Ne može ovaj zaposlenik Sanitata pogledati situaciju iz drugog kuta, on kad dođe na posao, isključi mozak i drži se zakona kao pijan plota. Ista stvar je bila sa zaposlenicima SS-a u Auschwitzu. I oni su se slijepo držali zakona. Nuernberških…
‘Ne treba se držati zakona kao pijan plota’, rekao je Josip Broz Tito. Dobro, nije baš tako rekao, ali na to je mislio. Legendarna izjava nastala je 1971. godine u jeku Hrvatskog proljeća na sjednici Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije u Karađorđevu. Nervirali su starog maršala Vlado Gotovac, Dražen Budiša, Marko Veselica i ostali, pa je s cigarom u ustima ovako besjedio:
-Kontrarevolucionarne tendencije moraju se sprečavati revolucionarnim sredstvima. Tužilaštva se često drže paragrafa (zakona) kao pijan plota – požalio se Tito i otpuhnuo dim.
Josip Broz se, naravno, žalio na odluke sudova, jer nisu išli u njegovu korist, ali istovremeno je, ni kriv, ni dužan rekao veliku istinu. Zaista se ne treba držati zakona kao pijan plota. Šta je meni, pitate se, zazivam li možda anarhiju i vladavinu kriminala? Nipošto, samo upozoravam da su zakone pisali obični smrtnici i da često nemaju veze sa stvarnošću, a još manje s etikom.
Širi kontekst
Prije neki dan morao sam u Gružu obaviti neke poslove. Stvarnost je takva da sigurno do popodne nigdje neću naći parking. Stoga oko 17 sati parkiram auto pokraj poslovnice A1. Ima puno slobodnih mjesta, jer je većini završio radni dan. Riječ je o prvoj parkirališnoj zoni na koju ja, kao pretplatnik mjesečne parkirne karte koja obuhvaća drugu i treću zonu, nemam prava, ali logika mi govori da će zaposlenik Sanitata ako naleti imati razumijevanja za situaciju. Provjerit će tablicu i vidjet će da godinama uredno plaćam mjesečnu parkirališnu kartu, pa će iz toga izvući zaključak kako sam vjerojatno došao obaviti neki važan poslić i neću dugo ostati. Ali ne, on utipkava registarsku oznaku iz čega je vidljivo da ne plaćam prvu zonu, pa moje kontrarevolucionarne tendencije parkiranja mora sprječavati revolucionarnim sredstvima. I zalijepi mi ispod brisača kaznu od 17,25 eura. Ne može zaposlenik Sanitata pogledati situaciju iz drugog kuta. On kad dođe na posao, isključi mozak i drži se zakona kao pijan plota potpuno nesposoban sagledati širu sliku.
Ista stvar je s onim likom na Brgatu što radi na carini. Pričali su ljudi strašna iskustva s granice. Jednome je zaplijenio dva kila meda. Drugome je oduzeo dva mlada sira. Trećemu je uzeo kajmak. Nema s njim zajebancije. Mene je nevolja s viškom kilograma isto natjerala na švercanje. Prije par godina u čitavoj Hrvatskoj nije bilo kupiti originalnog grčkog jogurta. Ali zato jest u BiH. Odlazio sam poput pravog kriminalca preko granice u potrazi za Dodonijem, autentičnim grčkim jogurtom koji je proizveden, ne biste vjerovali, u Grčkoj, a na povratku doma strahovao sam od strašnog biblijskog carinika kojemu je životni cilj nanjušiti kriminalca poput mene koji bezobzirno krijumčari tekuće bijelo pa ga dila poznanicima umjesto grčkog tipa jogurta kakav je Dukatos. Nikad me nije uhvatio, ali da jest, točno znam kako bi se odvijao dijalog.
-Šta je ovo? – pitao bi me mrko pokazujući na ružičasti Dodoni s nula posto masnoće.
-To je grčki jogurt, proizvod koji se ne može kupiti nigdje u Hrvatskoj, pa ja jadan moram preko granice.
