Pozornost prolaznika u Ulici od Puča uvijek izaziva čempres koji raste iz kamenog pročelja.
Ovdje je nekad bila crkva svetog Jakova. Nakon što je uništena u potresu 1667., bratovština dubrovačkih drvodjelaca izgradila je novu i posvetila je svome zaštitniku, Svetome Josipu.
“On je kao drvodjelac dobio svoj pravi simbol – stablo čempresa, za koje mi ne znamo točno kad je posađeno je li uopće posađeno. Vrlo lako je moguće i da je neka ptica donijela sjeme i da se čempres tu sam ukorijenio”, rekla je turistička vodičica Nikolina Kapović za HRT.
Korijeni ne prodiru u unutrašnjost crkve nego su pronašli put do zemlje.
Ovdje su nekad bili i bunari pitke vode.
“On ima korijene pružene prema izvorištu vode koje i dan danas teče ispod te ulice. Zato je on i dalje živ i svi se čude kako on i dalje raste”, ističe Dubravko Kovačević.
Sudeći po ukrasnoj vazi, raste još od 1836.
Simbol života i otpornosti preživio je i jedan od najtežih srpsko crnogorskih napada na Dubrovnik 6. prosinca 1991.
Oštećena je glava svetog Josipa – pogođen je i čempres.
– Jedan geler skoro ga je prebio pa su mi govorili: “Što ne uništiš ovog mrtvaca?”, a velim ja: “Neka stoji”. I on se potpuno oporavio, rekao je don Slavko Grubišić, župnik.
Posljednjih 7 godinaje , tu kapela trajnog euharistijskog klanjanja, a misa se služi jedino na blagdan svetog Josipa. Tada prepuna crkva svjedoči o privrženosti i živoj vjeri Dubrovčana, a čempres o životu koji uvijek nađe način.
