Međunarodni praznik obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Oko 40.000 radnika je prosvjedovalo ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.
Grah su dijelili članovi dubrovačkog SDP-a, uz čelnicu Anitu Bonačić Obradović.
„Prava pravednog rada su da se osam sati radi, osam sati kulturno uzdiže i osam sati odmara. Nažalost, to danas više ništa nemamo i nismo ništa naučili u tih 140 godina“, izjavila je Bonačić Obradović i dodala kako se ‘prava ne dobivaju nego se za njih treba boriti’.
„Današnji pravedni i pošteni radnici nemaju perspektivu, a lopine nemaju srama. Upravo u inat tim lopinama, vrijedi se boriti. U tom smjeru ide SDP koji se vratio radnicima i želi jačati sindikate, uvesti radnička vijeća i dati im veća prava u suodlučivanju“, kazala je i dodala kako SDP, također, teži da se smanji radni tjedan, jer Hrvati imaju najduži radni tjedan u Europi.
„Po Zakonu moramo 40 sati tjedno raditi, a sada imamo i dodatne sate. U biti, radi se duže, a ne zarađuje se dovoljno za dostojanstven život. Porazno je da danas Hrvati razmišljaju hoće li djetetu kupiti sok, kuglu sladoleda više ili platiti kavu. Priča da su se povećavale plaće, to je mazanje očiju ljudima jer je pitanje može li se kupiti više. Da ne govorim o umirovljenicima sa sramotnim mirovinama nakon 40 godina radnog staža, koji moraju s 500 eura živjeti“, izjavila je.
Komentirala je i pošast modernog doba s dostupnošću 24 sata dnevno.
„Ne smijemo više dozvoljavati da nakon završenog radnog vremena, radnici moraju biti dostupni poslodavcima – preko mobitela, Whats Appa, Vibera, Telegrama ili e-maila. Moramo radnicima vratiti dostojanstvo“, zaključila je Bonačić Obradović.
Inače, tradicija prvomajskog graha je jedno vrijeme bila izostala, ali Bonačić Obradović je naglasila kako je tradicija vraćena od kada je ona preuzela dubrovački ogranak stranke i apstrofira kako će se truditi tradiciju održati, bez ozbira na financije jer smatra kako su ljudi zaslužili ovakvo druženje, kojega sve više nedostaje upravo zbog dugog radnog i nedostatka slobodnog vremena.
