Kada god bi na Dnevniku Hrvatske radiotelevizije Đurica Drobac onim svojim uznemirujuće dramatičnim glasom rekao „Poglavlje 23“, nešto bi me u prsima štrecnulo. „Poglavlje 23“ zvučalo mi je kao film strave i užasa, neželjeno dijete Freddyja Kruegera iz Ulice brijestova i Sadako Yamamure iz japanskog hororca Krug.
Naime, u pristupnim pregovorima s EU Hrvatska nikako nije mogla zatvoriti Poglavlje 23 koje se ticalo pravosuđa i temeljnih prava. Godinama su Ivo Sanader i Jadranka Kosor – „Kud Ivo tud i ja“ – pokušavali uvjeriti Europsku komisiju kako ministrica pravosuđa Ana Lovrin pravo pere suđe koristeći Likvi i Čarli od limuna, ali europski ćate iz Bruxellesa, Strasbourga i Luksemburga odgovarale su Hrvatskoj da prakticira krivosuđe, odnosno da krivo pere suđe, jer nakon pranja (love) ostaju mrlje.
-Kakve mrlje? – upitala je gradonačelnica Dubrovnika i članica HDZ-a Dubravka Šuica.
-Mrlje od kriminala – pojasnio je Jose Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije.
-Znate li kako se skidaju mrlje od kriminala? – zaustila je Šuja, pa odmah nastavila – Operu se na 40 stupnjeva Celzijusa na Djevičanskim otocima. Djevičanski otoci desetljećima skidaju mrlje od jaja, krvi i gospodarskog kriminala.
Europska unija samo nešto kvoca
I tako je zatvoreno famozno Poglavlje 23 i Hrvatska je postala punokrvna članica EU. Na Trgu bana Jelačića uslijedilo je veliko slavlje. Postali smo dio europske obitelji. Nije idealna – tu su i neugledne rodice Bugarska i Rumunjska – ali, molim vas lijepo, koja je to obitelj savršena? Ako je nešto perfektno, onda nije obitelj. Nismo se ni otrijeznili od slavlja, a naša pralja Dube postala je potpredsjednica Europske komisije. A onda smo, jebiga, uvidjeli da je Europska unija u koju smo godinama željeli ući, obična kokoš koja samo nešto kvoca. Ima takvih primjera na tisuće, ne samo u geopolitičkom životu. Brojni brexit muškarci posvjedočit će vam da su godinama željeli ući, a kad su napokon završili pregovore u inboxu i ušli u pripadnicu suprotnog spola, ona im je ubrzo počela kvocati o pravosuđu neprekidno im govoreći „ne pere se tako suđe“.
E pa isto se dogodilo i Hrvatskoj, ali i ne samo njoj, nego i drugim članicama, pa i raznim industrijama poput primjerice automobilske. EU im je počela kvocati zašto prde i zagađuju zrak? Zašto vaši dvotaktni skuteri od 50 kubika prduckaju i šalju ugljični dioksid u atmosferu? I tako je nastupila zabrana proizvodnje dvotaktnih skutera od 50 kubika. Rezultat je da su se prometne gužve po europskim gradovima višestruko povećale, jer si s četverotaktnim skuterom sporiji od ljenjivca na heroinu, pa mnogi umjesto motora biraju auto zbog činjenice da za veće motocikle treba dodatna dozvola.
No Europskoj komisiji skuteri nisu bili dovoljni, pa su auto-moto industriji Starog kontinenta počeli nametati i razne dodatne ekološke mjere. Ovima je čitava naracija o eko propisima u nekom momentu dopizdila, pa umjesto da proizvode aute s vrhunskim voznim karakteristikama, odlučili su se na proizvodnju auta s vrhunskim ekranima. Ukratko rečeno, plemići europske auto industrije poput Mercedesa, Audija i BMW-a sada proizvode televizore na kotačima. Važnije im je što se događa na ekranu, nego što je s ovjesom. Kupce privlače aplikacijama, a ne kilovatima.
