Ako ne znaš šta je bilo, hajdemo ponoviti. Neki iz Torcide su prije utakmice s Ajaxom uzvikivali poruke kao da su glavni protagonisti dokumentarnog filma ‘Trijumf volje’. Eh da je stara loša Leni Riefenstahl tijekom snimanja propagandnog materijala imala ovako kršne momke obučene u crno koji skandiraju “Gazi, gazi Židove”, “Auschwitz, Auschwitz”, “Ustaj, Adolfe” i “Ajmo, ajmo, ustaše” – a onda tijekom refrena slažu rimu „Visoke peći, potpaljujem ja, tri reda koksa, četiri Židova, Židov se dere aaaa“ – sigurno bi se još vlakova dovezlo na stanicu Auschwitz-Birkenaua, a tvornica Bayer morala bi slati dodatne pošiljke ciklona B. Ajax, naime, slovi kao židovski klub, iako to uopće nije.
Naravno, nije ovo prvi put da „navijačka skupina“ iskazuje otvorene simpatije za antisemitizam i nacizam. Pozdrav „Za dom spremni“ pod kojim su stradavali Židovi u Jasenovcu na sjeveru Poljuda čuje se češće nego „Ja te volim Hajduče!“
Hajduk odbio igrati u Pavelićevoj ligi
Ako ne znaš šta je Za dom spremni, hajdemo ponoviti. To je službeni pozdrav Nezavisne Države Hrvatske, države koja je bila sve, samo ne nezavisna. Vodio ju je Ante, prezime mu znate. Pardon, nije ju baš vodio nego su mu nacistički Nijemci i fašistički Talijani govorili što će raditi. Tako su Talijani Anti rekli da će mu odgristi debeli komad Dalmacije zajedno s njenim najvećim gradom Splitom i pripojiti Italiji. Ante, ako ne znate, uz Split, poklonio je i Kornate. Pa još i Šibenik, Vis, Šoltu, Korčulu, Mljet, Krk, zadarsko zaleđe, dio Konavala…, u NDH od većih gradova s obale ostao je samo Dubrovnik. Ta primopredaja Dalmacije i Hajduka u talijansku Serie A službeno je potpisana pod nazivom Rimski ugovori.
Ako ne znaš šta je bilo, hajdemo ponoviti. Bilo je boja dresa splitskog Hajduka, nogometnog kluba kojeg je Ante uz set ustaških noževa kao dodatni poklon uručio Italiji. Ali Hajduk je tada odbio nastup u Seriji A. Jasno su tada poručili da neće igrati u ligi okupatora, pa makar uopće ne igrali. Onda je Italija kapitulirala, pa je NDH nastojala vrbovati Hajduk da igra u ustaškoj ligi. Bijeli su opet odbili. Raspustili su klub i otišli u partizane.
Tek će se 1944. godine klub ponovno okupiti na oslobođenom Visu nakon što su igrali utakmice po oslobođenom teritoriju Europe pritom dobivši od Charlesa de Gaullea titulu počasnog kluba Slobodne Francuske.
Ajax izacio sve Židove
Ako ne znaš što je bilo u Nizozemskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, hajdemo ponoviti. Nakon što su nacisti osvojili Amsterdam, Ajax im je za razliku od Hajduka skinuo gaće i popušio kurac. Ne samo što su nastavili igrati nogomet pod njemačkom okupacijom, nego su i prilagodili klupski statut nacističkim rasnim zakonima, pa su tako izbacili sve židovske članove iz svojih redova, iako su prije rata imali snažne veze s amsterdamskom židovskom četvrti.
Najmračniji primjer ovoga o čemu pričamo je Eddy Hamel, brzonogo desno krilo i prva prava zvijezda Ajaxa, inače židovskog podrijetla. On je deportiran u Auschwitz i ubijen 1943. godine. Ajax bi danas dao šupka plus dva trofeja Kupa prvaka samo da ima biografiju Hajduka iz Drugog svjetskog rata i spomenicu Charlesa de Gaullea.
