U sklopu obilježavanja Dana općine Lastovo te blagdana sv. Kuzme i Damjana, u organizaciji Općine Lastovo i Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, na tom je pučinskom otoku upriličeno predstavljanje zbornika radova “Tamo gdje počinje more: ogledi o povijesti Lastova“. Riječ je o zborniku radova posvećenih jednom od najudaljenijih ali i najljepših hrvatskih otoka. Zbornik je u izdanju dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU i pod uredničkom palicom dr. sc. Vedrana Stojanovića iz tiska izašao kolovoza ove godine.
Zbornik sadrži deset znanstvenih radova iz povijesti, etnologije i antropologije, ali ne nudi zatvorenu sliku prošlosti, nego otvara nove istraživačke perspektive i pokazuje da otok, unatoč geografskoj udaljenosti koja ga je dugo držala i na rubu historiografske pozornosti, nije bio pasivan promatrač povijesti, nego aktivni sudionik širih mreža kretanja, razmjene i interakcija.
Govoreći o knjizi, Stojanović je naglasio kako to “nije monografija o Lastovu niti iscrpni pregled lastovske povijesti od početka do kraja nego je, metodološki gledano, zbornik koji okuplja radove različitih disciplina objedinjenih zajedničkim predmetom istraživanja i prigodom: Malim festivalom povijesti kojeg od 2022. kontinuirano organizira Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku u suradnji s Općinom Lastovo i Turističkom zajednicom Lastova“. Stojanović je s glumcem Marom Martinovićem zbornik predstavio na vrlo originalni način: prigodnim razgovorom koji je zapravo bio poučni igrokaz. Definirajući tom prigodom što je otok, naglasio je kako otočnost nije samo fizička činjenica jer se u suvremenoj literaturi sve češće ističe kao društveni konstrukt: skup percepcija, iskustava i odnosa koji se ne može svesti na puku udaljenost od kopna, dok je Martinović dodao kako “More nije ono što nas odvaja od svijeta – ono je ono što nas s njim spaja. Prostor unutar linije postat će otok, a onaj izvan – more.”
Predstavljajući zbornik, dr.sc. Lovro Kunčević je, priznajući kako možda svjesno pretjeruje, rekao da, ako se ostave po strani važne knjige dr Antuna Jurice, u posljednjih pet desetljeća je o Lastovu sve zajedno napisano manje nego što je samo za ovaj zbornik, a zbog ove knjige znamo o Lastovu dramatično više nego prije samo pet godina. Potom je kratko opisujući sve znanstvene radove u zborniku, naveo da Zdenka Janeković Romer piše o svakodnevici kasnog srednjeg vijeka: čime su se otočani bavili, oko čega sporili na sudu i kako međusobno obračunavali te kako je izgledao život Lastovaca koji su u kasnom srednjem vijeku odselili u Dubrovnik. Nella Lonza piše o lastovskim oporukama koje otkrivaju da je na otoku bilo mnogo svećenika, među kojima i pustinjaka te da su otočani hodočastili do Rima, Apulije, Španjolske i Svete zemlje. Irena Ipšić piše o lastovskom katastiku, odnosno zemljišniku iz 1660. godine, analizi koja pokazuje kako je i nakon više stoljeća dubrovačke vlasti većina zemlje na otoku još uvijek bila u rukama samih otočana, uz tek par iznimki posjednika, Dubrovčana ili Korčulana. Znanstveni rad Ljiljane Marks i Marka Rašice temeljen je na istraživanju iz 2015. i posvećen je oblicima otočkih kumstva te pokazuje kako se kumstvo smatralo svojevrsnim oblikom duhovnog srodstva do te mjere da je predstavljalo prepreku za brak. Jasna Čapo je istražila značenje kuća koje su na Lastovu gradili iseljenici s tog otoka, planirajući da se jednog dana vrate: dok stručna literatura te kuće često gleda tek kao neracionalno ekonomsko ulaganje, Čapo upozorava kako one imaju i važno neekonomsko značenje. Studija Jelene Obradović Mojaš posvećena je zanemarenom fenomenu lastovske kolende ili “veseljenju“, kako otočani nazivaju stari običaj koji je dosad potpuno zasjenjen drugim običajem, zvijezdom lastovske etnologije i identiteta, pokladom.
Vedran Stojanović piše kako su strani putnici u novom vijeku doživljavali Lastovo: pod dojmom dramatičnih pejzaža i opasne plovidbe po arhipelagu, doživljavali su Lastovo kao surovo i pogibeljno mjesto. O političkoj pripadnosti otoka pisali su konfuzno: za većinu otok pripada Dubrovniku, ali dio putopisaca spominje da je- mletački što, s obzirom na pretenzije Venecije, sigurno nije slučajno. Rad Vesna Miović posvećen je obrani Lastova od kuge u doba Republike i ulozi kacamorta te organizaciji režima slična lockdownu danas – uz potpunu zabranu komunikacije s okolnim područjima, zbog čega Lastovci nisu smjeli čak ni u ribolov niti dodirivati predmete koje bi more izbacilo na obalu, a pod prijetnjom smrću strane brodove se tjeralo od obala Lastova. Na kraju je Kunčević naglasio kako je upravo on jedini koji je u zborniku napisao konzervativni povjesničarski tekst koji je, kako kaže, mali politički triler o Lastovcu Ivanu Luki Antici koji je 1635. organizirao zavjeru s ciljem da Venecija od Dubrovnika osvoji Lastovo, Pelješac i Mljet.
