Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Kad je s 10 godina izgubila svoj dom nije tugovala..
I to govori više od tisuću riječi.
Zvuči čudno to napisati za psa koji je ostao bez doma.
Ali istina je.
Kad je Maja stigla u azil, nismo vidjeli psa koji je izgubio svoj svijet. Vidjeli smo psa koji je napokon počeo živjeti.
Od prvog dana uživa u šetnjama, traži društvo ljudi i veseli se svakoj sitnici. Nema one tuge koju često vidimo kod pasa koji su iza sebe ostavili sretan dom.
I zato se ne možemo ne zapitati kakav je zapravo bio njezin život prije.
Ono što znamo sigurno jest da nije živjela u kući.
Zato nam je ova fotografija posebno draga.
Prvi kauč na kojem je Maja sjela u svojih deset godina života nije bio u dnevnom boravku. Nije bio uz obitelj koja gleda televiziju. Nije bio kraj nekoga tko bi je pomazio prije spavanja.
Bio je to kauč u azilu.
I nekako mislimo da to nije trebalo biti tako..
U azilu je cijepljena, sterilizirana i spremna za novi početak.
Maji tražimo ljude koji će joj pokazati stvari koje je možda cijeli život propuštala. Mekani krevet. Kauč. Mirno popodne. Ruku koja je mazi jer je voli.
Deset joj je godina.
I baš zato želimo da ostatak života bude najljepši dio njezine priče.
S drugim psima je selektivna, pa joj tražimo dom u kojoj će biti jedini pas.
Nakon starog Kikirikija i Žana, hajde da i seniorki Maji nađemo dom. Pogurajte je dijeljem objave
Broj mikročipa: 191100000979900″
