Osamdeset godina nakon Bleiburga i Križnog puta, pitanja razmjera poslijeratnih likvidacija, neistraženih masovnih grobnica te odgovornosti komunističkog režima za ratne zločine i dalje izazivaju snažne rasprave u hrvatskoj i slovenskoj javnosti. Povodom izlaska knjige Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji u izdanju Školske knjige, o novim saznanjima, svjedočanstvima, rezultatima ekshumacija Krešimir Macan razgovara s jednim od autora knjige, slovenskim povjesničarom Mitjom Ferencom i predsjednikom Upravnog odbora Školske knjige Antom Žužulom.
Pitanja prikrivenih grobišta, masovnih likvidacija nakon Drugoga svjetskog rata i prava žrtava na dostojan pokop i dalje su među najosjetljivijim temama hrvatske i slovenske povijesti. Tijekom posljednjih dvadesetak godina evidentirano je više od 750 prikrivenih grobišta na području Slovenije rekao je u podcastu Špica s Macanom slovenski povjesničar Mitja Ferenc. „Kada smo započeli sustavno istraživati, raspolagali smo podacima o svega nekoliko desetaka lokacija. Danas govorimo o više od 750 evidentiranih lokaliteta, od kojih je već velik broj istražen ili djelomično ekshumiran. Naš je zadatak utvrditi gdje se grobišta nalaze, potvrditi postojanje žrtava i označiti ta mjesta kako bi sadašnje ili buduće generacije mogle dovršiti posao koji je civilizacijska obveza svakog društva – dostojno pokopati mrtve i omogućiti obiteljima mjesto sjećanja“, istaknuo je Ferenc.
Knjiga “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji” u izdanju Školske knjige predstavlja pokušaj prekidanja desetljeća šutnje o sudbinama tisuća ljudi čija su stratišta ostala skrivena nakon završetka rata, naglasio je predsjednik Upravnog odbora Školske knjige Ante Žužul. „Ova knjiga nastala je iz potrebe da se javnosti predstave rezultati znanstvenih istraživanja i da se nakon više od osamdeset godina progovori o sudbinama ljudi koji su nestali bez groba i bez prava na sjećanje. Govorimo o stotinama lokaliteta i desecima tisuća žrtava čije obitelji desetljećima nisu znale gdje su završili njihovi najbliži. Riječ je prije svega o humanitarnom i civilizacijskom pitanju koje nadilazi političke podjele i zahtijeva poštovanje prema žrtvama i povijesnoj istini“, rekao je Žužul.
Unatoč desetljećima istraživanja, Ferenc upozorava da konačne razmjere poratnih likvidacija još uvijek nije moguće precizno utvrditi. Posebno je upozorio na istraživanja protutenkovskog rova kod Maribora, u Teznom, jednog od najvećih poznatih stratišta na području Slovenije. „Prilikom izgradnje autoceste 1999. godine na samo 70 metara rova pronađeno je 1.179 žrtava. Naknadnim istraživanjima utvrdili smo da je rov sa žrtvama dug najmanje 930 metara. Matematički gledano, riječ je o brojkama koje upućuju na mogućnost da se samo ondje nalazi oko 15 tisuća žrtava”, rekao je Ferenc.
Žužul je upozorio da Europa još uvijek nije u potpunosti osvijestila razmjere poratnih stradanja na prostoru bivše Jugoslavije. Istaknuo je kako svako novo otkriveno grobište pokazuje da je riječ o jednoj od najvećih neistraženih tragedija 20. stoljeća. „Danas govorimo o stotinama grobišta i desecima tisuća pronađenih žrtava, ali brojni lokaliteti još uvijek nisu istraženi. Postoje procjene da je na Križnom putu i u poratnim likvidacijama moglo stradati i do 300 tisuća ljudi. Ako se takve procjene potvrde, riječ je o tragediji čije su razmjere veće od broja žrtava Hirošime i Nagasakija zajedno“, poručio je Žužul. Govoreći o važnosti daljnjih istraživanja i međunarodne suradnje, Žužul je podsjetio na nedavnu rezoluciju Europskog parlamenta koja poziva države članice na otkrivanje prikrivenih grobišta i dostojan pokop žrtava totalitarnih režima. „Europske institucije jasno su poručile da žrtve imaju pravo na ime, grob i sjećanje. Zato je važno nastaviti otkrivati grobišta, otvarati arhive i omogućiti znanstvenicima da istraže sve okolnosti tih događaja. Ne radi se o reviziji povijesti, nego o njezinu potpunijem razumijevanju. Samo društvo koje je spremno suočiti se sa svim dijelovima svoje prošlosti može graditi budućnost na istini, dostojanstvu i poštovanju prema svakoj žrtvi“, zaključio je Žužul.
