Iz stranke Centar uputili su priopćenje koje prenosimo u cijelosti.
Od 301 osobe osuđene za korupciju u Hrvatskoj tijekom 2024. godine, čak 225 dobilo je uvjetnu osudu. Još je zanimljivije da je u 228 slučajeva presuda donesena nakon što se Državno odvjetništvo nagodilo s okrivljenicima o priznanju krivnje i kazni.
Na ove podatke iz službenog izvješća DORH-a upozorila je gradska vijećnica Centra Viktorija Knežević, nadovezujući se na raspravu o uvjetnim kaznama koju je otvorio dubrovački gradonačelnik Mato Franković.
„Gradonačelnik je objasnio da je njegovih deset posto bilo figurativno i da mu je cilj bio potaknuti raspravu. Odlično. Evo još jedne teme za razgovor. Samo što ovaj put imamo stvarne brojke. Znate li da su 2024. godine gotovo tri od četiri osobe osuđene za korupciju dobile uvjetnu osudu? Ali postoji nešto još zanimljivije. U gotovo 76 posto osuđujućih presuda za korupciju DORH se prethodno nagodio s okrivljenicima o priznanju krivnje i kazni”, rekla je Knežević, pojasnivši kako to znači da državni odvjetnik i okrivljenik sjednu za stol, dogovore priznanje krivnje i kaznu, a sud potom odlučuje hoće li tu nagodbu prihvatiti.
Pojasnila je kako nije riječ samo o tome da su sudovi izricali blage kazne. U velikom broju slučajeva državno odvjetništvo prethodno je sudjelovalo u njihovu dogovaranju. “Da se razumijemo, takve nagodbe nisu ništa nezakonito. Mogu biti korisne kada počinitelj prizna krivnju, pomogne otkriti druge počinitelje ili pridonese bržem završetku postupka. Ali onda je sasvim opravdano pitanje: što smo za te nagodbe dobili zauzvrat? Jesu li otkriveni drugi počinitelji? Je li oduzeta nezakonito stečena imovina? Zašto je dogovorena baš takva kazna?”, pita se vijećnica.
Kako je istaknula, korupcija nije samo kuverta s novcem. To je dozvola koja se može kupiti, natječaj na kojem pobjednik može biti poznat prije nego što je raspisan, posao koji ne dobije najbolji nego onaj s najboljim vezama.
“To su situacije u kojima se pravila koja bi trebala vrijediti jednako za sve pretvaraju u robu kojom se trguje. A zanimljivo je da ni 2025. godine situacija nije bila bitno drukčija u jednom važnom pogledu. Više od polovice izrečenih kaznenih sankcija za korupciju ponovno su bile uvjetne osude, a gotovo šest od deset osuđujućih presuda doneseno je na temelju nagodbi”, naglasila je.
Knežević ne tvrdi da je svaka uvjetna osuda neopravdana. “Ali, kad vidimo ovakve brojke, valjda imamo razloga razgovarati o tome kako država kažnjava korupciju. Pogotovo ako smo već tako odlučno krenuli u borbu protiv uvjetnih osuda za druga kaznena djela”, poručila je.
Zato je zanima hoće li gradonačelnik s jednakim žarom otvoriti i pitanje uvjetnih kazni za korupciju, ali i nagodbi koje s okrivljenicima sklapa državno odvjetništvo. “Sam kaže da mu je cilj bio potaknuti raspravu. Pa evo, gradonačelniče, možemo početi. Ovaj put ne trebaju nam ni procjene ni figurativni postoci. Dovoljno je otvoriti izvješće DORH-a. A onda od DORH-a zatražiti odgovore”, zaključila je Knežević.
