Festival pravosuđa, samo bez štandova i kobasica uz Dravu, konačno je počeo; 700 bespravnih vikendica odlazi pod čekić, uz pratnju inspekcije i policije. Država je, nakon godina žmirenja, iznenada odlučila otvorit oba oka i obadat, da je regionalni park Mura-Drava, postao ekskluzivno naselje za ljubitelje divlje gradnje s pogledom.
I dok bageri marljivo mlate, u zraku lebdi ono vječno pitanje: tko će ipak ostati netaknut? Stara latinska, da ono što važi za Jupitera ne važi za volove, garantira grandioznost akcije. Volovi su daleko brojniji u rimskoj mitologiji. A, ako se već šuška, da bi neke kuće mogle dobit milost legalizacije, onda posebnu čar cijeloj priči daje spominjanje nogometnog maga Dalića, čija je kuća, kažu, rasla brže od forme nogometne reprezentacije. No nema straha, kad se gradnja zalije domoljubljem, zahvalama i prigodnim retoričkim ukrasima, i zidovi postaju otporniji na dodir bagera. Slično vrijedi i za prvi glas Čavoglava, koji je odavno dokazao, da se domoljublje može vrlo uspješno monetizirat, pogotovo kad zakoni imaju finu tipku za podešavanje. Važno je da narod i dalje vjeruje u jednakost pred zakonom; ko što su u djetinjstvu vjerovali u drevne bajke, koje se lijepo pričaju, ali rijetko kad imaju veze sa stvarnim životom.
U neka davna, romantična vremena, anonimne prijetnje zahtijevale su trud, strpljenje i barem osnovno znanje rukovanja nožicama u rukavicama. Izrežeš slova iz novina, zalijepiš ih na papir, pa pošalješ žrtvi uz cjenik ucjene. Umjetnost, tako rekuć – kolaž. Danas je dovoljan Wi-Fi i višak slobodnog vremena, i evo panike od Baltika do našeg vrtića iza kantuna. Bez ikakve ucjene u novčanom smislu. Tehnologija je bez ikakve sumnje demokratizirala i – besmisao.
Kad su počele stizat dojave o bombama u školama, prva pretpostavka bila je čak simpatična; dječica pokušavaju iznudit slobodan dan i druženje s roditeljima. A i ‘ko nije barem jednom metaforički poželio da matematika eksplodira zajedno s učionicom? Međutim, ubrzo se ispostavilo da su kreatori panike malo dalje, negdje u baltičkim zemljama.
Eto zašto su društvene mreže naš najveći resurs: mjesto gdje svi mogu bit analitičari, istražitelji i komentatori – bez nepotrebnih kvalifikacija. A opet, što bi bilo bez interneta? Vjerojatno bi oni zločesti još uvijek rezali novine, a žrtve čekale poštara. S obzirom na brzinu dostave, prijetnja bi stigla taman pred kraj školske godine što bi, priznajmo, bilo logistički daleko manje – stresno.
Nešto manje stresno i opasno za građane, a kudikamo zabavnija, bila je ostavka na dužnost glavnog tajnika Domovinskog pokreta. Glavni lik ove epizode Josip Dabro, zamoljen je da se elegantno povuče s tog mjesta, jer je postao preglasan uteg u ionako klimavoj vladajućoj većini.
No, hrvatska politika odavno ne poznaje pojam kraja, samo preraspodjelu funkcija. Pa je nestašni Dabro, tek nakon izražavanja svog domoljublja pjevanjem stihova o ustaškom poglavniku Anti Paveliću, natjerao koalicijskog partnera HSLS-a da primijeti, kako ipak postoje granice javne sramote. I tako je Dabro kažnjen; mora napustit beznačajnu stranačku funkciju, ali zato zadržava saborski mandat, plaću i privilegije. Kao razulareni učenik koji razbije pola škole, a kazna mu bude premještaj u drugu klupu. Ili bivši direktor Jadrolinije u fotelju ACI marine. I tako, Plenkovićeva stara poruka da ”može što hoće” više ne zvuči kao politička arogancija, nego opis sustava u kojemu se skandali ne kažnjavaju, nego autori administrativno premještaju.
Bračni par Trump i odabrani novinari koji izvještavaju iz Bijele kuće, u subotu su hitno evakuirani iz svečane dvorane hotela Washington Hilton, nakon što su se iz hotelskog predvorja začuli pucnjevi.
Svjetski lideri su jako uznemireni ovakvim nemilim događajem, pa su poslali poruke podrške svom savezniku Trumpu, užasnuti time, što na kraju napornog dana, čovjek ne može na miru večerat sa svojim prijateljima, jer se nekome prohtjelo pucat iz sačmarice. Složili su se da nasilje nikada ne smije biti put. Osim u izuzetnim prilikama, kad to provodi država.
Zagovornici teorije urote imaju najnoviju teoriju; svijet je u rasulu, a vladari organiziraju gala večere svaki dan. Što se atentatora tiče, misle da je on jedan obični statist sa zadatkom. Jer, prijetio je predsjedniku, a nisu ga ni ranili a kamoli ubili?! A kad samo posumnjaju, da neki gliser u međunarodnim vodama prevozi drogu, gađaju ga balističkim projektilom.
Uoči Inicijative triju mora, koja se ovih dana održavala u Dubrovniku, bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je prvo demantirala kritike predsjednika Milanovića, kako je ova inicijativa nepotrebna i birokratizirana. Odgovorila je da je riječ o platformi koja funkcionira bez klasične birokracije i izrazila zadovoljstvo onim što je postignuto. Onda je osudila napad na američkog predsjednika Donalda Trumpa, poručivši da nasilje nikada nije rješenje ničega. Time je uvjerila većinu Hrvata, kako je kršćanski okrenut drugi obraz onome ‘ko ti udari prdeljusku.
Neki Agrameri su joj zločesto uzvratili, kako bi bili sretniji da ih je vratila iza željezne zavjese! Tad su kažu, većina njih imali dovoljno za hranu i račune i išli su redovito Fićom na more. Jedino čega tad nije bilo njoj omiljenih lososa! Danas ih ona ima, a oni preživljava od kante do kontejnera, čekajući ovrhe, a more vide samo na televiziji, kad nju tamo slikavaju. A ako ona ne zna što je bilo, neka pita penzionere i one koji će to uskoro bit. I kad će nam švicarske plaće?
