Nema više Tik-Tok plesa uz užinu, nema Instagrama za objedom, niti Snap chata u školskom zahodu. U očima Vlade, to je povijesni spas njihova djetinjstva, a u očima djece, to je početak najgore distopije, još od dana kad im je baka zabranjivala sladoled prije objeda.
Prateći tijek spašavanje australskih maloljetnika, ostatak svijeta gleda zbunjeno, nešto između divljenja i šoka. Jer boriti se protiv tehnoloških korporacija vrijednih bilijune dolara, otprilike je isto k’o i pokušati zaustaviti tsunami ožicom od kafe. Djeca se rode, prohodaju i već su digitalno pismeniji od većine političara i svojih roditelja. Pa onda i u zaobilaženju zabrana. Tako algoritam pobijedi roditelje u stvaranju autoriteta i što će nego se radovat pomoći države, koja to rješava zabranom, ma koliko to apsurdno zvučalo. Jer očito je da mladi sve više nalikuju zombijima: stoje pogrbljeni, privučeni gravitacijom ekrana, a jedini zvuk koji ispuštaju je zvuk neke – objave. Europska unija zasad ima važnijih briga, poput istraživanja rupa kroz koje propadaju pare iz fondova.
Zagreb je ovih dana ponovno postao svjetska metropola spektakla na otvorenom poznatog kao ”Festival muškaraca koji kleče”. Čak 60 tisuća građana potpisalo je peticiju da se ritual, u kojem odrasli muškarci zauzimaju gradske trgove, kako bi poučili žene što smiju raditi sa svojim tijelima, što odjenuti i kome se pokoravati, konačno makne s javnih površina. Jer, kažu građani, gradski trg nije dnevni boravak iz 15. stoljeća.
”Vitezovi Bezgrešnog Srca Isusova”, kako se nazivaju, svake se prve subote u mjesecu spuštaju na koljena i mole Svevišnjega za muški autoritet, pa onda izgovaraju mantre protiv pobačaja, razgolićenih ramena i najgore drskosti – ženskog mišljenja.
Organizatori peticije poručuju Ustavnom sudu da ovo nema veze s vjerom, nego s političkom manipulacijom vjere. Uz peticiju, tu je još i nezgodna, sitna fusnota iz same Biblije, u Evanđelju po Mateju, gdje ovako piše: molite u svojoj sobi, zatvorite vrata, budite skromni. Današnjim rječnikom: ne radite selfie molitvene performanse na glavnom trgu, da vas ljudi gledaju i aplaudiraju. Ništa o Gospinim plakatima, ništa o mačo-koljenima na hladnom betonu, ništa o zabranama ženama tamo ne piše. Na kraju podsjećaju da je u 2025. ubijeno već 19 žena, brojka koja bi u svakoj normalnoj državi bila razlog za masovne prosvjede protiv prijetnje od muškog autoriteta. Ali, u nas nekako ispada da su veća prijetnja gole ženske ruke nego – muške šake.
Dio djelatnika hitne pomoći u Šibensko-kninskoj županiji žali se na ozbiljne probleme u radu, zbog liječnika iz Irana koji radi na hitnoj, a kako ne govori dovoljno dobro hrvatski, od pacijenata traži da kukaju na – engleskom.
Inače, vrijedni doktor je medicinu završio u Splitu, na engleskom jeziku prije 10 godina. Ženu Hrvaticu bolje je podučio engleskom, nego ona njega hrvatskom.
Jedan Drnišanin se čudi, kako će doktor komunicirati sa starcima u selima, koji teško razumiju i hrvatski. Hoće li pacijenti morati učit Perzijski? Drugi tvrdi, kako on ima papagaja nepunih 10 godina, i on hrvatski govori – tečno. Istina, ne zna mjeriti tlak, ali zna zabjestimat, što je u nekim situacijama na hitnoj, skoro jednako važno. A prema hrvatskim zakonima, svi koji rade u državnim ustanovama moraju govorit Hrvatski. No zakon je jedno, a stvarnost drugo; doktora je nedovoljno ili su već stari i u penziji, pa se zato kriteriji rastežu. Zato se više ne pitamo govori li doktor hrvatski, nego ima li puls. A ona čuvena izjava bivšeg ministra zdravstva da jedan svećenik ponekad vrijedi više od 20 doktora, sad dobiva novu dimenziju. Jer ako pacijent ne razumije liječnika, možda je stvarno jednostavnije – pomoliti se. Na bilo kojem jeziku.
Američki predsjednik Trump odlučio je stati na kraj nagađanjima o njegovom lošem mentalnom zdravlju, pa je medijima pokaz’o dvije MR snimke njegova mozga, uz koje stoji oznaka – nalaz negativan. Svijet je odahnuo nakon što se na magnetskoj snimci jasno ustvrdilo da mu u glavi nema – ništa. Za takvu dijagnozu mu nije ni treb’o doktor. Ali, eto, nauka je nauka!
Vlada i ministar Branko Bačić, predstavili su tri nova zakona o prostornom uređenju, gradnji i energetskoj učinkovitosti. Na spremnu kritiku struke i oporbe vlast kaže da time štiti prostor. Uostalom, ‘ko još treba lokalne urbanističke planove kad ministar ima viziju? Oporba, doduše, ima bezobrazluka tvrdit da se iza ”zaštite prostora” krije jednostavna ideja: izdavanje građevinskih dozvola stranim investitorima – brzo, efikasno i bez lokalnih planova kojih ionako nema u većini atraktivnih dijelova zemlje. A gdje nema plana, tu ima slobode. Slobode da se gradi gdje god padne prvo ideja, drugo beton i treće – kredit.
Struka upozorava da bi takav model mog’o donijet naselja bez cesta, vrtića, škola i osnovne infrastrukture, ali za vladu je to cjepidlačenje, jer ona gleda širu sliku – kvadrate, apartmane i ”razvoj”.
Posebno su zanimljive reakcije lokalnih oporbenih šerifa, kojima bi novi zakoni mogli kuverte preusmjerit na državnu razinu.
Centralizacija korupcije – europski standard, rekli bi zlobnici. Zato je nastala tolika hajka: nije problem što će se prostor uništiti, nego što se neće znati tko ga točno uništava i po kojoj tarifi. Ma bili vragu palo na pamet?
