Godine omalovažavanja truda domaćih radnika, ponašanja poslodavaca koji se postavljaju kao apsolutni gospodari (slobodnog) vremena i života djelatnika u tvrtkama, bez da se prekovremeni rad adekvatno i plati, i ono sada legendarno ‘ako nećeš ti, ima tko će’, uz konstantno kršenje svih radničkih prava i zakona, doveli su do masovnog egzodusa tih radnika iz gotovo svih branši. Mnogi su, nakon dolaska stranih radnika koji poslodavce danas koštaju više i moraju naučiti jezik, naučili lekciju. Neki još uvijek nisu.
Dubrovačkom dnevniku se javio jedan djelatnik, s područja Hrvatske, koji je potpisao ugovor prema kojem je trebao odraditi sezonu u jednom dubrovačkom restoranu. Podaci o radniku i restoranu su poznati redakciji Dubrovačkog dnevnika, ali prema želji djelatnika, nećemo ih objaviti. Kako kaže, cilj mu nije nikoga javno prozivati nego jedino upozoriti na to kako se određeni poslodavci ponašaju prema vlastitim djelatnicima.
‘Sve si ti to isplanirao’
Kako kaže, 21. lipnja je, obavljajući posao u tom restoranu, u poslijepodnevnim satima ozlijedio nogu. Tvrdi da ga je noga prilično boljela, no nije mu se činilo kao da bi ga moglo omesti u obavljanju posla. No ubrzo su krenuli jaki bolovi, zbog čega je odmah sutradan otvorio bolovanje i o tome obavijestio poslodavca te mu kazao kako se neće moći pojaviti na večernjoj smjeni.
„Nitko nije ništa posebno komentira osim što je šef rekao kako sam ja to sve isplanirao u svojoj glavi, što mi je bilo strašno“, govori nam mladić.
Nakon toga ga je, kaže, nazvao drugi šef koji ga je pitao hoće li doći na posao, jer očito to međusobno šefovi nisu ni iskomunicirali, na što je on ponovio kako je na bolovanju i kako ne može raditi.
Ni pisma, ni razglednice
Kako kaže, iz restorana su mu otkazali zdravstveno osiguranje i dali otkaz, za što je doznao tek 2. srpnja. Kaže da nikada nije dobio nikakvu obavijest o otkazu, ni papirologiju.
Ovo je trebala biti prva sezona koju je mladić trebao odraditi u Dubrovniku. Njegova obitelj tu već radi i nikada nisu imali ovako negativna iskustva.
„Upoznali smo različite ljude i u našem kraju, i ovdje, i čuli za svakakve slučajeve. Ali još nikada nisam čula da netko ide otpustiti osobu koja je na bolovanju zbog ozljede koju je zadobila na radu“, govori mladićeva majka.
Sezona u Dubrovniku, uostalom kao i svim ostalim destinacijama, rezultat je krvavog rada i zalaganja djelatnika, s obzirom na to kako su poslovi u ugostiteljstvu i turizmu itekako zahtjevni, teški i dinamični. Zbog toga bi te ljude trebalo cijeniti, a u prvom bi ih redu trebali cijeniti poslodavci koji bi trebali biti svjesni da uspješnost njihovih tvrtki, od kojih ubiru nemale prihode, leži na leđima i zalaganju cijelog tima, a ne isključivo njih samih.
