Hotel Zagreb u Uvali Lapad prošlog je tjedna otvorio vrata svojim prvim gostima, a napuštena zgrada koja je godinama zjapila prazna, ponovno je dobila reprezentativni izgled, ali i svoju svrhu. Goste veseli to što mogu uživati u jednoj intimnijoj, personaliziranijoj atmosferi nego što je to slučaj u većim hotelima s više kapaciteta. A Dubrovčane veseli što je ovoj dobro poznatoj građevini koja broji gotovo 100 godina novi duh udahnula dubrovačka obitelj i što su to ljudi iz grada. Naša čeljad.
Riječ je o uspješnim dubrovačkim ugostiteljima, bračnom paru Toniju i Ivani Rilović, koji su obnovili ovo legendarno zdanje kao manji ‘heritage hotel’, pritom zadržavši izvorni izgled građevine i povijesni šarm, ali uz moderni interijer. Broj soba se s 24 smanjio na 19, kako bi se zadovoljili suvremeni standardi. Već na prvi pogled se vidi kako je cilj bio očuvati tradiciju koju hotel ima te njegovu autentičnost, ali uz dašak suvremenog, u cilju zadržavanja kvalitete usluge. Također, zelenilo ispred hotela je u potpunosti očuvano, a na vanjsku taracu su dodani stolovi i stolice, za uživanje na otvorenom.
CILJ JE BIO OČUVATI IZVORNI ŠARM
„Zgrada je potpuno ista, očuvali smo vrtove, no hotel je renoviran iznutra; od soba, preko banja, a napravili smo i uveli potpuno novu klimatizaciju, struju, vodu“, objašnjava Toni Rilović.
Međutim, cilj je bio da taj hotel, izgrađen sad već davne 1931. godine, zadrži svoj izvorni šarm i povijesni značaj, pa je kao gotovo stogodišnjak kategoriziran kao ‘heritage’ ili ‘baštinski hotel’. To je posebna vrsta hotela smještenog u povijesnoj građevini značajne kulturne, povijesne ili arhitektonske vrijednosti, pri čemu se uvijek nastoji očuvati njegov izvorni izgled, uz prilagodbu suvremenim standardima udobnosti. Dakle, heritage hoteli ne nude gostu samo smještaj, nego i autentičan doživljaj boravka u povijesno značajnom prostoru te su snažno povezani s lokalnom kulturom.
PREKRASNI KAMENI SKALINI I PREPOZNATLJIVA FASADA
Stoga su i u ovoj priči o hotelu ‘Zagreb’ očuvani originalni arhitektonski elementi, među kojima su i prekrasni kameni skalini koji vode do soba, a koji su uređeni i ispolirani. Hotel ‘Zagreb’ je zadržao i prepoznatljivi izgled svoje fasade. Ivana Rilović, koja je poseban obol dala u uređenju hotela, pokazuje fotografiju hotela iz 70-ih godina koja je dokaz kako hotel u prošlosti nije imao crvenu fasadu, kakvu je imao posljednjih godina prije uređenja. Stoga su mu oni odlučili vratiti izvornu, svijetlu boju. A i interijer je uređen u svjetlijim bojama.
„Pokušali smo očuvati što više starog štiha. Naša vizija je bila da ne mijenjamo tu izvornu priču previše, jer hotel je sam od sebe prelijep, ali smo ga htjeli modernizirati, osvježiti ga“, objašnjava Ivana.
‘OBITELJ I LJUDI KOJI SU NAM KAO OBITELJ’
Iza ovog poduzetničkog pothvata zapravo stoji trud ne samo bračnog para Rilović nego i članova njihove obitelji. Kako nam govore, svatko je na sebe preuzeo segment u koji se najbolje razumije, a rezultat je šarmantni hotelski objekt, kojeg su počeli uređivati krajem prošle godine, a koji sada prima svoje prve goste.
