Poštovani gospodine Krstuloviću, dragi Marine,
Potaknuta gradonačelnikovim riječima, kako su ih prenijeli portali, obraćam Vam se kao čelniku gradskog kotara u kojem živim, i gradskom vijećniku, s molbom da skrenete pozornost i poduzmete odgovarajuće korake u vezi ovog, kako se čini, potencijalno opasnog presedana.
Grad, po mom sudu, ne bi smio prepustiti koncesionaru pravo da određuje kada netko smije pristupiti moru na Bužama jer tako ograničava pristup na javno dobro. To bi bio jako opasan presedan, koji bi se mogao lako prenijeti i na druge slične lokacije.
Ne radi se o komodu građana nego o suštini prava na pristup moru. Nije problem u tome da se Buže zatvaraju, niti da se postave kamere, ima i drugih stvari koje bi se trebale staviti uz Buže kao što su npr. ploča s upozorenjem i konačno jedna velika karta grada, kao što je ona blizu vrata od Ploča, da se brojni turisti koji tuda prolazu mogu orijentirati (Google je loš unutar zidina). Problem je da se privatniku prepusti potpuno upravljanje obalnom crtom i još dodatno “peru ruke” tj. prebacuje odgovornost o sigurnosti posjetitelja (i građana) na koncesionara. Grad, bi preko svojih komunalnih službi, trebao svaki put, kad je vrijeme opasno, zatvoriti vrata od Buža, bez obzira radi li koncesionar ili ne, i opet ih otvoriti kada opasnost prođe. Sigurna sam da nije teško pogledati na more pa zaključiti je li ili nije opasno. Grad, a ne koncesionar, kome je u fokusu profit, treba procijeniti kada preteže potreba za zaštitom sigurnosti osoba nad profitom. Koncesionari su općenito jako loši kada se treba brinuti o sigurnosti. Dovoljno se sjetiti kajaka.
Živim u neposrednoj blizini gornje Buže i svjedočila sam tko je i kako taj prostor uredio s isključivom svrhom da se omogući pristup starijima i djeci koja nisu mogla silaziti preko stijena. Danas stariji ni djeca zapravo, nemaju pristup tom prostoru ni kao mjesto za druženje zimi, ni kao kupalište ljeti. Po mom sudu, prostor je devastiran, ali pretegli su, očito, drugi razlozi. Životni prostor, otvoren svima (pa i turistima), postao je isključivi poslovni prostor (samo za turiste) i Buže, na žalost, nisu jedini primjer. “Kapital” gotovo redovito istiskuje “život”.
Svjedočila sam da aktualna gradska vlast na čelu s ovim gradonačelnikom nastoji podržati “život” ondje gdje ga ugrožava “kapital”, npr. u slučaju stanovanja. Postoji očita dobra volja i konkretni koraci, pa se nadam se da će gradonačelnik i gradski vijećnici pri razmatranju daljnjih koraka u vezi Buža, uzeti gore navedeno u obzir.
Rina Kralj-Brassard
