Ako je sudit po prošlotjednim medijskim naslovima, zvijezde su se poravnale, medijske redakcije su procvale, a klikeraši internetskih portala zavrtjeli se brže od ventilatora usred srpnja.
Planetarno popularna reality zvijezda iz serije Gospodin savršeni, lomila je čaše, mlatila se s policijom, nakon čega je privedena u policiju s jednom narukvicom za obje ruke. Gotovo idealan scenarij za dobru priču, a možda i prilika, da najvrjedniji novinar dobije novodobni Pulitzer za – klikove. Dok većina ostalih vijesti pati od ozbiljnog manjka drame, osim požara i vatrogasaca spasioca života, reality zvijezde ne spašavaju živote, ne natječu se za znanstvene nagrade, niti pišu knjige. Jer oni koji ih prate, odlučili su, da je tuđi ispad vrjedniji od tuđeg uspjeha.
Jer, kako će čeljad uz jutarnju kafu, bez riječi “kaos”, “horor”, “nevjerojatno” ili, “nemreš bilivit”? Uostalom, ni algoritmi ne poznaju moral, pa uzalud nam ostarjeli moralisti govorili, kako se nekad do slave dolazilo knjigom, pjesmom, sportom ili kakvim vrijednim otkrićem. Treba bit ukorak s vremenom; preživjeti reality show i pričekat da život sam napiše nastavak scenarija. Ako usput leti koja čaša, tim bolje. Bitno je da ti ime bude podebljano. Onda je dramaturgija potpuna. Naravno, zakon će odraditi svoj posao i sve rado podijelit s medijima.
Ali ova priča nije epizoda crne kronike. Više sliči savršenoj metafori vremena u kojemu je slavu lakše gradit nedjelima nego djelima, a javni prostor sve više sliči velikom reality showu, čija uloga je uvjeravat mlade, da je dovoljno bit – viđen.
U Splitu na ULTRI, izbrojano je 150 tisuća partijanera u tri dana. Ministra turizma je oduševila elektronična scena, koja je gradu i državnom proračunu donijela više od sto milijuna eura, a kolegi mu ministru policije, u globama naplaćenim od stotina uhapšenih drogeraša i dilera od blizu 130 tisuća. Dobro su prošli i hotelijeri, privatni iznajmljivači i ugostitelji. A oni, kojima se to na penzijama nije osjetilo, a ne dijele ni iste glazbene vrijednosti, sjedeći na klupama uzduž rive s nostalgijom su se spominjali sedamdesetih. Neki, očito vremešni roker, ne shvaćajući današnjicu i petu brzinu kapitalizma, javno je negodovao, što mladost troši dvije i po tisuće euraza tri dana buke. Sinku moj, mi smo za te pare kupovali Fiću, kaže on. Sve to, da bi uš’o u ograđeni prostor, popio tri deci tople vode iz plastične čaše za šest eura i sluš’o tipa, koji je na bini upalio laptop i stisnuo “PLAY”. Mi smo nekad krvarili prste na gitari u nekoj vlažnoj garaži, štelali pojačalo od deset wati, na zidove lijepili kartonsku ambalažu za jaja, da ne probijemo bubnjiće susjedima. A ova današnja ”glazbena revolucija” se sastoji od toga, da lik slavljen k’o polubog, s frizurom od tristo eura, digne ruke u zrak, vikne: Are you ready? Pa pusti glazbeni bager da kopa po mozgu idućih dvanaest sati. I to zovu koncertom! Prijatelju do njega, bivšem barmenu, bili su zanimljivi kokteli od četrdeset eura. On je u svoje vrijeme, za četrdeset eura mog’o kupit gajbu domaćeg vina Dalmatinac, napit cijelu ekipu ispred omladinskog doma, i još bi mu ostalo za otić na plesnjak na Bačvice! Uza sve to, mladi su bili puni ideala, od Che Guevare do Boška Buhe, duge kose i rasparanih rebatinki, jer su nove bile skupe. A ovi danas, imaju iskidane, ali markirane rebatinke, koje su platili tristo eura, da bi izgledali k’o da su freško silovani ili prebijeni.
