Dugo mu je to bila sportska želja, a onda ju je i ostvario. Dubrovački triatlonac Željko Cota odradio je Ironman, jedan od najzahtjevnijih sportskih izazova na svijetu. Kilometri sami za sebe govore, plivanja ima 3.8, bicikliranja 180, a trče se 42 kilometra, odnosno cijeli jedan maraton. Mjesto odrađivanja ovog Ironmana bio je švicarski grad Thun i okolne prirodne i kulturne ljepote, a bilo ih je napretek, iako je prvotni plan bila Nica.
„Ja bih rekao da je ovo jedna od najljepših utrka na kojima sam se ikada utrkivao. Plivalo se u jezeru pokraj Thuna, temperatura jezera je bila 20.5, a temperatura zraka nešto niža, oko 15 stupnjeva. Zbog toga je bilo dozvoljeno neoprensko odijelo za plivanje, jer smo kretali rano ujutro. Kasnije se temperatura podigla na 30. Potom smo biciklirali dva kruga po 90 kilometara, sve do Berna. Trčalo se kroz Thun, staro mjesto, dvorci, rijeka, jezero, mostovi… Baš lijep događaj i lijepa atmosfera” – rekao je Cota o švicarskoj avanturi.
Izvanredan rezultat dubrovačkog triatlonca i prelazak u elitu
Dubrovčaninu je za ovaj izazov trebalo manje od devet sati, točnije 8 sati i 59 minuta, čime je napravio sjajan rezultat u konkurenciji od otprilike dvije tisuće natjecatelja. Osvojio je drugo mjesto u svojoj dobnoj kategoriji (M 25-29), 14. mjesto u muškoj konkurenciji te 16. mjesto ukupno.
Time je izborio i plasman na Svjetsko prvenstvo u Ironmanu, koje će se u listopadu održati na Havajima, mjestu gdje je i nastao taj sport. Upravo su Havaji, odnosno Kona, mjesto kojem teži svatko tko se bavi ovim ekstremnim sportom.
„Havaji su mjesto rođenja Ironmana, gdje ide priča da su se našla tri sportaša, biciklist, plivač i trkač, i išli vidjeti tko je najbolji i i najspremniji, pa je tako i nastao taj sport. Nije puno Hrvata išlo na Havaje, tako da će mi ovo biti lijepa stvar u karijeri. Ići ću i na svjetsko prvenstvo u polu-ironmanu u Nici, nadam se da to neće biti otkazano. Lijep kraj amaterske karijere s dva svjetska prvenstva i nadam se početku profesionalne priče sljedeće godine” – iskreno je rekao Cota, kojem je ovaj rezultat otvorio vrata profesionalnim vodama.
Niz problema i pehova tjednima uoči utrke
Cota je zapravo trebao nastupiti na Ironmanu u Nici, koji je na kraju otkazan zbog ekstremnih vrućina, da bi nova postaja ovog izazova bio Thun. Osim odgode, Coti je probleme stvorio i nezgodan pad s bicikle prije nekoliko tjedana, zbog čega i dalje ima vidljive ogrebotine i rane po tijelu.
„Bicikla je dobro, bilo je posla oko nje, ali dobro je” – osvrnuo se Cota na pad, na način kao da je bila ozlijeđena jedino bicikla, a ne on.
„S obzirom na to da sam trebao nastupiti u Nici, a onda i neke probleme u transportu, otkazane letove, prebačene letove, mislim da je ovo dosta dobar rezultat. Nisam stigao ni proučiti stazu u Thunu, kao što sam Nicu” – ističe. Potom se osvrnuo i na sam rezultat.
„To mi je bio prvi put, a prvi se mačići u vodu bacaju. Dobar plasman, ali osobno mislim da sam bio spreman i za bolji rezultat. Umor uzrokovan stresom oko izgubljene prtljage, nisam imao biciklu tjedan dana prije utrke, pad s bicikle, bilo je tu i spavanje na aerodromu jednu večer… Trebalo se odmarati, dobro spavati, dobro jesti, ali ništa od toga nisam mogao” – pojašnjava.
Od sukoba sa samim sobom i oproštaja od triatlona, do rezultata karijere
Nama laicima, pa čak i sportašima, pomisao na Ironman izaziva strahopoštovanje. Teško je uopće zamisliti kakve su to borbe u glavi u izazovu koji traje više sati, više od jedne osmosatne smjene. A tek borbe za opstanak tijela…
„Na drugom dijelu bicikliranja sam se čak verbalno oprostio od triatlona, vratio nekim prošlim sportovima, nogometu, djetinjstvu… Sve mi je to dalo jednu novu snagu. Nekakva nova snaga stigla je i na trčanju, pomalo neka svježina pri promjeni discipline. U drugom dijelu trčanja svi osjećaju probleme, mnogi padaju, a evo ja nisam imao problema s grčevima i takvim stvarima” – objasnio nam je Cota, a onda pojasnio i na koji način se hrani i hidrira tijelo tijekom izazova.
„Unosimo puno ugljikohidrata tijekom utrke. Kroz prahove, takozvane ”carbomixeve”, čak idemo i do brojki preko 100 grama ugljikohidrata po satu. Prema nekom svom izračunu unio sam i preko kilogram šećera tijekom eventa. Zvuči nezdravo, ali to je naše gorivo, naš dizel. U jednom sam trenutku morao othodati okrijepnu stanicu, čime sam uložio snagu u kasniji dio utrke” – objašnjava.
„Ironman Wall of fame” Triatlonskog kluba Dubrovnik
Skupila se sada već lijepa brojka Dubrovčana koji su odradili ovaj nevjerojatan izazov. Njih čak osam, uz naravno otvorenu mogućnost da je netko s juga Hrvatske to odradio i bez službenog rezultata, iako su realne šanse male.
U svakom slučaju, prvi je Ironman odradio „Čelični Konavljanin” Jakša Diklić, potom Dubrovčanin Daniel Marušić, dugogodišnji predsjednik TK Dubrovnik, a zatim i jedna Župka, bila je to Made Žeravica. Triatlonski klub Dubrovnik privukao je brojne zaljubljenike u taj sport, redom su se na „wall of fame” kluba upisali i Goran Pulig, Loic Donnart, Jakov Buratović, Dejan Babić, a sada i Željko Cota.
Sigurno je da će, a takvi su trendovi u TK Dubrovnik, uskoro biti još imena na ovom popisu. Svima koji su do sada odradili ovaj izazov, ali i svima koji se bave sličnim ekstremnim aktivnostima, jedno iskreno – svaka čast! Stvarno „niste normalni” – u najpozitivnijem smislu ikad.
*Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika
