okriljem. I u našoj crkvi sv. Vida imamo prekrasnu umjetničku sliku svetoga Vlaha koji stoji nad Gradom. Mi smo jednostavno njegovi gdje god da jesmo. I on je nas zaštitnik!”, kaže Katija i zaključuje – svima od srca čestitam blagdan sv. Vlaha!
IBM