Ustaše navijaju za jedini klub koji je Hitleru pokazao srednji prst
Ako znaš što je u Drugom svjetskom ratu bilo i što je učinio Ajax, a što je učinio Hajduk, kako onda ovi neki, što se nazivaju Torcidom, navijaju za klub iz Splita, umjesto za onaj iz Amsterdama? Kako „navijačka skupina“ koja gdje se god pojavi uzvikuje ustaško-nacistička sranja, navija za klub koji je odbio igrati u ustaškoj ligi?
Zašto Torcida ne navija za HAŠK ili Građanski koji su se rado odazvali nastupu u ligi Ante Pavelića? Ili, zašto ta Torcida ne navija za Ajax koji je svoj klupski statut prilagodio nacističkim rasnim zakonima poslavši u smrt svoje desno krilo?
Totalno je bez veze da od svih hrvatskih i europskih klubova koji su pušili kurac Adolfu Hitleru, ustaška Torcida navija za jedini klub koji je Fuehreru pokazao srednji prst, ali to za našu priču nije ni toliko bitno. Ono što je važno jest da znamo za koga navija takva Torcida – za nacističku paradržavu koja je Split poklonila Italiji.
Osnove iz povijesti, za one koji ne znaju što je bilo
Ako ne znaš šta je još bilo na našim prostorima u Drugom svjetskom ratu, hajdemo ponoviti. Tko se ovdje borio i protiv koga? Nijemci i Talijani su okupirali Hrvatsku i Dalmaciju te instalirali Antu Pavelića i ustaše na čelo Zavisne države Hrvatske. S druge strane netom ugasle Kraljevine SHS bili su četnici, na početku odani kralju, a ubrzo potom i projektu Velike Srbije. Ustaše i četnici su se u početku gledali preko nišana, ali Nijemci i Talijani su im rekli da to ne rade, jer imaju zajedničkog neprijatelja, a to su partizani. Tako su četnici i ustaše često zajedno ratovali protiv partizana.
Tko su bili partizani? To su bili pretežno navijači Hajduka koji su popizdili što im je Ante, nogometnu ligu mu znate, dao djedovinu Italiji, pa su se odmetnuli u partizane i na umu imali samo jedno – svrgnuti ustašku budalu s vlasti. Znači, s jedne strane imamo neke što se nazivaju Torcidom dok podržavaju ustaše, a s druge strane Hajduk i njegove navijače koji su otišli u partizane, jer su ih ustaše poslali u Italiju. Ponovimo još jednom. S jedne strane je ta današnja ”Torcida”, a njihovi glavni neprijatelji su zapravo Hajduk i njegovi navijači.
Sporazum ustaša i četnika
Ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kaže Lika, pitaj svaki kamen našeg suborca četnika. Slavko Bjelajac i Jovan Dabović, četnički zapovjednici iz Like, postigli su jedan od brojnih sporazuma s ustaškim vlastima. A bilo ih je pregršt. Već u prosincu 1941. godine pravoslavni pop i četnički vojvoda Momčilo Đujić dolazi u Knin na pregovore i sporazume s velikim županom NDH Davidom Sinčićem. Bješe to prvi u nizu bratimljenja ustaša i četnika. Legendarna je ona fotka gdje zajedno piju nakon uspješnih dogovora u travnju 1942. godine u Banja Luci. Četnički vojvoda Uroš Drenović potpisao je sporazum s ustašama, uzeo čašu, pa naglasio:
-…Ujedno izjavljujem, da ću zajedno sa svojim naoružanim ljudima, kada očistimo zajedno sa hrvatskom vojskom, prema naređenjima vojne komande čitavu ovu teritoriju od komunističkih bandi, staviti se na potpuno raspoloženje sa svojim naoružanim ljudima domobranstvu – reče četnik i kucne se s ustašom.
Ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kaže Lika, pitaj svaki sporazum našeg poglavnika. Čitava ustaško-četnička bajka počela je s popom Momčilom Đujićem, pa je red da tako i završi.
Hajdukov stadion nosio ime po sinu Mussolinija
Tko je bio Momčilo, stari prijatelj ustaša? Bio je vojvoda Dinarske četničke divizije zaslužne za mnoga krvoprolića nad navijačima Hajduka. Najgore je bilo u selu Gata u omiškom zaleđu 1. listopada 1942. godine gdje su četnici popa Đujića zaklali 96 osoba uključujući osmero djece. Najmlađe ubijena beba imala je 9 mjeseci, a najstarija osoba 87 godina. Svjedoci su kazivali kako su četnici živima vadili oči, a spaljeno je sveukupno 114 kuća. Pokolj je izvršen kao odmazda pod pokroviteljstvom Talijana, jer su mještani sela pružali potporu dalmatinskim partizanima.