-Ne morate preko granice, jer ne živimo u Jugoslaviji kada se mogao kupiti samo jedan jogurt. Možete birati koji ćete, a ne krijumčariti mliječne proizvode čiji je unos u EU strogo zabranjen po zakonu o sprječavanju unošenja boleština putem životinjskih produkata.
-Ali grčki jogurt nutritivno je daleko najbolji proizvod. To je super namirnica – pokušao sam se opravdati – Niti jedan jogurt u Jugoslaviji i Hrvatskoj nema toliko malo kalorija, a toliko puno proteina.
Debeli carinik, što se vidi iz njegovog stomka, uopće ne razumije razliku između proteina i jednostavnih ugljikohidrata, pa piše kaznu držeći se zakona kao pijan plota. On je danas odradio posao za svoju Majčicu Državu i tetku Europsku Uniju. Spriječio je unos meda, mladog sira, kajmaka i grčkog jogurta dok su istovremeno u Liku dolazili strani šleperi s 37 tisuća tona opasnog otpada. Baš kao što ni onaj iz Sanitata, tako i ovaj s Brgata, ne može sagledati širu sliku.
Normalni SS-ovci koji samo rade svoj posao
A na široj (televizijskoj) slici je dokumentarac o Drugom svjetskom ratu. Tamo nacistička Njemačka upravo donosi Nuernberške zakone, odnosno rasne zakone s ciljem pravne izolacije i diskriminacije Židova, te zaštite takozvane „njemačke krvi“. Na sjemenu tih zakona niknut će koncentracijski logori od kojih će najveći i najpoznatiji biti Auschwitz-Birkenau. Samo u tom logoru ubijeno je preko milijun ljudi, od čega 90 posto Židova. Koliko je Auschwitz-Birkenau bio ogroman najbolje govori broj SS-ovaca koji je tamo radio u organizaciji, logistici i birokraciji. Bilo ih je između 8 i 8 i po’ tisuća od čega 200 ženskih čuvarica. Na kraju rata, od tih 8 tisuća na sudu je završilo njih svega 800, odnosno sićušnih 10 posto. Ostatak se vratio ‘normalnim’ životima, odgajao je djecu, sa susjedima ispijao popodnevnu kafu i komentirao može li Gerd Muller na istoj utakmici zabiti više od 10 golova.
E upravo ti ljudi mene najviše fasciniraju, a ima ih sveukupno par milijardi što smo vidjeli u doba korone. Ljudi koji (na poslu) isključe mozak i ravnaju se po debilnim zakonima slušajući što im nadređeni govore. Nije mi teško zamisliti radnika iz Sanitata i zaposlenika s Brgata kako dočekuju vlak u Auschwitzu, pa onda strpljivo vode tisuće i tisuće Židova „na tuširanje“. Dok se Židovi skidaju govore im da na svoje kufere napišu ime kako bi ih pronašli kada završe sa higijenom. Psihološka je to igra, ta laž s tuširanjem, da Židovi znaju da ih vode u plinsku komoru, možda bi došlo do pobune, jer više nemaju što izgubiti. Kada su se branili na suđenju, ti ljudi koji su vodili Židove i ostale na tuširanje ciklonom B isticali su da su samo izvršavali radne zadatke. U biti, radili su sve po (Nuernberškom) zakonu. Kada čovjek to čuje, da su se držali zakona kao pijan plota, skoro ti dođe da ih nagradiš, a ne osudiš.
Dio vas će sada reći kako mogu uspoređivati djelatnike Sanitata ili Carine s čuvarima u konc-logoru, ali kada jednom isključiš mozak i držiš se zakona kao pijan plota, tanka je granica između opsesivnog traženja židovskog podrijetla i slanja u Auschwitz-Birkenau i opsesivnog traženja grčkog jogurta i pisanja kazni na graničnom prijelazu Ivanitza-Brgatau.
Ili da parafraziram druga Tita:
Kontrajogurtske tendencije moraju se sprečavati revolucionarnim sredstvima komparacije.
