Nano je pričao kako ima 20-ak šešira u kolekciji, a otkrio je kako su svi šeširi stigli iz Amerike. Voditelji su ga pitali je li istina da nikad nije išao na godišnji odmor.
“Nisam ja radoholičar iako su mi se neke kolegice, u ono vrijeme, rugale da sam ‘udarnik’. Mora biti da je to iz doba rata. Ja sam se do rata ponašao kao ostali normalni svijet – išao na godišnje odmore, ali rat me izbacio iz cipela”, ispričao je.
Ispričao je kako je radio s pokojnim Srećkom Kljunkom nekoliko pjesama za Dubrovačke trubadure.
“Jedna mi je posebno draga jer su je izveli na današnjem Jelačić placu, svirali su tu pjesmu i išla je uživo. Meni pjesme dolaze s melodijom – loš sam kad mi netko nešto naruči kao umjetnoj inteligenciji”, kazao je.
Nakon što je prekinuo trenirati vaterpolo, otkrio je Nano, kako mu je tadašnji trener Juga rekao – ‘Ti si talentiran, ‘ajde tamo, treba im lektor i redaktor’.
“Pratio sam omladinske teme i mogu reći da sam na najbolji mogući način počeo učiti o novinarstvu na licu mjesta, u proizvodnji”, prisjetio se svojih novinarskih početaka.
Otkrio je kako je veliki obožavatelj The Rolling Stonesa, a ima i obitelj koja je povezana s legendarnim bandom.
“Moj nećak je radio za njih – otvorio im je suvenirnicu i muzej u New Yorku i u Londonu. On to više ne radi, ali dosta je radio s njima. Njegova mama, od brata žena, je 60 i više godina u rock biznisu. Dobivao sam njihove ploče prvi u Dubrovniku”, kazao je.
Prisjetio se kako je pisao o potresu iz 1979. pa zbog toga završio u vojsci.
“Nazva me urednik kronike u Vjesniku, pokojni Milan Sigetić, za Uskrs, da napišem što se dogodilo. Ja sam napisao što sam vidio – stradale su zgrade u gradskoj jezgri i sve ostalo pa sam zbog toga dobio kaznu jer su procijenili kako štetim turizmu”, ispričao je.
Prisjetio se i organizacije dočeka nove godine i izvještavanja s turističkih sajmova.
“Mi smo podižući turistički ambijent grada, uspostavili mogućnost da se tamo ponovno živi. U ratu je Dubrovnik preživio nevjerojatno nasilje i vraćanje turističkom ambijenta, vratilo je da ljudi konačno prošetaju Stradunom, a da se ne boje. Zato smo napravili i doček na Stradunu, išlo smo protiv mraka svjetlom”, prisjetio se.
Osvrnuo se na današnji turizam.
“Pitanje je komu idu prihodi od turizma, malo ljudi iz grada odlučuje o trendovima u turizmu”, kazao je.
Dodao je: “Bojim se da nam se turizam ne izobliči u autoimunu bolest, volio bih da od turizma žive i naši ljudi, a ne da vlasnici budu stranci i strani radnici. U nas su ljudi toliko ‘poblesavili’ pa pretvaraju garaže u apartmane. Mnogi stranci se čude kako živimo s ovako visokim cijenama u butigama”.
