Čovjek koji nije mogao šutjeti o višemilijunskoj pljački u sportskim savezima, doživio je tretman rezerviran za umjereno opasne kriminalce; specijalci su mu u zoru upali u kuću, nisu ga vezali, ali su mu odnijeli sve elektroničke uređaje, osim špahera. Valjda su sigurnosne službe procijenile da se državna stabilnost još uvijek ne može ugroziti kuhanjem gulaša.
Starije generacije su ovakve scene nekad davno čitale u moskovskoj Pravdi ili beogradskoj Politici, kako je tajna represivna milicija, pod sumnjivim optužbama plijenila stvari ”nepoćudnih” građana. U našoj državi više ne trebamo strane uzore, napredak nam je očit; danas se takva represija zove – izvidi.
Posebno je dirljivo zajedništvo HDZ-a i SDP-a. U Zagrebu i drugdje, ove se stranke bjesomučno prepiru oko ideologije, a u Oroslavju djeluju korektno, baš k’o bračni par nakon pedeset godina; možda više nema one strasti, ali postoji čvrst dogovor o podjeli kućanskih poslova. I tako, jedni drže vlast, drugi glume oporbu, a svi zajedno drže šipak(figu) u špagu građanima. Biolozi bi to nazvali simbiozom, a njihovi glasači bi možda upotrijebili manje znanstvene nazive.
USKOK, institucija poznata po selektivnoj brzini, ovdje je reagirala munjevito. Kad prijava stigne protiv lokalnog zviždača, akcija kreće prije izlaska sunca. Potpuno nezamisliva bila bi slična reakcija USKOK-a, kad bi ne’ko prijavio provjerenu činjenicu da je npr. glavni državni odvjetnik, od plaće školovao djecu na prestižnim sveučilištima u Americi? Ko da očekuješ da USKOK upadne u – USKOK? Inače, optužbe protiv gradonačelnika, odnose se na navodno pogodovanje pri organizaciji gradskih manifestacija. U zemlji gdje milijarde nestaju bez traga, u malom gradu, Advent je očito postao novo središte organiziranog kriminala. Al Capone bi bio zavidan.
Europska unija je konačno imenovala pravog krivca za prijeteću ekološku katastrofu; tetrapak od mlijeka i vrećica kečapa su prelili čašu. Zato od 1. siječnja 2027. i višeslojna kartonska ambalaža ulazi u sustav povratne naknade. Drugim riječima, ono što nam je ove godine bilo skupo, dogodine će bit još skuplje, jer ni ambalaža ne raste na grani. Istina Bog, plaćat ćemo sve po višoj cijeni, ali uz osjećaj ponosa, jer spašavamo planet. Zapravo, taj dio para ćemo samo pozajmit državi, jer ga brzo možemo tražit natrag, čim skupimo i vratimo ambalažu, što je eto tek mali obol svih na putu prema zelenoj budućnosti.
Posebnu pažnju zaslužuje uključivanje bočica manjih od dva decilitra. Te opasne male bočice su bile toliko male, da su godinama uspješno skrivane od regulatora. Srećom, birokracija ih je napokon locirala. Nije lako pobijedit klimatske promjene, pa je netko moro stat na kraj tom sokiću od deci i po. I na tome nisu stali europski regulatorni umovi, strahujući da čovječanstvo neće preživjeti ako hoteli nastave gostima nudit jednokratno pakovanje mini šampona ili vrećicu senfa, majoneze ili kečapa uz objed. Ili uz kafu saketić cukara, koji izgleda tako nevino!
I neupućen neko bi reko da će nam se Planet vrtjet do rubu propasti, upravo zbog ta dva tričava grama cukara u papirnatom saketiću. Ali saket po saket, i eto nevolje. Zato će uskoro nestat jednokratna pakiranja kečapa, majoneze, soli, vrhnja za kavu i hotelske kozmetike. Vjerojatno će svak sebi točit iz velikih porculanskih amfora na recepciji. Svi ćemo se morat prilagodit novom dobu, jer bez prilagodbe nema ni ekološke evolucije čovječanstva.
