Prvog dana lipnja 1991. godine osnovana je dubrovačka postrojba ZNG-a koju je okupio Miljenko Bratoš. Ona je dokaz o spremnosti Dubrovčana da brane svoj grad, ali i o herojstvu naroda koje je iskazano u teškim okolnostima i zahvaljujući kojem je ostvarena konačna pobjeda
Entuzijazam Miljenka Bratoša ogledao se i kroz osnivanje prve postrojbe Hrvatske vojske u Dubrovniku. Kako u svojim djelima opisuje povjesničarka i ravnateljica Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik Varina Jurica Turk, svi znaju za legendarnu 4. gardijsku brigadu Zbora narodne garde, no malo tko zna kako je u Dubrovniku bilo sjedište njene druge bojne. U njenom osnivanju Bratoš je odigrao ključnu ulogu. U svojim zapisima ‘Prinos hrvatskoj dobrobiti’ tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Dubrovnik Željko Šikić detaljno opisuje kako se osnivala 2. bojna i koju je ulogu pritom imao Bratoš. Kako navodi, u travnju 1991. godine tadašnji je predsjednik Franjo Tuđman donio odluku o formiranju Zbora narodne garde kao vojne postrojbe unutar MUP-a. Time se zapravo ukazala prilika za osnaživanje, ali i legalizaciju i dubrovačkih obrambenih snaga.
‘OKUPITE ŠTO VIŠE LJUDI I NAĐITE DOBAR SMJEŠTAJ’
Bratoš je bio iznimno zadovoljan zbog ove važne prilike pa je vrijedno prionuo na posao. Već sljedećeg dana su obavljeni razgovori s osobama koje su bile odgovorne za pitanja Zbora narodne garde, a koje su pozdravile ova nastojanja i poručile da prikupe što više ljudi, ali i da im se osigura dobar smještaj. Također, vodilo se i računa o specifičnom i obrambeno vrlo zahtjevnom teritoriju tadašnje općine Dubrovnik. Bratoš je, prema Šikićevim riječima, stalno poticao kako odmah treba krenuti u potragu za ljudima. Tom je idejom bio oduševljen i govorio je kako moraju odmah krenuti, kako na terenu ima puno ljudi koji su spremni braniti Dubrovnik bez ikakvih primanja i povlastica, a kamoli ne sada kada im se nudi prilika za plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, beneficirani staž… Podsjetimo, to je bilo proljeće 1991. godine, gotovo pola godine prije prvih napada na Dubrovnik što je nepobitna činjenica koja ide u prilog istini – Dubrovnik se pripremao u slučaju onog najgoreg scenarija i njegovi su građani bili spremni braniti svoju slobodu.
TURIZAM I VOJSKA NE IDU ZAJEDNO
Prema navodima iz knjige, Hrvoje Macan bio je zadužen za pronalazak prostora. Razmišljalo se o dvije mogućnosti – tvrđavi Imperijal i bivšoj tvornici tjestenine na izvoru Rijeke dubrovačke. Za tvrđavu Imperijal, točnije adaptaciju koju su zatražili, nisu dobili dopuštenje jer bi to bilo iznimno skupo. I od bivše tvornice na izvoru, koja je pretvorena u skladište, se odustalo jer je bila u ruševnom stanju. Bilo je važno pronaći rješenje koje bi bilo dovoljno tajno kako protivnici ne bi doznali za lokaciju, ali i kako bi lokacija bila dovoljno daleko od turista koji su dolazili u Grad, svjesni kako vojska i turizam i ne idu baš ruku pod ruku. Izbor je pao na Vilu Rašicu, a ustupio ju je Branko Smiljanec u čijem je najmu bila. Premda je u Zagrebu donesena legalna odluka o formiranju Zbora narodne garde, a održana je i parada hrvatskih obrambenih snaga na zagrebačkom stadionu, u Dubrovniku je cijeli proces morao biti tajan, kako je naloženo iz Zagreba. Takva odluka tada se tumačila kao nastojanje da se očuva turistička sezona.
OD NAORUŽANJA – NI TRAGA
Bratoš je iznimno brzo okupio dragovoljce, a njenu su jezgru sačinjavali oni koji su već ranije bili naoružani vlastitim, u pravilu lovačkim naoružanjem ili pak puškama koje im je on podijelio. Bratošev zamjenik Jadran Delaš, u razgovoru za Dubrovački dnevnik prisjetio se kako je u tom periodu obavljeno tisuću razgovora s kandidatima. Organizirani su i liječnički pregledi za dragovoljce. Međutim, nije sve prolazilo glatko. Najotegotnija se okolnost očitovala se u nedostatku oružja koje je iz Zagreba traženo, međutim nije pristizalo.
