Slikar Rudi Kale je Zagrepčanin koji već 17 godina živi na otoku Lopudu gdje je mnogo poznatiji po nadimku Picasso. Svima koji ga pitaju, kako otočanima tako i turistima, Rudi odgovara kako se na otoku udomaćio, da mu je tu najljepše raditi i kako otok Lopud ne bi mijenjao ni za što na svijetu.
Njegov poslovni prostor, odnosno štand koji je istovremeno i mala galerija nalazi se nedaleko pristaništa. Zapravo, to je prostor u kiosku postavljenom na samom početku lopudske rive, odnosno Obale Iva Kuljevana i svi koji dolaze na otok ili odlaze s njega ne mogu ga nikako zaobići. Nerijetko mu nešto simpatično dobace, ali i progovore koju i može se reći da gosti više korisnih informacija o otoku doznaju od njega nego u prostoru turističkog ureda za kojeg mještani ističu da, ma što to značilo, ima “neobično radno vrijeme“.
Dok slika, koristimo priliku za kratki razgovor tijekom kojeg su slikarovi odgovori često popraćeni šalama i smijehom. Otvoreno priznaje:
“Predivno mi je ovdje, uživam i radim ono što volim. Na Lopudu sam već 17 godina, a ovaj štand imam 15 godina i premda tu nisam kupio neku nekretninu nego stanujem u najmu, jer slikari drugačije i ne mogu, ovdje mi je kao u raju“, priča nam Rudi i komentira trendove kojima je u međuvremenu svjedočio na turističkom tržištu umjetnina i o tome jesu li se u međuvremenu promijenili zahtjevi turista kao najčešćih kupaca.
“Osnovni motivi mojih slika su pejzaži Lopuda i Dubrovnika. No, ukusi i zahtjevi turista kao kupaca vremenom se mijenjaju: prije deset godina su više tražili pejzaže i “morske motive“ odnosno panorame grada i otoka. No, sad više traže čistu pozadinu, primjerice ribe i barke. To bih nazvao “krupnim motivima“. Mnogi turisti razgledaju slike u ovom za njih neobičnom prostoru čim se iskrcaju, dosta fotografiraju, vrlo često i popričamo, a tako je i kad odlaze. Zanimljivo im je što se ne nude klasični suveniri nego je baš sve moj autorski, ručni rad. Istina, traže i suvenire, ali često kupe sliku kao originalni suvenir“, priča.
Na Lopudu živi s obitelji.
“Supruga je Slavonka iz Osijeka, ja purger i sa 5-godišnjim sinom živimo na otoku. Supruga je pravnica i vodi obrt, ona je gazdarica, a ja sam nešto kao najamni radnik: praktički samo dobijem kist i- slikam! Ali, gazdarica mi je super, ništa ne bih mijenjao! Vidim kako se otok mijenja, raste, gradi i živi, a najviše brinem zbog sina koji će iduće godine u školu. A škole, najvjerojatnije, tad na Lopudu neće više biti! Sve govori tome u prilog; nemamo brod koji je adekvatan za zimu i nažalost, ljudi odlaze i to mi je najveća žalost otoka“, govori.
Jedan od važnih motiva Lopuda je i park Meineri koji se upravo obnavlja, a i on nađe svoje mjesto na platnima.
“Zapravo ga rijetko slikam sve dok traj obnova. Vjerojatno stoga što osobno ne mogu prošetati parkom, turisti i ne traže slike s tim motivom! I to je razlog više zbog kojeg se nadam skorom dovršenju obnove parka koji će još više uljepšati Lopud”, zaključio je otočni Picasso.