Dubrovnik je ovih dana doživio još jedan povijesni trenutak. U Grad je stigao E1 spektakl na moru, a s njim i naš premijer, noseći nagradu vrijednu čak milijun eura državnog novca. Naravno, to nije trošak nego investicija. Tako barem kažu oni koji troše tuđe pare. Jer kako drugačije privući bogate goste, nego organiziranjem utrke električnih glisera i dovođenjem slavnih osoba, košarkaša LeBron Jamesa i Kuzme, ali i tenisača Nadala i još poneke manje bliješteće zvijezde. Veliki LeBron je čak potpiso majicu premijerovu sinčiću, čime je i dodatno potvrđeno da je milijun eura bio opravdan trošak promidžbe turizma. Opozicija po običaju gunđa kako se premijer pretvara u obrnutog junaka Robin Hooda. Jer ovaj junak novog doba, ne uzima bogatima da bi dao siromašnima, nego uzima od svih da bi impresionirao one kojima milijun eura predstavlja iznos za vikend zabavu.
U međuvremenu veleumni ministar turizma poziva ugostitelje da snize cijene. Logika je jednostavna: neka kafa pojeftini za 20 centi, a država će uložit milijune kako bi milijarderi pali na baketinu odnosno kako bi nam bogati turisti preselili iz Monte Carla. To je ekonomska strategija koju neupućena čeljad teško mogu razumjeti.
A kad bogati gosti konačno stignu, dočekat će ih vrhunska ponuda Straduna: plastične patkice i kineski suveniri. Gumeni bomboni od cukara za one s manje para, sad su obogaćeni ponudom onih skupljih, zdravim vitaminskim – Bananitom. Jer ništa ne definira luksuznu destinaciju svjetskog glasa ko smrznute banane u šlafroku od čokolade, između dvije suvenirnice i tri sladoledarnice.
Zadnja sjednica Gradskog vijeća ponovno je dokazala da građani može bit nepotrebno plaćaju pretplatu za dodatne TV pakete. Dovoljno je pratit prijenos sjednica i uživat u repertoaru, koji bi posramio i najduhovitije autore političke satire.
Gradonačelnik je, naime, dio oporbe proglasio – sektom. Nije pojasnio imaju li članarinu, tajne rituale ili barem prigodne odore, ali je jasno dao do znanja da politički protivnici više nisu samo protivnici, nego postaju predmet za proučavanje sociologa, psihijatara – demonologa čak!
A prije toga je gradske rentijere optužio za iživljavanje nad njim, samo zato što im je povećo paušal za pišljivih 50 eura godišnje. Pedeset eura! Drugim riječima, manje od jednog objeda za dvoje ili nekoliko kuglica sladoleda tijekom turističke sezone. Sva sreća da se on nikoga ne boji, ali su ga iznapadali i prijetili mu, što ne bi očekivo ni da je uveo izvanredni porez na luksuzne jahte ili vlasnike lanca apartmana. Što ti je ulična rulja! Još nam samo treba građanski neposluh!
Ipak, vrhunac večeri prema neovisnim promatračima pripao je vijećniku koji je svoju kolegicu nazvao – raspuštenicom. A zasigurno, taj otac brojnih kćeri zna da se svaki treći brak u Hrvatskoj – raspusti. Tako je rasprava o komunalnim problemima, proračunu i razvoju grada uspješno podignuta na razinu seoske svađe u domaćoj seriji na TV-u. Građani su zasigurno odahnuli kad su vidjeli da njihove izabrane predstavnike, uz sve ostale kvalifikacije, krase i neupitne kompetencije u području seoskih uvreda iz prošlih stoljeća.
Neki su predložili da se sljedeća sjednica više ne vodi kao sjednica Gradskog vijeća, nego kao reality show. Barem bi građani znali što gledaju. Ovako postoji opasna zabluda kako je riječ o instituciji koja rješava probleme onih koji su za njih glasali.
Jer kad oporba postane sekta, gradski iznajmljivači soba mučitelji, a vijećnice raspuštenice, jedino što fali za potpuni politički cirkus jest da se zapisnik sjednice počne voditi u stihovima, a elektronsko glasovanje zamijeni – bacanjem graha. Takva bi forma odgovarala sadržaju.