Uz obitelj, posebno napominju zalaganje njihovih dugogodišnjih suradnika i, kako kažu, ‘ljudi koji su im postali poput obitelji’. Za meni je zadužen Dalibor Vidović, poznat po nadimku Chef Dado, ujedno i izvršeni šef Restorana Dubrovnik, također u vlasništvu obitelji Rilović. Restoran pod njegovim vodstvom njeguje mediteransku kuhinju temeljenu na lokalnim namirnicama, a Michelinovu preporuku zadržava od 2017. godine. I u obnovljenom hotelu ‘Zagreb’, gosti mogu uživati u mediteranskoj kuhinji s posebnim naglaskom na riblja jela.
KAKAV BIH HOTEL JA HTIO?
„Najbitnije je na ponudu gledati očima gostiju, postaviti sebi pitanje – što bi mi se svidjelo? Jer ovaj posao nije filozofija, ali je važno znati i moći naći se ‘s druge strane’. Da sam ja gost, što bih volio doživjeti, a što bi mi smetalo? To nam je jedina misao vodilja u ovom projektu, kao i u svim ostalim projektima koje godinama vodimo“, govori nam Ivana Rilović.
Toni Rilović dodaje kako su u toj vrsti posla najvažnije brze dobre odluke.
„Jasna odluka je najvažnija, idete li u neki projekt ili ne. Ako se odlučite ići, onda se morate strogo držati plana i vizije koju imate. Možda bi netko drugi učinio sve drugačije, možda bi imao neku drugačiju viziju oko toga što otvoriti na ovom području. Naša vizija je bila jedan manji hotel, s personaliziranijom pričom, u kojem se svakom gostu možemo posvetiti na jedan osobniji, kvalitetniji način“, kaže Toni Rilović.
Prvi gosti stigli su u hotel, a sugrađani zadovoljni što je ova vrijedna građevina ponovno dobila novi život.
BOGATA POVIJEST
Inače, hotel ‘Zagreb’ jedan je od najprepoznatljivijih povijesnih hotela, a njegova priča započinje puno prije nego što je postao turistički objekt. Zgrada u kojoj se hotel nalazio izvorno je sagrađena početkom 20. stoljeća kao reprezentativna privatna vila u vrijeme kada se Lapad razvijao u mirno ljetovalište dubrovačkog građanstva i imućnih obitelji iz Austro-Ugarske Monarhije. U to je vrijeme Lapad bio poznat po velikim vrtovima, ljetnikovcima i mediteranskoj vegetaciji, a gradnja elegantnih vila uz obalu predstavljala je simbol društvenog ugleda i gospodarskog napretka.
Početkom 30-ih godina prošlog stoljeća, vila je prenamijenjena u hotel. Time je postala dio razvoja dubrovačkog turizma koji je između dva svjetska rata počeo privlačiti sve veći broj posjetitelja. Dubrovnik je u to vrijeme postajao jedna od najvažnijih turističkih destinacija na Jadranu, a novi hotel nudio je smještaj u elegantnom ambijentu koji je zadržao izgled i atmosferu nekadašnje plemićke vile. Gosti su posebno cijenili njegov miran položaj u Lapadu, udaljen od gradske vreve, ali dovoljno blizu povijesne jezgre.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, Hotel Zagreb je nacionaliziran te je prešao u društveno vlasništvo. U pojedinim razdobljima služio je kao lječilište i odmaralište, dok je kasnije ponovno radio kao hotel namijenjen turistima. Tijekom Domovinskog rata, Hotel Zagreb je privremeno izgubio svoju turističku namjenu te je služio kao sjedište Hrvatske vojske i prostor za organizaciju obrane grada. Kao i mnoge druge građevine u Dubrovniku, bio je izložen ratnim opasnostima, ali je nakon završetka rata obnovljen te je ponovno otvorio vrata gostima.
U poratnim godinama hotel je nastavio poslovati kao hotel srednje kategorije. A onda je prestao raditi. Zgrada prekrasne vanjštine i na atraktivnoj lokaciji, godinama je zjapila prazna. U međuvremenu je stigla vijest kako je hotel kupila tvrtka ‘Renesansa’ iza koje stoji korporacija u vlasništvu ruskog magnata Mikhaila Shelkova, no investicija nikada nije realizirana. Naposljetku ga je kupila dubrovačka familija, na radost njihovih sugrađana, što je na neki način bilo obećanje da će se očuvati i cijeniti iskonska vrijednost hotela ‘Zagreb’. Ono se sada i obistinilo.
