Nekad smo kupovali prvoklasnu srđelu, a sad je situacija znatno drugačija. Sve ih je manje, a i sama veličina ribe je manja. Klimatske promjene i prekomjerni izlov ugrožavaju opstanak omiljene ribe na Jadranu.
Dok se hrvatsko ribarstvo suočava sa sve većim izazovima, na krajnjem jugu zemlje situacija je posebno zabrinjavajuća. Mali broj aktivnih ribara i sve teži uvjeti rada čine neizvjesnu budućnost za tradicionalno ribarstvo koje je bilo važan dio života dubrovačkog kraja. Na problem je ranije upozoravao i Mario Cvjetović, mladi šipanski ribar i sin vlasnika ribarske tvrtke Orka, ističući kako je ribarstvo na jugu Hrvatske praktički na izumiranju.
Dodatnu zabrinutost izaziva stanje jedne od najvažnijih i najomiljenijih jadranskih riba – srđele. Istraživanja pokazuju da se njezina prosječna veličina u posljednja dva desetljeća smanjila za tri do četiri centimetra, a kao ključni razlozi navode se prekomjerni izlov i klimatske promjene. Sve toplije more dodatno otežava predviđanje budućnosti ove vrste, važne ne samo za ribarstvo nego i za cjelokupni morski ekosustav.
Loše stanje biomase srđele
O tome što se događa sa srđelom u Jadranu, koliko su promjene ozbiljne i kakva je situacija na jugu Hrvatske razgovarali smo s Vanjom Čikeš Keč, znanstvenicom Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
Ona je istaknula kako je situacija ozbiljna kada je riječ o srđeli u Jadranskom moru.
„Stanje biomase srđele i inćuna, kao i ostalih najvažnijih ribolovnih vrsta, procjenjuje se zajednički u okviru Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM). Procjene za sitnu plavu ribu rade se za Jadran kao cjelinu, odnosno zajednički za Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju. Stoga se podaci o biomasi i ribolovnoj smrtnosti odnose na cijelo Jadransko more, a ne samo na hrvatski dio. Posljednja navedena procjena, iz svibnja 2023. godine, pokazala je dobro stanje biomase inćuna, ali istodobno vrlo loše stanje biomase srđele. Biomasa srđele pala je ispod referentne granice Blim, odnosno razine ispod koje je vjerojatnost spontanog oporavka populacije vrlo niska. Istodobno je ribolovna smrtnost, odnosno udio ukupne smrtnosti populacije koji je posljedica ribolova, za obje vrste bila izvan sigurnih granica“, pojasnila je Čikeš Keč.
Dodala je kako na stanje populacije srđela ne utječe samo ribolov nego je prema njezinim saznanjima riječ o kombinaciji ribolovnog pritiska i okolišnih čimbenika, dostupnosti hrane i odnosa s drugim vrstama u hranidbenom lancu.
Riba se smanjila
Potvrdila je kako je zabilježen ozbiljan pad srednje lovne dužine srđele.
„Ako promatramo posljednjih 25 godina, početkom 2000-ih u ulovima smo redovito nalazili jedinke duge 20 ili 21 centimetar. Od 2013. godine, međutim, već se jedinke dulje od 18 centimetara mogu smatrati ‘velikim’ srđelama. To znači da se danas u kilogramu ulova doista može naći veći broj jedinki nego prije. Ipak, treba naglasiti da broj jedinki u kilogramu ne ovisi samo o njihovoj dužini nego i o tjelesnoj masi. Ona može znatno varirati ovisno o količini dostupne hrane na određenom području i u određenom razdoblju, kao i o tome nalaze li se jedinke u razdoblju mrijesta“, kazala je znanstvenica.
Kada je riječ o srđeli, znanstvenica s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, naglašava kako je srđela vrsta koja može podnijeti relativno velika kolebanja okolišnih uvjeta, ali za mrijest preferira niže temperature mora.
„Porast temperature mora povezan s globalnim zatopljenjem zasigurno predstavlja jedan od čimbenika koji utječu na ovu vrstu. Razdoblje mrijesta srđele traje od listopada do ožujka, s najvećim intenzitetom od prosinca do veljače. Upravo je u tom razdoblju u hrvatskom dijelu Jadrana na snazi zabrana ribolova, kao jedna od mjera zaštite. Naime, time se omogućuje neometani mrijest srđele i novačenje inćuna“, kazala je Čikeš Keč.
Ribolovna ograničenja su važna
Kada je u pitanju zaštita srđele i inćuna, znanstvenica ističe kako se vremenskim ograničenjima nastoje zaštititi upravo najosjetljivije faze životnog ciklusa obiju vrsta.
„Zabrana ribolova primjenjuje se i tijekom ljetnog razdoblja, kada se mrijesti inćun, dok se mlade jedinke srđele novače, odnosno ulaze u dio populacije dostupan ribolovu. S obzirom na trenutačno stanje srđele, ribolovna ograničenja imaju važnu ulogu, jer je ribolovni pritisak jedan od čimbenika na koji možemo izravno utjecati. Međutim, oporavak populacije ovisi i o nizu okolišnih čimbenika koji se ne mogu regulirati mjerama upravljanja ribolovom“, smatra Vanja Čikeš Keč.
Nije optimistična po pitanju budućnosti.
„Budući da je, prema posljednjoj navedenoj procjeni, biomasa srđele pala ispod sigurnog biološkog limita, nastavak sadašnjeg trenda ne daje mnogo prostora za očekivanje spontanog oporavka populacije. Na niz čimbenika koji određuju brojnost srđele ne možemo izravno utjecati. Ne možemo regulirati temperaturu mora, količinu dostupne hrane niti broj srđela koje pojedu tune, dupini i druge riblje vrste. Ono na što možemo utjecati jest intenzitet ribolova“, kazala je te dodala kako je ključno pronaći model upravljanja ribolovom koji će smanjiti pritisak na populaciju i omogućiti njezin oporavak, a istodobno očuvati gospodarsku održivost ribarstva.
Srđela ima važnu ulogu
„Cilj mora biti dugoročno očuvati i srđelu i ljude koji od nje žive“, poručila je.
Čikeš Keč ističe kako srđela ima iznimno važnu ulogu u hranidbenoj mreži Jadrana.
„Hrani se fitoplanktonom i zooplanktonom, a istodobno predstavlja važan izvor hrane brojnim drugim ribljim vrstama i morskim sisavcima. Na taj način povezuje niže i više razine hranidbenog lanca i ima važnu ulogu u funkcioniranju cijelog ekosustava. Osim ekološke važnosti, srđela je i najvažnija vrsta hrvatskog morskog ribolova te čini više od 70 posto ukupnog godišnjeg ulova. Zbog toga bi njezin dugotrajan pad, a osobito eventualni nestanak, imao vrlo ozbiljne posljedice – ne samo za morski ekosustav i ribarstvo nego i za način života obalnih zajednica. Srđela je stoljećima dio gospodarske, prehrambene i kulturne tradicije Jadrana. Nije bez razloga dobila naziv ‘hraniteljica Jadrana’“, zaključila je za Dubrovački dnevnik Vanja Čikeš Keč iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