Afera Geodezija polako dobiva svoj pravosudni epilog. Deset optuženih priznalo je krivnju, nagodilo se s EU-tužilaštvom i uglavnom dobilo uvjetne kazne i rad za opće dobro. Sasvim pristojna ponuda. Priznaš kazneno djelo, pokaješ se ponizno, pa prerušen u manualca malo pokupiš lišće po parku, pokosiš dvorište kvartovske škole i život ide dalje. Uvjetna kazna i crkveni oprost grijeha dijele istu logiku; pružaju drugu priliku uz određena pravila. Oba koncepta omogućuju osobi da izbjegne tešku kaznu (zatvor ili pakao), ako priznaju grijehe, u određenom vremenu se ponašaju dobro i izvrše zadanu pokoru. Ali nije još sve gotovo, jer se tek očekujuBottom of Form glavni glumci na pozornici, a publika s nestrpljenjem čeka rasplet. U međuvremenu, svi ostali uredno peru ruke. Ministarstvo kulture nema veze s novcem koji je isplatilo. Ministrica nema pojma. Vlada s tim nema veze. Ostaje još jedino mogućnost da su lažne fakture ispunjavali duhovi hrvatske administracije. Premijer, međutim, ostaje nepokolebljiv. Njegovo povjerenje u ministricu, čvršće je od onoga iskazanog bivšoj ministrici Žalac, pa je naziva suhim zlatom i platonskom ljubavi, a jedino što on želi poručit EPPO-u je, da se javno ispričaju ministrici, umjesto da špijuniraju kako su milijuni nestali. S ljevice zlobni komentar, da im to izgleda, k’o da nakon pljačke banke, glavna tema postane, jesu li policajci dovoljno pristojno pokucali na vrata osumnjičenoga.
Geodezija je, kažu, znanost o preciznom mjerenju prostora. Hrvatska verzija očito se bavi mjerenjem nečeg sasvim drugog; izmjerom puta od odgovornosti do zaborava. Za sada se čini da je riječ o udaljenosti, koju ne može izmjeriti ni satelit, ni GPS, ni najbolji instrument Geodetskog fakulteta.
Dario Šimić, jedan od najpoznatijih hrvatskih nogometaša svoje generacije i bivši reprezentativac sa 100 nastupa za Hrvatsku, uhićen je u akciji Uskoka u Zagrebu. Pa pušten! Prema neslužbenim informacijama, sumnja se da je preko bivše voditeljice Odjela za turizam pri Uredu državne uprave Šibensko-kninske županije Nede Livljanić nezakonito ishodio potrebne dozvole za kamp u Tisnom. Naravno, vrijedi podsjetiti da je riječ tek o sumnjama, koje će svoj epilog dobit na sudu. Ovaj poznati nogometni as, tijekom igračke karijere bio je poznat po besprijekornim loptačkim vještinama, a nešto manje po istraživanju vlastitog, tisućljetnog obiteljskog stabla. Hrvatska javnost i danas pamti njegovu antologijsku tezu o tome, kako je on potomak Adama i Eve, i to iz ”Noine arke”. Tim je biserom uspio spojit dvije biblijske priče koje dijeli otprilike šesnaest stoljeća. Dok su jedni proučavali Stari zavjet, Dario je, čini se, igrao svoju verziju – onu u kojoj Adam, Eva i Noa zajedno krstare Jadranom. U vrijeme kada je zabijao i spašavao golove, malo koga je zanimao njegov stav o temama izvan nogometnog igrališta. Ali ovotjedne vijesti, toj staroj izjavi daju sasvim novu dimenziju. Ako je već bio uvjeren da mu je obiteljsko stablo ukorijenjeno na Noinoj arci, onda možda nije ni čudno što je doživio ukazanje kampa uz more. Gdje ćeš graditi kamp ako ne ondje gdje bi, prema vlastitoj logici, arka mogla pristat? Tisno na Murteru zvuči sasvim prikladno za iskrcavanje svih vrsta. Ostaje još samo pitanje, hoće li rezervacije primati po dvoje od – svake vrste?