BOJNA SVESRDNO PRIHVAĆENA OD LJUDI ZAHVALJUJUĆI BRATOŠU
Jurica Turk navodi kako je Miljenko Bratoš bio sudionik tajnog sastanka održanog u Splitu, 28. travnja 1991. godine, na kojem je, u nazočnosti generala Tomislava Biondića, donesena odluka o osnivanju 4. gardijske brigade. Ona je bila jedina djelatna brigada Zbora narodne garde za područje cijele Dalmacije i Dubrovnika, a činile su je bojne iz Splita, Dubrovnika, Imotskog, Šibenika i Zadra. „O tim danima svjedoči prvi zapovjednik 4. gardijske brigade ZNG general Ivo Jelić u svojoj knjizi ‘Čovjek i rat’, ističući kako je upravo Dubrovačka bojna u tim prvim danima bila najkompletnija u ljudstvu i oružju. Tijekom višekratnih obilazaka ove postrojbe, znajući da dubrovačko područje ima najteži operativno – taktički položaj, Jelić joj je posvetio posebnu pažnju te je imao priliku vidjeti njen brzi razvoj i visoku razinu osposobljenosti za skora bojna djelovanja. U svojim sjećanjima ističe kako su Dubrovčani svesrdno prihvatili svoju bojnu zahvaljujući Miljenku Bratošu, kako navodi, čovjeku silne energije i velikom domoljubu, koji je bio čitav predan svom Dubrovniku što je u čudnim okolnostima platio i životom“, navodi Jurica Turk.
‘BILI SMO PRESRETNI!’
Druga dubrovačka bojna osnovana je 1. lipnja 1991. godine u Vili Rašici. Brojila je oko 70 dragovoljaca s dubrovačkog područja koje je okupio Miljenko Bratoš. Na njegov prijedlog za prvog zapovjednika bio je postavljen Mato Ledinić. Jurica Turk piše kako je postrojba u svom sastavu trebala imati dvije satnije u Dubrovniku i jednu u Metkoviću. Posebno je ojačala nakon ulaska u njen sastav 60 pripadnika specijalne postrojbe MUP-a koji su nakon uspješno završene obuke u Kumrovcu i Puli iz Splita upućeni u Dubrovnik. Neposredno po njihovom dolasku, u taborištu ‘Rašica’ 16. lipnja, samo dvadesetak dana nakon prve smotre postrojbi ZNG u Zagrebu, održano je i svečano postrojavanje dubrovačke postrojbe. Šikić u knjizi navodi kako su tom prigodom govor održali Ivo Jelić, Matko Medo, Ivan Mustać, Luka Korda te on sam. Događaj je protekao u svečanom tonu, uz neizmjerni ponos i entuzijazam. U toj prvoj postrojbi, rame uz rame, bili su profesionalci iz Zagreba i domaći entuzijasti.
ZABORAV KOJI BOLI
Međutim, ustroj 4. gardijske brigade vrlo brzo se promijenio, a dubrovačka bojna prerasla je u 11. samostalni bataljun ZNG-a. Početkom kolovoza 1991., za zapovjednika postrojbe ZNG-a postavljen je Marko Mujan, koji zajedno s Matom Šarlijom – Daidžom (što je pseudonim kojim se koristio Nijaz Batlak), postrojbu iz ‘Rašice’ izmješta u Čepikuće. U tom periodu, uz stalno provođenu obuku i izviđanja prostora dubrovačke općine, postrojba je ojačala, te je u svom sastavu imala oko 220 gardista. Do konca lipnja još jednom dolazi do promjene u iznimno loše planiranom razvoju oružanih snaga te obranu prostora juga Hrvatske preuzima dubrovačka 116. pričuvna brigada Zbora narodne garde, za čijeg je zapovjednika 24. lipnja postavljen Željko Pavlović.
Kako piše Jurica Turk nedostatak naoružanja i opreme onemogućio je njenu planiranu potpunu popunu i ustroj po kome je u svom sastavu trebala imati jednu djelatnu bojnu u Dubrovniku, koju bi činili pripadnici dotadašnjeg 11. samostalnog bataljuna ZNG te po jednu pričuvnu bojnu za Dubrovnik, Metković i Ploče s Pelješcem. I pored toga, tijekom ljeta osnivaju se pričuvne satnije u Čilipima, Grudi, Stonu, Gružu i Dubrovačkom primorju, a od početka rujna 116. brigadom zapovijeda Ivan Varenina. Varina Jurica Turk smatra kako se nedovoljno komunicira važnost i uloga prve dubrovačke djelatne postrojbe ZNG. „Zaboli brzi zaborav povijesnih činjenica vidljiv kroz obilježavanje obljetnice 2. bojne 4. brigade ZNG-a u Sinju 1. lipnja, iako je Sinjska postrojba osnovana tek polovicom srpnja 1991., umjesto dubrovačke. Takav ‘zaborav’ omogućio je da u široj javnosti do danas živi mit o nepripremljenosti dubrovačkog područja za rat i nespremnosti Dubrovčana da brane svoj Grad. Jednako tako u zaborav je palo i zajedništvo hrvatskog naroda, iskazano u tim danima i vremenu Domovinskog rata, zahvaljujući kome je ostvarena konačna pobjeda“, navodi Jurica Turk. Pritom su u drugi plan potpuno nepošteno pale hrabrost i odvažnost dubrovačkih dragovoljaca predvođenih vizijom i posvećenošću Miljenka Bratoša.
Nastavlja se…
– Miljenko Bratoš – heroj, vizionar, domoljub i nezaobilazno ime u pripremama Dubrovnika za obranu
– OBJAVA SPECIJALA POVODOM 35. OBLJETNICE Miljenko Bratoš – jedan od najvažnijih ljudi u pripremama Dubrovnika za rat
