Jednostavna nabava u Hrvatskoj 2025. premašila je 1,85 milijardi eura bez PDV-a, prema podacima Ministarstva gospodarstva. Gradska vijećnica stranke Centar Viktorija Knežević za sjednicu Gradskog vijeća 15. rujna predlaže amandmane kojima bi se u Dubrovniku otvorio pristup gradskim poslovima i ojačala kontrola javnog novca.
„Građani trebaju znati kome taj novac odlazi, je li konkurencija dobila priliku i jesmo li dobili ono što smo platili”, ističe Knežević. Prema gradskom prijedlogu Pravilnika o jednostavnoj nabavi, posao vrijedan do 15.000 eura bez PDV-a može se dodijeliti na temelju jedne unaprijed pribavljene ponude, bez obveze pozivanja drugih poduzetnika. Knežević predlaže da se već od 7.000 eura u pravilu pozivaju najmanje tri ponuditelja, kroz elektronički sustav koji čuva trag postupka.
„Nije isto kada na poziv stigne samo jedna ponuda i kada se samo jednom poduzetniku pruži prilika. Govorimo o 15.000 eura bez PDV-a, a ne o sitnišu. Za taj novac treba provjeriti može li netko ponuditi bolje”, poručuje.
Upozorava da ni tri poziva nisu dovoljna ako stalno kruže među istim imenima. Zato traži da se zainteresirani poduzetnici mogu prijaviti u gradsku evidenciju, da Grad obrazloži izbor pozvanih te da, kada postoji dovoljan izbor, pozove i nekoga tko nije bio pozvan u prethodni usporedivi postupak.
„To što je netko već poslovao s Gradom ne smije biti jedina ulaznica za novi posao. Dobra ponuda mora imati priliku uopće stići na stol”, naglašava.
Drugi dio promjena odnosi se na ono što se događa nakon dodjele posla. Knežević predlaže da se dodaci ugovorima u pravilu objavljuju prije potpisa te da kod nabava iznad 15.000 eura jedna osoba provjerava obavljeni posao, a druga račun za plaćanje.
„Početna cijena nije uvijek i konačna. Građani trebaju znati koliko je posao na kraju plaćen i je li napravljen kako je dogovoreno. Ako Grad ne zatraži ugovorenu kaznu iako na nju ima pravo, mora se znati tko je tako odlučio, zašto i koliko novca ostaje nenaplaćeno”, ističe.
Za nabave iznad 15.000 eura traži i mogućnost pravodobnog osporavanja nepravilnih uvjeta, prije dodjele posla, uz pristup potrebnoj dokumentaciji. Predlaže i usklađivanje pravila kako hitnost ili tehničke poteškoće ne bi omogućavale ugovaranje takvih poslova izvan elektroničkog sustava.
Posebno naglašava potrebu zajedničke provjere nabava svih gradskih odjela, svaka tri mjeseca, uključujući i najmanje poslove. „Jedan veći posao ne smije se izrezati na nekoliko ‘malih’ samo da bi prošao ispod strožih pravila. Zabrana već postoji, ali treba imati i sustav koji će takve obrasce prepoznati. Treba pogledati cijelu sliku, a ne svaki račun kao da ostali ne postoje”, objašnjava Knežević.
Predlaže i godišnje javno izvješće Gradskom vijeću koje bi pokazalo tko dobiva poslove, koliko ima konkurencije, koliko rastu cijene kroz dodatke ugovorima i što je poduzeto kada su otkriveni problemi. Naglašava da ponavljanje istog dobavljača ili samo jedna pristigla ponuda nisu sami po sebi dokaz nepravilnosti, ali mogu biti razlog za dodatnu provjeru.
„Ne tražim još jedan registar. Tražim da se podaci koje Grad već ima povežu i provjere. Objavljena tablica nije isto što i provedena kontrola. Poštenim poduzetnicima trebaju poštene prilike, a građanima odgovornost za njihov novac. Jednostavna nabava treba biti jednostavna za pošten posao, a teška za pogodovanje”, zaključuje Knežević.
