Predstava Vrijeme za poeziju odigrana je u Kneževu dvoru, pobjednica World Vision Festivala je 92 godišnja Zvjezdana Macura, izvedbom pjesme Kao da je bilo maločas
Izvedbom predstave Vrijeme za poeziju u Kneževom dvoru, u ponedjeljak uvečer, završio je 22. Le Petit Festival du Theatre, kojega je ovogodišnja tema bila Istina, sloboda i vjera u ljubav.
Bila je to metafizičko-filozofska parodija o gubitku izvornog smisla Eurosonga, koju je osmislio Vinko Mario Prizmić, osnivač i pokretač LPFT.
Scenario i tekstove pjesama za izvedbu je napisao Vinko Mario Prizmić, osim za pjesmu Porporela, tekst koje je zajedničko djelo Pera Vukasovića Peca i njega, a za razliku od “pravog” i prvog dubrovačkog Eurosonga na LPFT u Portu, za koji je glazbu pisala Sanja Lasić, ovaj put su stihovi bili govoreni.
Da se tradicija potpuno ne “iznevjeri” pobjedničku pjesmu None, koju je skladala Sanja Lasić, s prvog LPFT Eurosonga, je uz gitaru otpjevala Karla Gabrieri Knez.
Voditeljice su bile Iris Kapidžić i Deniz Sarić, a sedam pjesama su izveli Mauro Leoni, Isabela Gilja, Luce i Maja Majkovica, Matea Lobrović, Marko Kriste i 92 godišnja gospođa Zvjezdana Macura.
Poput “pravog” Eurosonga, sve je izvedbe ocjenjivala publika, a izvođače je pozorno slušao svoje glasove dao i “međunarodni žiri sa svih kontinenata” u sastavu Antun Spajić, Laura Hladilo Kocković, Nila Miličić Vukosavić, Zlatka i Flora Lennihan, Peggy Bremner i Neno Kera.
Pjesma Macchiatto za umrle i nestale prijatelje, koju je Vinko izgovorio na početku, je bila namijenjena Ivu Dragojeviću, Juri Staniću, japanskom umjetniku Ikuo Ichimori i francuskom skladatelju i pjesniku Fabijanu Franku, kao i ostalim dobrim i dragim dušama koje su nas kroz ove 22 godine napustile, i ljudima i umjetnicima koji više nisu s nama, a surađivale su na bilo koji način i voljele LPFT, a u Dvoru su bili “nazočni” na fotografijama.
Originalnost LPFT je i u tome što je sinoć “odlučivao” i žiri najhladnijeg kontinenta Antarktike.
Iris ih je zamolila da nam što prije pošalju svoje glasove pa makar oni bili i smrznuti (tamo je bilo bar minus 25, no mi smo zbog smrznutih liganja iz Patagonije, koje se služe u nekim dubrovačkim restoranima, navikli na to). I baš taj zadnji kontinent je odlučivao o tako napetom kraju glasanja. Porporela Luce Majkovica je bila prva u tom finišu, a pjesma Kao da je bilo maločas druga po dotadašnjim zbrojenim glasovima. Na koncu su svi napeto očekivali tko će dobiti zadnjih velikih 8 i 12 bodova. Porporela je imala dva boda prednosti, no žiri Antartike je dao Porporeli 8 bodova, a pjesmi Kao da je bilo maločas najviše, 12 bodova i tako je 92 godišnja Zvjezdana Macura postala pobjednik drugog World Vision Le petit Festivala.
Pjesmom uživo su, pod pokroviteljstvom Zdenke i Alena Infeld iz firme Thomastik Infeld, publiku razgalili Dubrovački kavaljeri, u sastavu Antonel Pranjić, Josip Čenić, Matko Dišipulo i Karl-Johannes Vsedni.
Pjesmu Waterloo, grupe Abba, pobjedničku pjesmu “pravog” Eurosonga iz 1974. godine u njihovoj pratnji je otpjevala Vea Terezina Burton, dok je Vesna Đurić, uz malu “drugoglasnu ispomoć” Laure Hladilo Kocković, i “zbora” Dubrovačkih kavaljera, otpjevala svima dragu i znanu Oliverovu pjesmu Kad mi dođeš ti, a ni publika nije odoljela s njima uglas zapjevati.
Doprinos uspjehu i zanimljivosti večeri dao je i Boris Blažević u ulozi konobara, dubrovački umjetnik Robert Kralj, autor umjetničkih kartolina na kojima je publika glasovala, svojim umjetnički radovima umjetnici Ksenija Baraga iz Ljubljane, na temu Zemlja, Splićanin Miloš Glavurtić , barjak Libertas od 22 metra, dva vrhunska francuska umjetnika, Léo Ferré sa njegovom vječnom pjesmom Avec le Temp i Gilbert Peyre sa dirljivom skulpturom Nema početka, nema kraja – Ima samo put, te španjolski umjetnik Leon de Barcelona svojim radom Vive l’Amour (Živjela ljubav), što je i glavni moto LPFT od početnog, pa do ovog, završenog.

