Internet, točnije rečeno društvene mreže, otkrile su tužnu činjenicu. Ogromna većina ljudi su kompletni idioti.
Kada kažem kompletni idioti mislim da su skroz nesposobni sagledati (bilo koju) situaciju iz više kutova. To plus tvrdoglavost. Evo sada imamo situaciju s apartmanima. Vlada je odlučila da će se povećati paušal po krevetu, a s druge strane dubrovački gradonačelnik Mato Franković kazao je kako bi bilo najbolje uvođenje jedinstvene stope od 10 posto na ostvareni promet čime bi onaj tko ostvaruje veće prihode plaćao više i obratno.
Uopće neću sada ulaziti u problematiku apartmana i što bi bilo najbolje s njima napraviti. Uglavnom, problem postoji i treba ga rješavati, no bojim se da on nikada neće biti sređen zbog kompletnih idiota kojima smo okruženi. Oni problem apartmana ne mogu sagledati sa više strana, nego isključivo iz jednog – svog kuta.
Ako osoba živi od apartmana, bunit će se što uopće išta plaća državi. Ne može ona dokučiti kakve sve namete ima poduzetnik sa svojom firmom ili obrtom. Ukratko, ne može shvatiti ništa iz svog uskog pogleda. To smo sada vidjeli i u ovom najnovijem slučaju. Privatni iznajmljivači su podivljali, ali uopće se nisu zamarali klasičnim obrtima, poput primjerice frizerskih ili skiperskih, koji će ovom odlukom Vlade plaćati još veće poreze. Ne, njih to ne interesira. Isključivo svoje dupe.Sve iz svog kuta
Tako ni one privatne iznajmljivače što imaju kuće i vile uopće ne interesira ako se zabrane apartmani po zgradama. Dapače, bit će sretni, jer će više zarađivati. Neće govoriti da svatko ima pravo raspolagati sa svojom privatnom imovinom kako god hoće. I dalje će gledati isključivo sebe.
Isto tako ovi koji imaju apartmane po zgradama. Oni će sutra, kada im se zabrani najam turistima, za 100 eura više radije iznajmiti stan stranim radnicima nego domaćim obiteljima. Ni oni neće pogledati iz drugog kuta, da neke obitelji jednostavno ne mogu priuštiti stanovanje, pa zašto onda utržiti 100 eura više, umjesto nekome pomoći? Strani radnici će na kraju lakše naći stanovanje, jer im ga ionako plaća poslodavac, pa čak i da nisu smješteni u užem dijelu grada, imat će osiguran transfer na posao.
Uglavnom, nikada nećemo čuti od privatnih iznajmljivača neki pametan prijedlog. Da kažu – jest, apartmani jesu problem posebno u gradovima poput Dubrovnika koji se zbog geografije teško šire, pa hajdemo svi skupa sjesti za stol i naći najbolje rješenje. Pa ne može netko imati petnaestak, dvadeset apartmanskih jedinica i plaćati paušal po krevetu. Neka ga se pošteno porezima odere i demotivira na apartmanski biznis. Nema od rentijerske ekonomije nikakve koristi, apartmani – njih jedan ili dva – trebali bi biti isključivo za popunjavanje kućnog budžeta i(li) mirovina. Sve preko toga lijepo oporezivati, jer dok god netko zarađuje više od rente nego od rada, nema tu sreće.
Da bi se našlo rješenje potreban je dijalog, ali prije svega empatija, no kod kompletnih idiota prije ćete u srcu i mozgu naći obogaćeni uran, nego suosjećanje. Tako da nikad neće biti sreće ni kod apartmana, ni kod drugih problema.
Ne mogu kazališta biti puna ako su ljudi glupi. Ili?
No, pustimo sad apartmane i okrenimo se nečemu drugom. Ako su ogromna većina ljudi kompletni idioti kako je moguće da su planule karte za kazališne predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama? Zar ne bi netko tko voli književnost i(li) teatar trebao imati barem malo empatije? Ovdje u mojim premisama nešto duboko ne štima. Ne mogu kazališta biti puna ako je većina ljudi glupa. Ovaj trend traje već godinama i nije vezan samo uz Igre. Ako pokušate kupiti kartu za kazališni komad u Zagrebu, to morate učiniti mjesecima unaprijed. Sve je rasprodano. Svaka predstava, pa čak i ona koja nije imala neku dobru kazališnu kritiku, dupkom je puna. A s druge strane, istraživanja pokazuju da nitko ne čita. Pa kako je sve ovo moguće? Ljudi su kompletni idioti i ništa ne čitaju, a idu u kazalište.
Dumao sam nad ovom zagonetkom lijepi broj mjeseci, a onda mi je najedanput sinulo rješenje. Odgovor koji pomiruje klasičnu fiziku i kvantnu mehaniku – odnosno zašto kompletni idioti pohode kazališta je – Temu! Sad se vi pitate „O komu ja o čemu?“, a ja vam opet odgovaram „Temu!“ Temu je odgovor zašto se karte za kazališta moraju mjesecima unaprijed kupiti. Da bi kompletni idioti imali gdje prošetati robu. Jebe se njima i za kazališta, i za književnost, i za empatiju, oni u teatar idu isključivo da bi se obukli u novu majicu i gaće s Temua. Pa neće se valjda sređivati za Konzum? Ili kući, za svog muža ili ženu? Pa nisu muslimanke s Bliskog istoka koje se jedino upicane za svog muža, a vanka nose burku.
Talijanski pisac Umberto Eco svojevremeno je kazao kako su društvene mreže dale pravo glasa “legijama idiota” koji prije nisu imali mogućnost iznositi gluposti u javnosti, a sada imaju isti tretman u medijima kao i stručnjaci i nobelovci. O čemu god da se raspravlja, kompletni idioti po društvenim mrežama imaju svoj stav koji je isključivo iz njihovog osobnog idiotskog kuta.
Eh, što bi bilo dobro kada bi te svoje baljezgarije iznosili samo ženi ili mužu, a u javnosti slobodu govora prekrili burkom.
Maro Marušić
