Prvi ‘neprijatelj’ s kojim sam se suočio u (lokalnom) novinarstvu i kojeg je trebalo smijeniti bila je tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica. I stvarno svašta ta bješe napravila, recimo, za cijeli arhitektonski kaos u Dubrovniku najviše je zaslužan famozni GUP iz 2005. No ima već 17 godina kako ne upravlja Dubrovnikom, a i dalje traje gradnja favela gdje god pogledaš okom. Džabe smo krečili. Da, džabe smo okrečili ime Andra Vlahušića na izborima 2009.
Na nacionalnom nivou pandan Šuici bio je Ivo Sanader. I stvarno, svašta taj bijaše napravio, recimo, za cijeli arhitektonski kaos na jadranskoj obali zaslužni su HDZ-ovi zakoni. No, ima već 17 godina otkako Ivo Sanader ne upravlja Hrvatskom, a i dalje traje gradnja favela po jadranskoj obali gdje god pogledaš okom. Džabe smo krečili. Da, džabe smo okrečili ime Zorana Milanovića na izborima 2011., jer je isti taj Milanović donio zakon o legalizaciji čime je svako ruglo na obali i otocima uvalio u okvir zakona.
Mali obićni ćovijek mulja, krade i veliča ratne zločince
Znači li to da su svi isti i da uopće ne treba izlaziti na izbore, jer se ionako ništa neće promijeniti? Znači li to da nema veze vladaju li desni ili lijevi, libertarijanci, komunisti, radikali, zeleni ili crveni vragovi…? Ili da se izrazim s prijevodom na aktualni jezik, znači li da je za Srbiju potpuno svejedno je li na vlasti Aleksandar Vučić ili Studentska lista? Nažalost, da. Sad se vi pitate kako je moguće tvrditi da je svejedno upravlja li Srbijom Vučić ili studenti, i mogu vam reći da je pitanje skroz na mjestu.
Aleksandar Vučić, naime, rijetko je viđen kreten. Još kao mladi dužnosnik huškao je Srbe na rat 1995. godine govorom u Glini. U tri desetljeća političkog života nasrao je pizdarija da jedva mogu stati u Muskovove podatkovne centre, a posljednji u nizu sranja bio je ispraćaj još jednog rijetko viđenog kretena Ratka Mladića. Pa jesam li i ja onda rijetko viđen kreten kada tvrdim da u Srbiji neće biti ništa bolje nakon što je rijetko viđen kreten Aleksandar Vučić sletio s vlasti? „Ako je nešto rijetko, onda nije često“, rekao bi Grunf, najpoznatiji filozof cvjećarnica.
Svaka Grunfova velika je ko u Njegoša, nema se tu što dodati, no nažalost, koliko god netko bio rijetko viđeni kreten – poput Vučića, Putina, Trumpa, Netanyahua, Xija, Kim Jong Una i ostalih – s vremenom sam shvatio da ipak nije problem u Njima koji su na vlasti, nego u Nama – malim običnim ljudima. Ključni problem, naime, nije u predsjedniku, premijeru i gradonačelniku, nego našem prvom susjedu.
Na kraju krajeva, Sanader i Zoka Milanović legalizirali su rugla po obali upravo našim prvim susjedima, a brojni Srbi tri desetljeća oduševljeno kliču na Vučićeve pizdarije. Aca im samo govori ono što žele čuti. Da su mu 1995. godine u Glini rekli: puši kurac kretenu, nećemo uzimati puške u ruke, jer uzimanje pušaka nikad ništa dobro izrodilo nije – pa mu opalili dvije čvoke i tri pendreka – ovakav Vučić se više nikada ne bi pojavio na političkoj sceni. Ili da su pljuvali po lijesu Ratka Mladića dok su ga vozikali Beogradom, umjesto što su mu klicali. Ili da su Rusi prije rata u Ukrajini opalili dvije-tri iza ušiju debilu Putinu. Je li onda problem u vodstvu ili narodu?
‘Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje’, najtočnija je izreka u povijesti čovječanstva. Šuica, Sanader, Milanović i Vučić…. Oni su čista preslika nas samih, samo na veću potenciju. Kradu političari, ali krade i ”mali obićni ćovijek“. Ista je stvar krasti na bojanju tunela i otkinuti komad javne ceste za svoje ‘privatno parkiralište’. Ili držati one kašete na javnoj cesti da se nitko drugi ne parkira. „Mali obićni ćovijek“ je taj koji mulja, krade, ušićari, veliča ratne zločince i jedva čeka kad će uzeti pušku i pucati po drugom.
Drkanje na teritorij
Koliko moraš biti glup da bi bio ponosan što si Hrvat, Srbin, Bosanac, Rus, Amerikanac ili Gvineja Bisauanac? Ono drkaš na neki teritorij s imaginarnim granicama. Zamisli kako ti se čiope smiju dok slobodno prelijeću iz Hrvatske u Crnu Goru i obratno, a ti pet sati čekaš na (imaginarnoj i u prirodi nepostojećoj) granici, jer ti se kurac diže na zastavu?
Baš kao što Srbi veličaju srpske ratne zločince, tako mi veličamo naše, Bosanci njihove, isto kao Židovi, Rusi, Ukrajinci, Čađani, Nepalci i Malci svoje. Nema tu nikakve razlike. Većina Srba, baš kao i većina pripadnika svih drugih naroda, su kompletni debili. Bio na vlasti Vučić ili Studentić, većina Srba će i dalje u Ratku Mladiću vidjeti heroja i oca nacije. Ništa se tu osobito promijeniti neće dok većina društva duhovno ne napreduje. Džabe tehnologija, džabe napredak u ekonomiji kada skoro nitko ne može pobijediti vlastiti ego. Tu je početak i kraj svih problema. Nije uopće važno u kojem smo sistemu i tko narodom vlada – je li kapitalizam i premijer, feudalizam i kralj ili komunizam i diktator – sve dok kolektivno ne napredujemo u glavama, nema tu pomoći.
A pitanje je ima li se smisla uopće za to boriti i zalagati. Ljudski mozak je, ima bit, nepopravljiv organ. Svake nedjelje sluša Isusove riječi o ljubavi i oprosti, a čim izađe iz crkve, sjedne u auto koji je parkirao na trotoar, doveze se do svoje kuće, makne onu paletu s javne ceste, i djetetu kaže ‘Mi Hrvati!’ Ako Isukrst evo već dvije tisuće godina ne može doprijeti do prosječnog mozga „malog obićnog ćovijeka“, kako onda može obrazovanje, kultura, mediji…? Pa koje je onda rješenje? Vrlo jednostavno.
Baci Putine atomsku bombu i ne žali! Samo jado strašljivi nikad ju neće baciti jer se boji za sebe, svoj bijedni život. Tako i Trump, i Xi, i Kim Jong Un, i Netanyahu, i svi ostali. E, pa upravo ta atomska bomba je najbolji dokaz svega ovoga što pričam. Sreća da ju je čovječanstvo smislilo i da svijet lako može nestati. Da nje nema, sada bismo već bili u Osmom svjetskom ratu. Kakav tužni paradoks čovječanstva. Samo zbog postojanja nuklearnih glava, vi sada završavate turističku sezonu i niste u tkoznakojem svjetskom ratu u nekoj vukojebini na imaginarnoj granici dok se poviše vaših šljemova hihoću rode i pitaju se ima li smisla ovakvim budalama donositi djecu.