Rezultat svega jest da su motori i auti, uključujući bavarsku aristokraciju, nikad gori kvalitetom. Primjerice meni je na BMW motociklu nedavno otišao kuplung alnasera. Trideset i kusur godina vozim razne motore i nikad nisam čuo da postoji taj dio, a kamoli da mi se pokvario. Sve dok nisam došao do BMW-a. Kada mi je moj meštar rekao da mi se pokvario kuplung alnasera, mislio sam da me zajebava.
-Možda nije otišao kuplung alnasera, nego kočnica alternatora. Ili gas radilice – nastavio sam zajebanciju, a on me gledao kao potpunog glupsona.
-Ne, pokvario se baš kuplung alnasera – prevrnuo je očima.
Morao sam ga nabaviti iz Njemačke. Cijenu možete samo zamisliti. Došlo me kao svetog Petra kajgana na aerodromu. Zaključak cijele priče jest da su najbolji proizvođači motora i auta, zbog raznih EU ograničenja, postali teško smeće, a kupac i dalje plaća brend.
Sa mi je ža
Nimalo me stoga nije iznenadilo što sam prije neki dan pročitao dvije vijesti. Prva govori kako je kineska marka motocikla CF Moto po prvi put u povijesti Hrvatske najprodavanija u tekućoj godini, a druga vijest govori kako je kineska marka automobila Geely najprodavanija u rujnu, s tendencijom rasta, jer su tek krajem ljeta krenule veće dostave vozila u Lijepu Našu. Porazan je podatak za europsku (ali i japansku, te američku) moto i auto industriju da su kineski modeli najprodavaniji u Hrvatskoj unatoč skepticizmu prema proizvodima s Dalekog istoka. Što će tek biti ako se kupci dodatno opuste, a opustit će se, jer čak i da kineski proizvodi nisu vrhunski puno su jeftiniji od drugih proizvođača, te imaju dugu garanciju, a uostalom vidjeli smo da nijedan auto-moto proizvod više nije najkvalitetniji? Već sada su službene statistike brutalne. Kina je još prije šest godina imala omjer izvezenih i uvezenih auta u omjeru jedan naprema jedan, a danas 30 puta više izvozi nego uvozi.
Europa je sebi još jednom iskopala rupu, baš kao i onda kada je svojim tvornicama dopustila preseljenje u Kinu, pa se čudila kako na Starom kontinentu više nema proizvodnje. Evo, sad je isto napravila s onim industrijama koje su dugo odolijevale. Da se razumijemo, okoliš treba zaštiti, ali nije li licemjerno ovoliko ograničavati automobilsku industriju dok istovremeno Ursula von der Leyen i Dubravka Šuica lete s jednog kraja kontinenta na drugi, a kruzerima se ništa ne zabranjuje, a daleko su najveći zagađivači po putniku? Naravno, automobili i kamioni, s obzirom na brojnost, ukupno emitiraju najviše štetnih plinova, ali Europa je prema primjerice Aziji smiješan zagađivač (dvotaktni skuteri u Indiji se neće istrijebiti do kraja stoljeća). Pa što će onda sve ove silne mjere promijeniti osim što će uništiti i auto-moto industriju, a vozačima zauvijek uskratiti uživanje u vožnji?
Godinama i godinama željeli smo ući u EU, a na kraju možemo samo upaliti Marijana Bana i zapjevati Europskoj uniji i Ursuli von der Leyen.
Lipa i pravična ti si bila
Dok me nisi tila
Dok me nisi tila
Sad kad san u te uša
Kad san puno toga sluša
Sad ti moran reći ja da mi je ža
Da mi je ža, da mi je ža
Da mi je ža, da mi je ža
Da mi je ža ča san te upoznava ja
Falša si ka spojeni čep i boca
Ko brak matere i oca
Ali boca bar ne kvoca
Cili dan se samo zajebaješ
Cili dan se glupiraješ
Geely i ne obadaješ
Pa mi je ža
Pa mi je ža, pa mi je ža
Pa mi je ža, pa mi je ža
Pa mi je ža ča san te upoznava ja…