U vrijeme pokolja nad mještanima Gata, usput rečeno, Hajdukov Stari plac nosio je ime Bruna Mussolinija, sina Benita.
Ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kaže potpis poglavnika kojim štiti svakog četnika. Evo nas na kraju Drugog svjetskog rata. Hajduk i njegovi navijači partizani pobjeđuju ustaše i četnike koji se daju u bjekstvo. Momčilo Đujić i četnici žele pobjeći preko NDH do američkih i britanskih snaga koje nadiru sa Zapada, jer znaju da će im navijači Hajduka jebat mater ako ih se domognu. Ante Pavelić daje četničkom vojvodi Momčilu Đujiću slobodan prolaz preko NDH i jamči da mu neće dlaka pasti s četničke brade.
Četnici, uz Pavelićev blagoslov, ubili Hrvate, opljačkali sela
Tako četnici krajem prosinca 1944. zajedno sa svojim pravoslavnim popom prolaze Hrvatsko primorje. Plan je pobjeći preko Rijeke, Istre i Slovenije u pičku američku materinu. Bježe preko hrvatskih sela i putem rade pizdarije nad hrvatskim stanovništvom, a sve to pod pokroviteljstvom Ante Pavelića.
Među ostalim, u Bribiru, nedaleko Crikvenice i Novog Vinodolskog, četnici su ubili 6 osoba, zapalili crkvu, školu, općinu i mnoge kuće, jer su njegovi stanovnici navodno išli u partizane. Bez obzira na taj pokolj, ustaške vlasti i dalje paze da se četnicima ništa ne dogodi. Osokoljeni tom zaštitom, četnici nastavljaju sa zvjerstvima. U Krivom putu ubijaju dvije osobe, a sve su kuće temeljito popljačkali. Ono baš do temelja.
Povjesničar Mihael Sobolevski piše kako su četnici 28. i 29. prosinca 1944. u Krivom putu popljačkali 1166 kg sušenog svinjskog mesa, 21 šunku, 195 kg masti, 44 kg šećera, 26 kg soli, pšenicu, ječam, sir i putar, 262 para muškog i ženskog rublja, 36 muških odijela, 88 ženskih, 24 zimska kaputa, 130 pari čarapa, 116 ručnika, 224 plahte, 42 para muških i ženskih cipela, 15 satova, 7 zlatnih prstena… Opljačkali su u novcu milijun ondašnjih kuna. Sveukupno je financijski bilo potpuno upropašteno 79 obitelji. Ovaj pohod Đujićevih četnika po hrvatskim selima pod blagoslovom Ante Pavelića klimaks je čitave boleštine koja se na ovim prostorima dogodila u Drugom svjetskom ratu, a nastavlja se do danas.
Ako dio tih koji se nazivaju Torcidom navijaju za NDH, a navijaju, jer inače ne bi uzvikivali ustaško-nacističke pizdarije, onda se treba postaviti pitanje, navijaju li pritom i za četnike, njihove suborce?
Tko su onda neprijatelji Torcide? Valjda navijači Hajduka i sam nogometni klub Hajduk čiji su se članovi borili protiv ustaša i četnika. Kako god, ustaše su za četnike uvijek spremni! Čak i kad četnici ubijaju Hrvate, ustaše im i dalje pružaju zaštitu.
Zato jer su ti Hrvati, shvaćate, na Krivom Putu. Komunjare, partizančine i Jugoslaveni. A sve se to događa pod blagoslovom Andreja Plenkovića i HDZ-a, stranke s bipolarnim poremećajem, koja jedan dan hvali ustaše, a sutra ih pljuje. Njima naravno nisu važne činjenice iz povijesti, važni su im jedino i isključivo glasovi u sadašnjosti. A do istine, svatko je udaljen par klikova.
Ako ne znaš šta je bilo, ostavi se nakratko dopa, pa priupitaj sporazume poglavnika i Đujića popa!
