Zapravo, riječ je o grupi istinskih veleposlanika slikarske umjetnosti i slikarima amaterima koji su iskoristili priliku da dođu na jug Hrvatske i da, otkrivajući kulturno povijesne znamenitosti Splita, Korčule i Dubrovnika, iskoriste priliku usavršiti svoj talent, i u segmentu slikarstva nauče nešto više o tehnici akvarela.
Možemo reći da su turisti, većinom sredovječne gospođe iz Velike Britanije, zaželjele u sebi otkriti umjetnika koji će na obalama hrvatskog Jadrana, u povijesnim jezgrama tri drevna grada s kistom u ruci, naučiti kako u akvarelu prenijeti ljepotu kojoj svjedoče. Nakon slikanja prizora koji si ih fascinirali u portu, slikali su na dnu skalina ulice Pobijana i u sjeni dubrovačke katedrale. Vidno fascinirani onim što vide, slikali su i samo bi ih iz te omamljenosti kamenih zidina i skladnih zdanja Grada tek povremeno trgnuli i vraćali u stvarnost odjeci zvonjave crkvenih zvona. Doznali smo da put žele iskoristiti kako bi, uz Simona i njegovu suprugu Monicu, uživali u slikanju na pod vedrim nebom, naučili kako u tehnici akvarela prenijeti na papir svjetlo i ozračje koje sjaj Sunca, neusporedivo jači nego u Britaniji, stvara unutar povijesne jezgre i omogućuje im uživati u prepoznatljivom ugođaju Mediterana.
Na kraju, indiskretno ćemo otkriti i neke detalje kao što su činjenica da su Britanci proveli po dva dana u Splitu i Dubrovniku te punih pet na Korčuli. Po dolasku u naš grad odsjeli su u jednom od hotela u uvali Lapad, da zaneseni motivima koje slikaju nerijetko skoro potpuno zaborave da treba i objedovati. Tu je i detalj kako ih je devetodnevni đir jugom Hrvatske koštao pune četiri tisuće eura da bi nam, onako anglosaksonski i “umjetnički škrti“ na izjavama, ipak otkrili: nezaboravno iskustvo spoznaje povijesne baštine i naučena tehnika izrade akvarela ne dozvoljavaju im da uopće o razmišljaju o sličnim nevažnim ovozemaljskim sitnicama.
Jednostavno, prepustili su se zovu umjetnosti, a to im u Hrvatskoj uopće nije bilo teško.
