Martinis, rođen 1958., ističe svoje hrvatsko podrijetlo. Naime, obitelj mu potječe s otoka Visa, iz Komiže.
Tijekom nagrađenih istraživanja djelovao je na University of California, Santa Barbara te u Qolabu u Los Angelesu.
Kako se navodi na stranici Nobelove nagrade, još sredinom 1980-ih Martinis je, zajedno s Michelom H. Devoretom i Johnom Clarkeom, demonstrirao da se kvantnomehanički fenomeni, koji se inače javljaju samo na iznimno malim, mikroskopskim razinama, mogu ostvariti i u makroskopskim razinama. U električnom sklopu koji su izradili, a koji provodi električnu energiju bez otpora, električni naboj ponašao se kao jedna čestica i mogao je tunelirati kroz izolacijski sloj.
Ovo revolucionarno otkriće otvorilo je temelje za današnje kvantne procesore i ubraja se među ključne prekretnice u razvoju kvantnih tehnologija.
