Ne prestaju reakcije na odlazak Rikarda Rossettija, koji je preminuo u 84. godini života. Tijekom svog djelovanja u pomorstvu, gospodarstvu i javnom životu ostavio je veliki trag i dotaknuo mnoge koji su imali čast s njime surađivati
Oproštaj je na društvenim mrežama podijelio Željko Raguž, čelnik DUSTRA-e i gradski vijećnik.
“Dragi Riki, Znamo se još od vremena kada sam bio dijete. Uvijek sam te gledao s divljenjem jer si bio uzor mnogima. Obnašao si brojne dužnosti – bio si kapetan, veleposlanik, dožupan, savjetnik gradonačelnika, predsjednik Županijske skupštine, gradski vijećnik… I gdje god si bio, svaku si od tih dužnosti obavljao na najbolji mogući način, ostavljajući institucije boljima nego što si ih zatekao. Ali, uz sve te funkcije, najvažnija je bila ona koju nisi dobio izborom ni imenovanjem – bio si čovjek i prijatelj. Svaki savjet koji si mi nesebično dao i danas mi zlata vrijedi. Bio si čovjek s kojim se moglo razgovarati o svemu – o životu, politici, društvu, nogometu koji si neizmjerno volio i svakoj drugoj temi. Uvijek si imao znanje, iskustvo i onu mirnoću koja je ulijevala povjerenje. Prije jedanaest godina, kada sam krenuo osnivati DUSTRA-u, stao si uz mene kao pravi vojnik i rekao: “Idem s tobom.” Dok su nam mnogi govorili da ćemo se ugasiti prije nego što se uopće osnujemo, mi smo znali kojim putem želimo ići. Danas su se mnogi od tih “pametnih” ugasili, a mi, kako si znao reći, “ludi”, ostali smo. A znaš zašto? Jer si mi uvijek govorio da imamo onu dozu ludosti, ali i dobrote koja je potrebna ovom Gradu. Kao i toliko puta prije, bio si u pravu. Bezbroj sam se puta pitao što ti je, nakon svega što si ostvario, trebalo doći sa mnom u rizik osnivanja nove stranke, umjesto da odeš u neku veliku i već postojeću. Odgovor je zapravo bio jednostavan – jer ti nikada nisi birao lakši put, nego onaj za koji si vjerovao da je ispravan. Takav si bio. Zato su te ljudi voljeli, poštovali i cijenili. Hvala ti na svemu što si učinio za mene, za naš Grad i za sve koji su imali sreću poznavati te. Falit ćeš, i to jako.”
Od njega se oprostio i bivši gradonačelnik Andro Vlahušić:
“Poštovani kapetane, dragi Riki,
Nisi više s nama, ali tvoje djelo, tvoj osmijeh, tvoj lik i sve ono što si u životu napravio ostaje trajno. I to ne samo u tvojoj obitelji, koju si toliko obožavao i na koje si bio beskrajno ponosan, nego u svemu onome što si svojom velikom dušom htio, sanjao i gradio. Ostaješ u svakom kutku našega Grada, u svakom valu i svakom susretu.
Gružanin, kapetan, veleposlanik, političar, savjetnik, učitelj. Upoznali smo se pred trideset godina, proveli zajedničke godine stvarajući nove vrijednosti u Gradu, županiji , državi. U vremenima kada je trebalo imati hrabrosti zadržati vlastiti stav i onda kada je najteže.
Ti si bio od onih kapetana koji isplovljavaju na otvorenu pučinu dok drugi bježe u sigurne luke jer se boje nevere. Ti se nikada nisi bojao vjetra u lice – tvoj je kompas uvijek bio okrenut prema naprijed, prema novim izazovima i širinama.
Uvijek si znao reći da ne voliš nostalgiju, da živiš u sadašnjosti i misliš na budućnost. I doista, u svemu što si radio osjećao se taj tvoj nesputani, vizionarski duh. Tvoj osmijeh i ona tvoja gospodska vedrina bili su tvoj zaštitni znak. Njima si otvarao i najteža vrata, rješavao najzamršenije probleme i unosio toplinu u svaku prostoriju u koju bi ušao. Svojom si dušom uvijek htio više, bolje i pravednije za sve nas.
Svejedno je što si i gdje radio – uvijek si uzburkao more oko sebe, donoseći energiju, strast i život. Bilo je potpuno nevažno na kojem jeziku govoriš i u kojoj se svjetskoj luci nalaziš. Govorio si jezike , tečno i šarmantno, te se na isti način odnosio prema svim ljudima oko sebe.
S tobom je bilo tako lako letjeti visoko, gledati svijet s pramca kruzera ili iz ureda dožupana, veleposlanstva u Argentini, savjetnika gradonačelnika.
Pamtim našu 1999. godinu kada smo s našim dragim prijateljima preuzimali županiju, ne kao vlast nego kao simpatična ekipa koja je postavljala nove civilne vrijednosti.
Bio si veleposlanik, ali i moj savjetnik tijekom punih osam godina za more i priobalje. Zapravo, bio si savjetnik za sve ono što ja nisam znao – a toga je, u usporedbi s tvojim znanjem, iskustvom i širinom, bilo neograničeno mnogo.
Povezivali smo zajedno Dubrovnik sa Venecijom, Ibizom gdje smo vratili i kip svetoga Vlaha u kapelu Ragusinu.
Mladim ljudima u uredu bio si i učitelj i istinski prijatelj. Pokazao si im kako se živi i radi s lakoćom, s dostojanstvom i bez grča. Nisi bio čovjek od praznih titula, nego istinski, topli humanist koji je s nevjerojatnom lakoćom pronalazio jednostavna rješenja za najkompliciranije stvari. Birao si najteže poslove jer je samo takav izazov mogao zadovoljiti tvoj stvaralački nemir.
Ljubio si brodove i plovidbu onda kada su drugi tražili samo sigurnost kopna. Danas, dok se opraštamo od tebe, znam da tvoj brod nije nestao na horizontu – samo je uplovio u svoju konačnu, najljepšu i mirnu luku. Hvala ti na svakoj buri koju smo zajedno prošli, na svakom savjetu, na smijehu i na tvom golemom, toplom srcu koje je toliko toga dalo našem Gradu i svima nama.
Mirno ti more, kapetane moj. Zauvijek si dio nas.
Tvoj Andro”
